‘Upoznajte moju djecu s Downovim sindromom i vidite njihovu radost – prestat ćete zagovarati njihovu smrt’
OTVORENI POZIV RICHARDU DAWKINSU
JD Flynn, otac dvoje djece s Downovim sindromom, reagirao je na nedavne izjave britanskog biologa Richarda Dawkinsa kako je “nemoralno donijeti na svijet djecu s Downovim sindromom”, o čemu smo pisali OVDJE. Flynn, suradnik katoličke stranice The First Things, ne želi s poznatim ateistom polemizirati, nego ga poziva u svoj dom na večeru. Pročitajte zašto.
“Dragi doktore Dawkins,
početkom tjedna, objavom na Twitteru skrenuli ste pažnju na jednu mučnu činjenicu koja je nepoznata većini ljudi. Istaknuli ste da u Sjedinjenim Državama i Europi mnoga djeca s Downovim sindromom bivaju pobačena. I u pravu ste. Pojedini stručnjaci kažu da se abortira 90 posto takve djece. Drugi stručnjaci kažu da se abortira 65 posto, drugi opet 70 posto, ili 80 posto djece s Downovim sindromom. Točan je broj vjerojatno jako teško utvrditi. Vi ste, doktore Dawkins, u poziciji da vas se čuje, imate publiku, i na neki način zahvalan sam vam što ste usmjerili pažnju na prenatalno istrebljenje ljudi s Downovim sindromom.
Ali vi ste skrenuli pozornost na činjenicu rasprostranjenosti abortusa nad djecom s Downovim sindromom samo zato da biste iznijeli jedan užasan prijedlog. Sugerirali ste, doktore Dawkins, preko svog Twitter profila, da je abortiranje djece s Downovim sindromom moralni imperativ. Rekli ste da, ako žena ima mogućnost abortirati takvo dijete a to ne učini, ona tada djeluje na nemoralan način. To me zaista muči, i, iskreno vam kažem, zbunjuje me.
Vi ste do sada držali moralno neutralnu poziciju glede abortusa. Izjavili ste da je ubijanje životinja koje imaju sposobnost osjećanja boli, straha i patnje od veće moralne važnosti od ubijanja fetusa. Izjavili ste da nije razumno za jednog mesojeda protiviti se abortusu. I niste sami u takvom razmišljanju; ono je postalo trend među etičarima.
Ne slažem se s vašim mišljenjem. Ja sam već davno došao do zaključka da su fetusi, embriji, zigote – ljudska bića – još nerazvijena ljudska bića, naravno, ali sa svim dostojanstvom i pravima koja imaju odrasle osobe.
Ipak, unatoč mom neslaganju, shvaćam da vi jednostavno pokušavate dosljedno primijeniti svoje gledište na različite etičke situacije.
Tako je bilo sve do prošlog tjedna. Ovaj tjedan ste se udaljili od gledanja na abortus kao na neki neutralan moralni čin te sad tvrdite da je abortiranje nekih ljudi – genetski onemogućenih ljudi – moralno dobar čin. Moralni imperativ, ustvari. Niste objasnili razloge za tako nešto. Pretpostavljam da vjerujete kako ljudi koji imaju Downov sindrom beskrajno pate te čine da pate i njihovi prijatelji i rođaci. I, pretpostavljam, kao neko generalno načelo, Vi smatrate da treba spriječiti što više moguće ljudske patnje.
Često kažete da bi se ljudi koji se ne slažu s vama trebali „maknuti i naučiti kako se razmišlja“. Ja sam tijekom mnogih godina pokušao naučiti razmišljati, ali sam možda na neki način još uvijek naivan. Ali, jedan od zaključaka koje sam donio jest da filozofija etike ne može funkcionirati u sterilnom okruženju, da naša humanost, intuicija, empatija moraju biti prepoznati kao izvori etičkog promišljanja, ako želimo pravilno razmišljati. Vi vjerujete kako je vaše stajalište o abortusu i Downovu sindromu logički utemeljeno. Ali, pitam se, jeste li se ikada budili noću zbog odvratnosti koja dolazi uz zagovaranje ubijanja.
Patnja nije moralno zlo koje treba izbjeći. Ona ima smisao i vrijednost. Pitajte Victora Frankla, Martina Luthera Kinga Jr. ili Mahatmu Gandija. Ili, ako želite, možete pitati moju djecu.
Otac sam dvoje djece s Downovim sindromom. Usvojene. Njihovi biološki roditelji imali su izbor da ih abortiraju i nisu to učinili. Umjesto toga, djeca su sada s nama. To su izvrsna djeca. Prekrasna. Sretna. Jedno od njih preživjelo je rak, dvaput. Otkrio sam kako se naša kći Pia u bolnici, dok je bila na kemoterapiji a mi patili u agoniji, više bavila time kako se sprijateljiti s medicinskim sestrama ili ukrasti stetoskope. Moja djeca pate, da, ali istodobno osjećaju neograničenu radost.
Pitam se, kada biste proveli malo vremena s njima, biste li i dalje jednako razmišljali o patnji, sreći i osobnom dostojanstvu. Pitam se, kada biste imali prigodu plesati s njima u kuhinji, biste li i dalje mislili da je abortus najbolje rješenje za njih. Igrajući se ili šaleći se s njima, možda biste mogli naći neku vrijednost u njihovu postojanju.
I zato, dr. Dawkins, želim Vas pozvati na večeru. Dođite, provedite neko vrijeme s mojom djecom. Objedujte s njima. Prije nego što nastavite zagovarati njihovu smrt, dođite i provjerite sve ono što je vrijedno u njihovim životima. Otkrijte da zbog radosti vrijedi patiti.
Ne želim vas tu kako bismo vodili rasprave. Ne želim vas osuditi. Samo želim da iskusite radost djece s Downovim sindromom. Želim da nešto od te radosti uđe i u vaše srce.
Svaki dan idući tjedan osim srijede nam odgovara.
Iskreno vaš,
JD Flynn
The First Things | Bitno.net
