VELIKA PLJUSKA VLADI! Ustavni sud: STOP referendumu, ali i nasilnom uvođenju ćirilice!
IZMEĐU REDAKA – Suci potvrdili: Članak 8. izlaz je iz pat pozicije u Vukovaru! Ćirilica se ne smije nasilno uvoditi!
Iako svi u naslovima ističu vijest dana – da referenduma neće biti – to ne mora nužni biti najvažnija vijest koja nam je danas stigla iz Ustavnog suda. Kao i obično, ne valja trčati pred rudu i prvo treba pažljivo pročitati objašnjenje. A ono je više nego intrigantno.
Ustavni sud je naime, iako je spriječio održavanje referenduma za koji su mnogi s sa suprotnih strana hrvatskog političkog spektra vjerovali da je štetan, zapravo još jednom opalio zvučnu pljusku vladi Zorana Milanovića!
Naime, suci Ustavnog suda nisu mogli ne zamijetiti nasilje kojem je Vlada RH pribjegla kako bi preko noći u Vukovar uvela ‘dvojezičnost’, nasilje koje je već izazvalo mnogostruke štete i dodatno unazadilo ionako nategnute nacionalne odnose u Vukovaru!
Suci Ustavnog suda od Vlade RH izrijekom zahtijevaju da u roku od jedne godine od dana objave ove odluke u Narodnim novinama u parlamentarnu proceduru upiti izmjene i dopune Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima će urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. K tome, određuju da do donošenja odgovarajuće zakonske procedure nadležna državna tijela ne smiju provoditi taj zakon na području Grada Vukovara!
U prijevodu, ustavni suci su dakle, umnogome dali za pravo Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, kao i svima onima koji su tvrdili da Vlada neutemeljeno i nasilno provodi odredbe koje proizvoljno sama tumači i time izaziva štete koje su mnogostruko veće od potencijalne koristi.
Suci Ustavnog suda zaključili su točno ono što sam ja pisao još prošlog ljeta: Da Ustav i već postojeći zakoni koji se na njega naslanjaju nipošto ne nalažu da se ćirilica nekim automatizmom preko noći mora uvesti, dapače, Ustav i Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina način provođenja ravnopravnosti jezika i pisma delegiraju na lokalnu samoupravu, odnosno u konačnici na vukovarski gradski Statut, kojeg donose ljudi koji tamo žive, na temelju aktualnih odnosa i potreba koje tamo vladaju.
Ustavni suci u obrazloženju svoje odluke citiraju upravo te članke Ustavnog zakona na koje je Vlada posljednjih godinu dana uporno žmirila!
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.”
Članak 6.
Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine u pravilu se uvodi za cijelo područje pojedine općine ili grada. Izuzetno od stavka 1. ovoga članka, ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine može se uvesti samo na dijelu područja pojedine općine ili grada kada se može statutom predvidjeti i u užem opsegu od prava utvrđenih ovim Zakonom, ali se ne može isključiti pravo na služenje svojim jezikom u postupcima pred tijelima iz članka 5. točke 3. ovoga Zakona te pravo na dobivanje javnih isprava i na jeziku i pismu nacionalne manjine”.
Bit je, dakle u tome, da hrvatski Srbi u Vukovaru imaju neometano pravo u javnom životu saobraćati na jeziku i pismu kojeg smatraju svojim, ali da se s onim izvanjskim simbolima toga statusa, dakle natpisima na ulicama i institucijama može sačekati neko neodređeno vrijeme, ako prilike u gradu, prije svega međunacionalni odnosi tako nalažu. Dakle, nikakav moratorij niti promjena zakona, pa onda ni referendum nije za to bio potreban ako se gradski vijećnici o tome mogu složiti. Ondašnji vukovarski gradonačelnik Željko Sabo u emisiji koju sam vodio na Z1 javno je rekao da je on na to spreman, no odmah zatim je nastala žestoka bitka za gradsko vijeće, SDP nije uspio ispod stola (pot)kupiti potrebnu većinu, koja je pak prešla u ruke HDZ-a. I vidi vraga, odmah nakon toga uz zvuke pijetlova osvanule su prve ćirilične ploče na državnim ustanovama u gradu, koje je policija u nekim slučajevima štitila i uz upotrebu brutalne sile.
Ne može biti jasnije. Suci Ustavnog suda odmah nakon odluke da se ne dopušta referenduma nalažu da je “Gradsko vijeće Grada Vukovara dužno u roku od jedne godine od dana u Statutu Grada Vukovara izrijekom propisati i urediti, za cijelo područje odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove područja Grada Vukovara, individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu uporabu svoga jezika i pisma te javnopravne obveze tijela državne i javne vlasti između onih navedenih u Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u opsegu za koje smatra da odgovaraju životnim činjenicama i faktičnim okolnostima u Gradu Vukovaru u opsegu koji ne ugrožava samu bit tih prava, a istodobno uvažava potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara”.
