Ivica Ursić: Otiđite u Canossu
„Kako ti mogu oprostiti ako ti nisi spreman
odustati od onog zbog čega si pao.“
Chitra Banerjee Divakaruni
Nije mi ni do kakvog analiziranja.
Ne želim pametovati.
Pišem od srca.
I iz duše.
Duše koja pati. Srca koje krvari.
Od jada i tuge.
Sinoć smo molili pred crkvom Sv. Frane u Splitu za naše generale. Hladna svibanjska bura na kušnju je stavljala plam svijeća i nosila naše vapaje k nebu. Jedinom istinskom utočištu. Molili samo za naše heroje koje smo sami izručili na milost i nemilost „pravde“ ovoga svijeta. Kada kažem sami onda mislim na vlast koju smo mi sami izabrali i koja nas je izdala i koja je za „30 srebrnjaka“ prodala nabolje među nama.
Vlast Hrvatske Demokratske Zajednice.
Vlast HDZ-a.
Jesmo li konačno u stanju stvari nazvati njihovim pravim imenom?
Jesmo li u stanju pogledati istini u oči?
I reći ono što mislimo?
Olakšati dušu?
Reći istinu?
Ili ćemo i dalje prosipati „pitijska fraze“, komunicirati „meta jezikom“, nastojati ne zamjeriti se nikome, ostati sa svima u dobre? Jer, Bože moj, nikada se ne zna, zar ne?!
Hoćemo li i dalje birati od dva zla ono manje, ali i dalje zlo, zatvarati oči pred istinom, koja boli ali i oslobađa, praviti se slijepi, gluhi i nijemi, pri zdravom vidu, sluhu i govoru? Hoćemo li opet politički razmišljati ili je vrijeme za državotvorne poteze?
Za odlučne rezove? Za bol?
Za znoj, suze i krv?
Jer na znoju, suzama i krvi onih koji su ovu Hrvatsku ljubili više od svojega života mi danas dišemo slobodu koje se na žalost nastojimo bilo kako osloboditi.
Mi Hrvati.
Vidim i čitam, tzv. perjanice domoljubnog i državotvornog novinarstva, analitičari i kolumnisti s pedigreom, već su se očitovali. Sve su izanalizirali do u detalje. I imaju svoje favorite za osobu koja će povesti HDZ u novo razdoblje.
Ali nije vrijeme za duge traktate, za velike rasprave. Nije vrijeme za mudroslovlja. Hora je za djela. Djela konkretna. Iskrena. Bolna, ako treba. A treba. Za djela koja će konačno pročistiti smrdljive Augijeve staje hrvatske politike.
Jesmo li spremni reći i čuti istinu?
Svaki član HDZ-a koji nije nakon 7. prosinca 2005., kada je uhićen general Hrvatske vojske Ante Gotovina, izišao iz stranke i koji je nastavio politički živjeti na isti način kao da se apsolutno ništa nije dogodilo, pa bio on visoki stranački dužnosnik ili samo običan član, nosi na sebi krimen „istočnog grijeha hrvatske politike“, nosi na sebi stigmu izdaje naroda i države.
Svako drugačije tumačenje zašto je netko ostao u državotvornoj stranci koja je izdala naše ideale samo je verbalna ekvilibristika koja pametnom čovjeku stvara osjećaj nesnosne mučnine.
7. prosinca 2005. godine Hrvatska je prešla svoj Rubikon. Trebalo je baciti kocku. I to je učinjeno. Aktualna je vlast, vlast HDZ-a, ne pitajući narod, već puno prije toga dana, donijela odluku. Prešla je Rubikon sama. I za nas povratka više nije bilo.
Ipak kršćanski je svakome dati drugu prigodu. Prigodu za pokajanje. I okajanje grijeha. Za HDZ, za njegove izaslanike na XV. općem Saboru, sada je vrijeme. Vrijeme za, kakav takav, pokajnički čin.
Trebate najprije otići u Canossu.
A onda trebate konačno zaboraviti svoje osobne interese, zaboraviti stranačke interese, zaboraviti tuđe interese. Trebate konačno početi voditi računa isključivo o interesima svoga naroda i svoje Domovine.
I nakon toga izaberite osobu koja će vratiti dostojanstvo HDZ-u, koja će se javno ispričati za sve grijehe koje je HDZ učinio prema Bogu i narodu.
Izaberite osobu koja ni na koji način nije bila u vrhu stranke ili države dok su se donosile besramne odluke na štetu države i naroda.
Izaberite osobu koja nije mijenjala stavove, koja nije demagoški manipulirala ljudima, koji su u svojoj lakovjernosti i naivnosti povjerovali i dali svoj glas HDZ-u.
Izaberite osobu koja je spremna ponijeti križ pokajanja, koja je spremna služiti narodu, koja ne će slušati „svijet“ nego će slušati svoj narod.
Učinite to ili zabijte i posljednji čavao u lijes Hrvatske.
Po čemu će vas povijest pamtiti?
To odlučite sami.
„Ništa ne briše prošlost.
Postoji pokajanje, postoji ispaštanje, i postoji oprost.
To je sve, ali to je dovoljno.“
Ted Chiang
“Trgovac i alkemičareva vrata”
Ivica Ursić
* Canossa – gradić sjeverozapadno od Bologne. U dvorištu zamka, tri je dana, u siječnju 1077, po velikoj hladnoći, gologlav i bosonog, car Henrik IV, čekao Papu Grgura VII, da ga oslobodi ekskomunikacijske presude
* „otići u Canossu“ – poniziti se, pokajati se (obično protiv svoje volje ili pod prisilom)
