Dokazano da su osuđeni na osnovi nezakonito pribavljenih dokumenata
Kako je portal Tjedno jedini pisao i najavio 25. travnja održana je glavna rasprava na Europskom sudu u Luxembourgu
na kojoj je odvjetnik Ivan Jurašinović iz Pariza branio dva predmeta protiv Vijeća Europske unije koji se odnose na objavu dnevnika promatrača EU-a u Hrvatskoj.
Ivana Jurašinovića odvjetnika iz Pariza, koji je pokrenuo proces obrane hrvatskih generala pred Europskim sudom u Luxembourgu zastupala je francuska odvjetnica Noura Amara-Lebret. U dva navrata u Zagrebu, pred hrvatskim pravosuđem, predstavljala je Sindikat odvjetnika Francuske i Europske demokratske odvjetnike u procesu koji je Ivan Jurašinović vodio protiv Stjepana Mesića. Svi suci sudskog vijeća, koji su očito vrlo dobro proučili ovaj predmet, neposredno su se trudili utvrditi pravne osnove suradnje Vijeća EU-a s tužiteljem MKSJ. Za vrijeme rasprave potaknuta preciznim pitanjima sudaca, odvjetnica Vijeća EU-a bila je primorana priznati da je Promatračka misija EU-a u Hrvatskoj bila osnovana 1991. i to „izvan djelokruga europskih ugovora“. To znači da ona nema nikakve pravne osnove, nije zakonita, može biti samo uvažena kao obavještajna misija. Zato dokumenti koji proizlaze iz nje nemaju nikakve pravne vrijednosti u EU-u. Nema mogućnosti da oni mogu služiti kao dokaz na MKSJ. Da bi se zaobišlo pravnu nemogućnost upotrebe nezakonitih dokumenata, Vijeće EU-a je poslalo izvješće tužitelju MKSJ služeći se statutom anonimnog svjedoka prema članu 70B Pravilnika o postupku i dokazu MKSJ.
Član 70B
Predsjednik suda EU-a je zatim objasnio, da prema njegovom mišljenju, član 70B dopušta dati tužitelju MKSJ samo informacije, ali ne i dokumente, a još manje dokaze u sudskom postupku. Potom je tražio da se stranke u postupku izjasne. Odvjetnica Vijeća je bila primorana potvrditi tu analizu. Dokazano je, dakle, pred Sudom EU-a da je suradnja Vijeća s MKSJ bila u potpunosti nezakonita. Što se tiče dnevnika promatrača koje je MKSJ objavio na svojim internetskim stranicama, suci su pitali odvjetnicu Vijeća da objasni zašto je Vijeće odbijalo objaviti te iste dokumente na svojim stranicama budući da su već javni. Odvjetnica vijeća nije dala odgovor a jedan od sudaca pitao je Ivana Jurašinovića zašto želi pribaviti dokumente koji su već javni na što je on odgovorio da želi provjeriti jesu li dokumenti stvarno isti i da nisu krivotvoreni. Suci su potom željeli znati tko je zapravo poslao dokumente u Den Haag a predstavnica Vijeća EU-a nije bila u mogućnosti dati precizan odgovor. Nakon što je rekla, da je sama promatračka misija predala svoj arhiv tužitelju 1999., odvjetnica Vijeća EU-a nije bila sposobna objasniti zašto je onda Javier Solana navodno ponovno poslao dokumente Sudu 2007. kada ih je Vijeće tobože već predalo u Den Haag 1999. što su tri različite verzije istog događaja.
Na samom početku sudske rasprave, odvjetnica Vijeća EU-a je objasnila sucima da sporne dokumente treba promatrati u kontekstu rata u kojem je Hrvatska odlučila istjerati Srbe koji su nastanjeni u tzv. Republici srpskoj krajini (bez navodnika). Predstavljajući optužbe tužitelja MKSJ kao dokazane činjenice, odvjetnica Vijeća Europe donosi nepobitni dokaz da Vijeće EU-a (Europska vlada) nije bilo neutralni svjedok.
Generali spomenuti tridesetak puta
Budući da je Vijeće EU-a, odnosno Europska vlada, priznalo u svojoj pismenoj obrani da je dalo svoj arhiv MKSJ kao tužitelju na raspolaganje odvjetnica Vijeća EU-a dokazuje da je već 1999. Vijeće EU-a odlučilo osuditi Hrvatsku za zločinački pothvat i iz tog razloga je zato zahtijevalo od Haaškoga tužiteljstva da pokrene optužnicu. Odvjetnik Ivan Jurašinović poziva odvjetnike generala Ante Gotovine (i Mladena Markača), čija su imena suci iz Luksemburga spominjali tridesetak puta, da pribave zapisnik rasprave koji sadrži dovoljno dokaza na bazi kojih mogu tražiti ništavnost u ovom tekstu spomenutih nezakonito pribavljenih dokumenata. Rasprava je trajala 4 sata. Cijela rasprava je ušla u zapisnik. Datum donošenja presude još nije poznat.
Dražen Stjepandić, www.tjedno.hr