Dakle, nakon ponovljenih izbora, vukovarsko Gradsko vijeće ima konačno priliku donijeti Statut u kojem će se propisati odgoda u ili ograničenje primjene uvođenja ćirilice. Neće moći dirati u službenu upotrebu, ali ćirilice neće biti na ulicama sve dok se ne smire strasti ili ne riješe postojeći međunacionalni problemi.
To je ono što su Zoran Milanović, Ranko Ostojić, Arsen Bauk i društvo morali odmah na početku prepoznati, umjesto što su benzinom išli gasiti požarište. Da su im prava i interesi nacionalnih manjina doista bili u prvom planu, a ne bitka za prevlast u Vukovaru, onda bi to i prepoznali i ne bi na koncu dodatno otežali položaj tih istih manjina i međunacionalne i međuljudske odnose u Vukovaru, pa i šire. Da su doista poštivali zakone, čija je bit upravo u međusobnom poštovanju, a ne nametanju, nasilnog uvođenja ćirilice ne bi bilo. Ne bi bilo niti prikupljanja potpisa za referendum, koji će svoje štetne posljedice imati čak i nakon što ga je odbio Ustavni sud.
Ustavni suci donijeli su dobru i mudru odluku. Odluku koja onemogućava referendum, ali daje za pravo onima koji su ga tražili i zaustavlja nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar te generiranje nepotrebnih dodatnih napetosti, ali, možda još važnije, daje smjernice za sve slične inicijative u budućnosti.
OBRAZLOŽENJE USTAVNOG SUDA
Od početka sam tvrdio da referendumsko pitanje ne može biti neustavno samo po sebi. I Ustavni sud ga zapravo nije odbio kao takvo! Dapače, suci ističu da NE postoji izričita zabrana izmjene postojećeg praga za službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina na području općina i gradova!
Posebno ističu da su bespredmetne tvrdnje da povećanje praga na 50% + jedan stanovnik znači da manjina može ostvariti ta prava tek kad postane većina, jer čak i kad manjina na nekom dijelu države ima 100% udjela, ona i dalje ostaje manjina u toj državi.
Dakle, uopće nije bitan sam brojčani iznos toga praga, niti je samo po sebi nemoguće tražiti njegovu promjenu, odnosno povećanje!
Bitno je nešto drugo. Kao što sam svojedobno isticao, jednostavno je loše smanjivati dosegnutu razinu prava nacionalnih manjina, čak ni kada se nudi opravdanje da se zapravo ne smanjuje opseg prava, već kriteriji za njihovo ostvarivanje. No, kako primjećuju ustavni suci, onima koji zbog postroženih kriterija ne mogu doći u poziciju da ostvare ta prava, nije nimalo utješno to što opseg tih prava nominalno nije smanjen.
Suci ističu da “povećanje praga mora biti razumno opravdano isključivo razlozima za koje se može reći da izviru iz demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava… Povećanje praga mora imati jasno izražen legitimni cilj u javnom/općem interesu, a mora biti i nužno u demokratskom društvu, to jest strogo razmjerno legitimnom cilju koji se nastoji postići. Drugim riječima, mora postojati prijeka društvena potreba za povećanjem postojećeg praga… Predložena izmjena članka 12. stavka 1. UZoPNM-a nema jasnu racionalnu osnovu. Zbog nedostataka legitimnog cilja mora se kvalificirati i kao objektivno neopravdana.”
Drugim riječima, to što je došlo do problema u Vukovaru ne može biti dostatan razlog da se mijenja zakon koji se tiče nacionalnih manjina na cijelom teritoriju RH (čak i ako se uvaže argumenti Stožera da se efektivno za veliku većinu njih ništa ne bi promijenilo, zbog postojanja međudržavnih ugovora koji nas i nakon toga obvezuju).
Dakle, da su u Stožeru bili u stanju navesti dovoljno uvjerljiv razlog, referendum i s ovakvim pitanjem (i pažljivije formuliranim člankom zakona čija se promjena tražila) mogao bi proći. No, takva promjena morala bi se moći nedvojbeno interpretirati kao unapređivanje postojećeg stanja (a ne njegovo unazađivanje), kao što se već jednom dogodilo, prilikom pisanja prvog Ustava nezavisne RH.
Autor: Ivan Hrstić/politikaplus.com
