IZ MRAČNOG GROTLA SUKLJAJU LAŽ I MRŽNJA
JUGONOSTALGIČARSKE MANIPULACIJE I OBMANE KAO POGONSKO GORIVO EPH-OVIH UHLJEBA
Manipuliraju i zlorabe žrtvu i krv mladića iz Prvog splitskog odreda koji su brutalno smaknuti u okolici Sinja u kolovozu 1941. godine. Znaju oni jako dobro da ta sirotinjska dica iz Splita nisu nikakvi partizani, niti je partizana u to vrijeme bilo; Partija je njihova mrtva tijela, a posteriori, obukla u teške jugoslavenske šinjele
Ideološki ostrašćeni i beznadno izgubljeni na bespućima ljevičarskog prenemaganja komentatori najveće medijske grupacije u zemlji i u sezoni kiselih krastavaca nemaju mira i ne daju drugima mira, nego revno i sa zabrinjavajućom mržnjom ispaljuju svoje otrovne strelice na svakoga tko drukčije misli, govori i piše nego oni i njihove gazde.
Tako povodom neuspjelog imenovanja jedne ulice u Splitu po jednoj vojnoj formaciji iz Drugog svjetskog rata, oni (Dežulović, Pavičić i ostali) u svojim rasističkim i šovinističkim tekstovima, sve one koji nisu “na liniji” bez imalo ustručavanja proglašavaju fašistima, crnokošuljašima, avetima prošlosti, itd.
Naime, povlačenje točke s dnevnog reda sa zadnje sjednice splitskog Gradskog vijeća, a koja se odnosila na imenovanje jedne splitske ulice po Prvom splitskom odredu u koji su “ugurali” i pridjev “partizanski”, uznemirila je njihove orjunaške i jugonacionalističke duhove, kojima svako malo, poput crnih oblaka, prijete hrvatskom Splitu i “povišću pritrujenoj” Dalmaciji.
Nakon što im se – pod teretom vlastitog smeća – laži, obmana, kleveta, korupcije i uredničkog kriminala – srušila feralovska ukleta kuća, do tada održavana Judinim škudima i soroševskim srebrnjacima, poput lisica i čagljeva navedeni jurišnici pretrčali su, nimalo slučajno, u Pavićev crveni šator.
Raspoređeni na udarna mjesta “streljačkog voda”
Tamo su poput streljačkog voda raspoređeni na udarna mjesta, odakle za astronomske (predstečajnim nagodbama obranjene) plaće ispaljuju svakog dana i svakog tjedna svoje otrovom i mržnjom napunjeno streljivo. Opušteni uz mirise probranih vina i jela, relaksirani u hladovini beogradskih dedinjskih vila, s neuspješnim boemskim šarmom, šeširima i kaputima, nasmiješeni u bedastim gastronomskim emisijama, viđeni u tzv. urbanim akcijama – svi oni i na takav način preziru i mrze sve ono od ’90-te, a nariču za svim onim što je bilo prije toga.
Jednu odluku, kojom su predstavnici građana (i vlast i oporba, i SDP i HDZ) svojom odlukom skoro jednoglasno povukli s dnevnog reda zbog sasvim normalnog i uobičajenog razloga (usuglašavanja i postizanja konsenzusa), oni bjesomučno napadaju kao što su to činili i njihovi politički i ideološki uzori za vrijeme neprežaljene im jugovine.
Istom žestinom kojom su njihovi ideološki prethodnici napadali Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika davne 1967. godine, kada je i jedan Krleža bio drugarski izdiferenciran, ovi jugonacionalistički epehaovski uhljebi napadaju sve one koji ne vire ispod njihova smrdljivoga jugoslavenskog šinjela.
Pa gospodo, previše je bahatosti u vašemu lažnom hegelijanskom stavu – tim gore po činjenice! – da bi činjenice mogli zanijekati, kako to uporno radite.
Nabrijani do bola na rokersko – izviđačko akcijašenje s raznih drugarskih sletova, dični komentatori svako malo zaborave na elementarnu logiku, zdrav razum i povijesnu faktografiju koja ime je i danas dostupna. Kako i kad im odgovara uzimaju što im treba, zaobilaze i prešućuju što im smeta, vade iz konteksta i naglašavaju ono što im odgovara.
U drugim prilikama glorificiraju Vicka Krstulovića, na njega se pozivaju i prijete, a sada njegovu knjigu o Prvom splitskom odredu zaobilaze i prešućuju. Taj isti Vicko, Titov narodni heroj, dobrano se namučio i posvadio s drugovima onog doba oko naziva Prvog splitskog odreda, ne želeći krivotvoriti povijest i povijesne činjenice dodavajući mu nepripadajući pridjev – partizanski.
Poput krvosljednika slijede trag krvi žrtava
U svom talibanskom pohodu oni prema totalitarnom nagonu i ideološkom njuhu poput krvosljednika slijede trag krvi žrtava koje su se drznule biti na suprotnoj strani od njihove.
Morbidno manipuliraju i zloupotrebljavaju žrtvu i krv mladića iz Prvog splitskog odreda koji su brutalno smaknuti u okolici Sinja u kolovozu te nesretne 1941. godine. Znaju oni jako dobro da ta sirotinjska dica iz Splita nisu nikakvi partizani, niti je partizana u to vrijeme bilo; znaju oni jako dobro je Partija njihova mrtva tijela, a posterori, obukla u teške jugoslavenske šinjele, jer se to, dakako, odlično uklapalo u njezinu agitpropovsku priču, znaju oni da ta nesretna djeca nisu imala blage veze s naknadno dodanim im pridjevima i ideologijama, bratstvima i jedinstvima; sve oni znaju, ali… krivotvore.
Sada žele optužiti cijele kvartove za fašizam, umjesto vijećnika vijećati o stvarima i pravima, oni žele na matrici njihove totalitarno-staljinističke svijesti očistiti sve elemente (kako to gordo zvuči!) koji im stoje na putu njihove neupitne istine.
No kako bi rekao pjesnik, istina je voda duboka, a nije plitka poput pameti i poštenja jurišnika iz Pavićeva crvenog šatora.
Autor: Tomo Marasović / 7Dnevno
1 comment
Ove (ljudske?) spodobe- bulumente, sluge upregnute u retardiranu medijsku hajdučiju, zaplotnjaci, umreženi sa priležničkom ‘vladajućom’ sektom, spremni su, uvijek, na najpodlije podvale. K tome dobro naplaćuju svoju prljavu rabotu. Dijagnoza je malo složenija. Najefikasniji lijek je- bojkot.
Ante Luetić,Split