A. BAGDASAROV: ZBRAJANJE KRUŠAKA I JABUKA
Ili kako neke EU institucije pokušavaju kreirati hrvatsko-bosansko-srpski bastardni nadjezik….
Izvan Hrvatske u pojedinim institucijama Europske unije sve češće susrećemo tekstove (projekte, programe) koje su sastavljeni od mješavine različitih počela srpskoga, hrvatskoga ili bošnjačkoga jezika. Navest ćemo jedan primjeran ulomak koji karakterizira tu jezičnu mješavinu:
“U prvoj fazi (započetoj 2007. i okončanoj Prvim simpozij(um)om 9. i 10. oktobra/listopada 2008. u Gracu/Grazu), analizirali smo temu Ivo Andrić: Grac – Austrija – Evropa i rezultate objavili u zborniku (286 str.). Jedna od aktivnosti u okviru ove faze odnosila se na obilježavanje/obeležavanje Andrićevog m(j)esta boravka u Gracu/Grazu: (1) postavljanje piščeve biste ispred zgrade Instituta za slavistiku Univerziteta u Gracu i (2) otkrivanje spomen-ploče na kući (Merangasse 24) u kojoj je Ivo Andrić stanovao 1923. i 1924. tokom (a) rada u Generalnom konzulatu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (b) doktorskog studija, koji je završio 1924. odbranom disertacije RAZVOJ DUHOVNOG ŽIVOTA U BOSNI POD UTICAJEM TURSKE VLADAVINE.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
Svaku fazu pratila je izrada odgovarajućeg elektronskog/elektroničkog korpusa.
Sad(a) se nalazimo na početku pete faze, u kojoj je predmet istraživanja samo jedan Andrićev tekst – NA DRINI ĆUPRIJA (objavljen 1945. godine). Ova istraživačka faza biće / bit će završena Petim simpozij(um)om, koji će se održati 4, 5. i 6. oktobra/listopada 2012. godine i na kome ćemo obilježiti/obeležiti 120 godina od rođenja I. Andrića.
S tim u vezi zamolio bih Vas da do 15. januara/siječnja 2012. godine unesete u Gralis-Prijavu/Prijavnicu – u rubriku
Vašu istraživačku temu i kraći rezime (5–8 rečenica).
Naslov Vašeg referata treba da se odnosi na jednu od tematskih cjelina:
……………………………………………………………
5. Istorija, legende, mitovi i simboli
6. Poetika prostora i vremena
7. Motiv mosta
8. Dobro, zlo, ljubav, mržnja, strah, osveta
9. Dijalog i sudar kultura, civilizacija, religija i ideologija
10. Odnos Istoka i Zapada, domaćeg i stranog
11. Um(j)etnost, estetika i mudrost pripov(ij)edanja
12. Književna kritika
13. Percepcija teksta (individualna, kolektivna, nacionalna, v/j/erska, ideološka)
14. Stilistika pripov(ij)edanja (stilski postupci, stilski/stilistički slojevi, tropi i figure, ekspresivnost, izražajnost, upravni i neupravni govor)
15. Specifičnosti jezičkog izraza (fonetsko-fonološke, leksičko-semantičke, frazeološke, tvorbene, gramatičke, tekstualne)
16. Prevodi na druge jezike i međujezičke paralele
17. Medijska transpozicija (radijska adaptacija, pozorišna dramatizacija, filmska ekranizacija)
Postoje dva ravnopravna načina učešća na Simpozij(um)u: direktno i indirektno. Direktno dolazi u obliku izlaganja u samome m(j)estu održavanja skupa, a indirektno putem interneta (Skype). Dakle, svi oni koji ne budu u mogućnosti da doputuju na skup mogu da u realnom vremenu (on-line) izlože rezultate svoje analize, učestvuju/sudjeluju u diskusiji i prate simpozij(um).
Radni jezici su svi slovenski/slavenski jezici, n(j)emački i engleski. … “.
