Što se dogodilo akademiku S. Novaku: Specijalna obrada ili ulični kriminal?
Jednog jutra u mojoj žuđenoj domovini
Dana, 25. kolovoza 2014., dok sam još bio u krevetu, pozvonila je na naša vrata ženska osoba, koja se nije htjela predstaviti, nego je samo inzistirala da uđe. Moja supruga, Nada otvorila je, ali ju nije puštala, nego joj je postavljala uobičajena pitanja. Dobila je vrlo ljutit i strog odgovor, kako su nam Oni poslali pismo u vezi s promocijom na koje mi nismo odgovorili.
– Tko Oni? Kakva promocija? Kakvo pismo? To je besmislica!
– Objasnit ću vam kad me pustite da uđem.
– Vi recite meni sada najprije tko vas šalje.
– Pustite me da uđem, sve ću vam objasniti. I svakako pozovite supruga!
– Ne zanima nas nikakva promocija, ne očekujemo ništa slično. Molim vas da odstupite! Neželjena gošća podmetnula je nogu između vratnica! Spriječila je da se vrata zatvore. Htjela je ući silom. Nada je, onakva nemoćna, ipak u strahu forsirala, izgurala tu nogu, nekako destabilizirala nasilnicu i uspjela zatvoriti.
Čula je zatim kako na nevidljivu dijelu stubišta ta žena razgovara s nekim muškarcem, koji je, očito, tamo čekao svoj trenutak da za njom uđe u stan.
Kad sam ustao, Nada mi je to ispričala. Nazvao sam policijsku postaju na Zrinjevcu. Obavijestio detaljno o događaju. Bila je pri telefonu službenica, tražila da dođem k njima i podnesem prijavu. Ali mene ne zanimaju njihovi zapisnici. Rekao sam da ne ću doći, jer je to za mene tjelesni napor, i da samo, po građanskoj dužnosti, obavještavam o događaju. Procijedila je da će poslati dečke da prošeću po Novoj Vesi i malo pogledaju je l’ se što događa. Još je pitala je li to bila kakva Romkinja. Rekao sam da se radi o osobi decentna izgleda, dobro odjevenoj, pomalo športski, sa šildkapom, tenisicama… naše fizionomije. Sve u svemu: Zanimljiva rasna eskapada! U Hrvatskoj kradu samo Romi! Pravo manjine.
Kulturno-politički kriminal
Što je to bilo? Tko je to bio? Ne bih rekao da se radi o naumljenoj krađi. Za mene je vrlo značajno i posebno indikativno što je ta osoba nekoliko puta spominjala tobožnju promociju, na koju inače nitko nikoga nikakvim pismom ne može prisiliti, a ona, očito, i ne zna točno što je to zapravo, osim jedino o promocijama po robnim kućama. Ali tako su joj, valjda, rekli da kaže. To svakako upućuje na zaključak da su organizatori znali na čija vrata dolaze. Jer ne će valjda neku staru kućanicu impresionirati nečim o čemu ona pojma nema! Otkud je znala da postoji suprug? Zašto bi ga prizivala ako je htjela krasti? Tko će me, dakle, razuvjeriti da se ne radi o uličnom, nego upravo o kulturno-političkom kriminalu.
Dokaza nemam. Zato ‘drugo sve nek šutnja prekrije’ – kako je rekao onaj rezignirani danski kraljević. Ali ne vjerujem da će na tome ostati. Ako je tko naumio da me kazni zbog mojih javno iznesenih stavova, pokušat će ponovo, i ne će se pomiriti s prvim neuspjehom. Od koga očekivati zaštitu? Od kojih telefonistkinja? Od kojih dečki? Od kojih šetača? Od podzemne UDB-e svakako ne. Niti od šefa mafije. Gađali su nas iz potkrovlja usred Zagreba snajperisti 1991. godine. Hoće li opet? Tko zna? Preostaje nam samo spokojno ići k cilju svojim putom, nogostupom na sunčanoj strani.
Akademik Slobodan Novak
Hrvatski tjednik/hkv.hr
