Nemirni duh armenskoga domoljuba

Srijeda, 9 svibanj 2012 5:59
Written by: admin
Leave a reply

Moje ime – borba,
moj konac – pobjeda

(Garegin Ter-Arutjunjan)

Armenski narod od pamtivijeka je bio u stalnoj borbi za samoodržanje i uspostavu svoje države, imajući prečesto za neprijatelje sile i vojske mnogo veće i jače od svojih. To je i bilo razlogom da su na oltar armenske slobode položene nebrojene žrtve. Najzaslužnije domoljube narod je očuvao u svojem sjećanju i štovanju. Mnogi su narodni vođe, zaslužnici te junaci bili ili ostali bezimeni. O njima u nedavnoj prošlosti nisu pisali. Spomenut ćemo jednoga od takvih armenskih domoljuba koji je cijeli svoj život posvetio borbi za uspostavu samostalnosti svoje domovine – Armenije.

Garegin Ter-Arutjunjan (1886. – 1955.), armenski je vojskovođa, državnik te publicist. Rodio se je u obitelji svećenika 1. sječnja 1886. god. u selu Kznut Nahičevanskoga kotara Ruskoga imperija. Osnovnu rusku školu završio je u Nahi- čevanu, a gimnaziju u Tiflisu. Upisao se je na Pravni fakultet Sankt- Peterburgskoga sveučilišta. Nakon dvije godine izobrazbe, unatoč izvrsnim uspjesima, napušta Sveučilište u Sankt Peterburgu te se posvećuje služenju idealima nacionalno-oslobodilačkoga pokreta. Godine 1904. stupa u redove Armenske revolucionarne federacije Dašnakcutjun koja se je borila protiv turskih okupatora. U Salmasu (Iran) studira na vojnom ušilištu, a kasnije završava časničku školu Dmitrija Nikolova u Sofiji, dobivši čin potporučnika bugarske vojske. U organizaciji Dašnakcutjun prima stranački pseudonim Nžde što znači armenski – skitnica. Sudjeluje u iranskoj revoluciji (1905. – 1911.) i Prvom balkanskom ratu (1914. – 1918.) protiv Turske. Odlikovan je medaljama i ordenima uključujući nagrade Bugarske i Grčke.

Godine 1918. – 1921. u Zakavkazju se bori za samostalnu Armeniju protiv turskih, azerbajdžanskih postrojba te Crvene armije. Glavni je cilj bio uspostava armenske države na njezinom povijesnom i etničkom području. 25. prosinca 1925. god., na kongresu koji je održavan u Tatevskom samostanu na oslobođenim područjima Zangezura (Sjunika) proglašuje Autonomnu Sjuniksku republiku. Stječe stari armenski naslov – sparapet (vrhovnik). Kasnije, 27. travnja 1921. god. sudjeluje u utemeljivanju Republike Gorska Armenija – Republika Armenija. Garegin Ter-Arutjunjan postaje prvi predsjednik vlade (što je poslije prepustio Simonu Vracjanu), vojni ministar te ministar vanjskih poslova, zatim ponovno vojni ministar.

Nakom pada Republike Armenije Garegin Nžde emigrira zajedno s dašnacima (dašnaci – dragovoljci u postrojbama dašnacke vojske, članovi stranke Dašnakacutjun) u Bugarsku gdje stječe bugarsko državljanstvo. Ljeti 1933. god. odlazi u SAD. U SAD-u je počeo formirati mladežnu organizaciju Dašnakacutjun (Federacija armenske mladeži). Godine 1937. prekinuo je odnose s Dašnakacutjunom i preselio se je u Njemačku gdje se je pridružio nacističkomu pokretu, dobivši čin generala. Zajedno s Drastamatom Kananjanom (nadimak – Dro) formiraju od pretežno aremenskih ratnih zarobljenika postrojbe za “oslobođenje“ Kavkaza od sovjetskoga gospodstva“.

Godine 1944. uhitila ga je u Sofiji sovjetska protuobavještajna organizacija Smerš i prebačen je u Moskvu. 24. travnja 1948. god. osuđen je na 25 godina zatvora. Umro je 21. prosinca 1955. god. u zatvoru grada Vladimir. Jezikoslovac Vardan Arakeljan 1983. god. premješta posmrtne ostatke G. Ter-Arutjunjana u Armeniju. Pokopan je u podnožju planine Hustup u Sjuniku (Kapan). Dio praha čuva se u samostanu Spitakavor. U čast Garegina Ter-Arutjunjana nazvani su trg i metropostaja u glavnom gradu Armenije Erevanu.

Garegin Ter-Arutjunjan je napisao sljedeća djela: Borba djece protiv otaca (1927.); Sedam zavjeta mojim suborcima; Vlastiti životopis; Etnovjera; Narod koji ispovijeda hrabrost-arijanstva; Moj kredo; Otvorena pisma armenskim intelektualcima .

Garegin Ter-Arutjunjan je autor sljedećih domoljubnih izreka:

– Najsvetije djelo duha je domovina.
– Nikada i nigdje bez duhovne domovine.
– Domovina živi domoljubljem i umire zbog njegove odsutnosti. Naš je narod bez domoljublja isto što je tijelo bez duše.
– Domovinu treba voljeti neovisno o političkom režimu te našim političkim uvjerenjima.
– Samo narodi koji su sposobni na duševne potrese imaju snage za obnavljanje. Duševno su bolesni narodi koji su nezadovoljni svojom domovinom.
– Odgoj branitelja domovine je osnova našega spasenja.
– Materinska zemlja jednoga naroda ne može postati vječna domovina drugoga.
– Za narod koji je ostao bez domovine najveći i sveti cilj je preporod domovine.
– Zemlja je zemljopisni oklop domovine. Domovina je duh naroda koji obrađuje ovu zemlju, njegovu kulturu.
– Poginuti za domovinu je domoljublje.
– Jedan za drugim idu domoljublje i čovjekoljublje. Samo nacionalist može ljubiti i čovječanstvo.
– Ubiti povijest naroda, pokoriti duhovnu domovinu naroda – premašuje ljudsku snagu.
– Nema većega oskvrnuća negoli zlonamjerno iskrivljivanje povijesti vlastitoga naroda.
– Nacije su najviše stradale i stradat će zbog svojih rulja.
– Ako kultura nije nacionalna – nije kultura, ako nacija nije kulturna – to nije nacija.
– Nacionalna literatura je naše duhovno more u koje utječu rijeke rodovske duše.
– Oduvijek su Armenci i kršćanstvo činili jednu cjelinu. Njihova je sudbina slična.
– Pobjeđuje uvijek onaj, tko je već pobijedio sebe, tj. pobijedio je u sebi strah od smrti.
– Osoba je ćudoredno beznačajna kada joj ne dostaje osjećaj narodnoga ponosa.
– Sudbinu naroda tražite na dlanovima matere².