Navodeći niz međujezičnih istoznačnica i inačica, sastavljač(i) vjerojatno žele istaknuti ravnopravnost jezika bivše Jugoslavije: simpozijum/simpozij, oktobar/listopad, Grac/Graz, elektronski/elektronički, biće/bit će, januar/siječanj, prijava/prijavnica, učestvovati/ sudjelovati, slovenski/slavenski i sl. No ostvaraj ove tobožnje ravnopravnosti, barem kada je riječ o hrvatskom jeziku, nije ni stvaran ni potpuna. Kada bismo bili dosljedni u ravnopravnosti jezika, onda bi valjalo dodati tekstu i druge hrvatske istovrijednice: tokom/tijekom, odbrana/obrana, izrada/izradba, istorijski/povijesni, historijski, istorija/povijest,historija, jezički/jezični, prevod/prijevod, pozorišni/kazališni, učešće/sudjelovanje i sl. Po svoj prigodi radi se o pokušaju stvaranja ili sastavljanja srpskoga teksta s mješavinom hrvatskih počela ili tzv. zajedničkoga (lingua communis) umjetnoga bošnjačko-hrvatsko-srpskoga jezika.
Izgleda da je netko ovdje dobrano zbrojio kruške i jabuke jer nitko nigdje ne stvara npr. slične tekstove na bjelorusko-rusko-ukrajinskom, češko-slovačkom, dansko-norveškom jezicima ili čak na inačicama njemačkoga ili engleskoga. Nitko ne miješa norme, stvarajući neki jezični nadomjestak koji ne pripada ni bilo kojemu jeziku. To je igranje demokracije i ništa više. Opet nama predlažu tekstove u vidu različitih znanstvenih projekata, programa… koje zastupaju interese tzv. serbokroatistike ili jugočežnje. To nije prvi slučaj da netko stvara slične apstraktne tekstove koje ne pripadaju ni bošnjačkomu, ni crnogorskomu, ni hrvatskomu, niti srpskomu jeziku. Iznova nas netko želi povratiti k inačicama kao da poštuje tzv. ravnopravnost koje nikada nije ni bilo, pa i nije mogla biti u vrijeme ondanje komunističke vlasti. Iznova nas žele povratiti na služenje jednim “zajedničkim“ ili “svima razumljivim nadjezikom“ koji se krije gdjekada pod nagrdnom kraticom b/h/s, po uzoru vjerojatno na Međunarodni sud u Haagu.
Britanski sabornik u Europskom parlamentu Charles Tannoch jednom je prigodom rekao: “ Malo sam iznenađen najavom hrvatskog jezika kao službenog. Ne mislite nas valjda obremenjivati troškovima prevođenja na hrvatski, bosanski, crnogorski i srpski ? Stanovnici Zapadnoga Balkana moraju se dogovoriti o jednom jeziku koji svi razumiju“ (v.portal Index, 21.3.2007.) Ova izreka sliči Titovoj poštapalici: “Drugovi, bogamu, nije važno kako govorimo, važno je da se razumijemo“. Možda netko i sada iz petnih žila požudno želi ili mašta nanovo stvoriti treću Jugoslaviju kao unitarnu državu s jednim narodom, jednim poglavarom te jednim zajedničkim, odnosno prevladajućim b/h/s jezikom ?
Čini se da je na djelu iznova, kao nekoć u Beču (1850.), projekt pokušaja stvaranja jednoga te jedinstvenoga bastardnoga bošnjačko-hrvatsko-srpskoga nadjezika. Moguće “esperanto“ nekoga i zadovaljava u Europskoj uniji, ali nikako Hrvate u domovini i iseljeništvu te kolege i prijatelje diljem svijeta. Hrvatska, kao bilo koja druga zemlja, ima svoju osebujnu, bogatu etnolingvokulturnu baštinu. Pojedini inozemni slavisti i parlamentarci u Europi kadšto zaboravljaju da je hrvatskim Ustavom, u njegovu 12. članku, jasno i nedvojbeno određeno da je u RH-u u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Valja imati na umu da ljudi vole čitati tekstove na svojem materinskom jeziku, a ne na smjesi različitih premda i sličnih jezika. Treba na koncu konca poštovati izbor, čast i dostojanstvo bilo kojega naroda, njegov etnolingvokulturni identitet i ustav. Možemo se s tim slagati ili ne slagati, no svatko ima pravo na svoj vlastit jezik i jezičnu normu koju moramo cijeniti pri planiranju, sastavljanju ili prevođenju bilo kojega teksta.
Artur Bagdasarov,
Jezik, god.59., sv.2., 2012.
