ORJUNA – JUGOSLAVENSKA NAPREDNA NACIONALISTIČKA OMLADINA
Velikosrpski teror dobio pripomoć od Hrvata-jugounitarista
Nakon petoprosinačkih zločina iz 1918. godine stižu u hrvatsku vojne postrojbe Srba, a nova država preko svoga vojnog zapovjedništva proglašava 28. travnja 1919. godine Hrvatsku neprijateljskim oblastima na koju se ne će primjenjivati civilno sudstvo, nego prijeki sud prema paragrafu 298. srpskog krivičnog zakona koji glasi:
„Stanovnici neprijateljskih oblasti koje je vojska zauzela, podležu suđenju vojnih sudova.“Strah, jad i nemoć ušao je u duše Hrvata tijekom okupacijskog „prisjedinjenja“. Za svaku otpjevanu hrvatsku pjesmu ili manji verbalni prosvjed žandari su batinali. Primjerice, pukovnik Petar Teslić, kada je bio u službi u Bjelovaru, izradio je sam pravilnik za batinjanje na licu mjesta, bez suđenja i utvrđivanja krivice.
U pravilniku je, među ostalim, zapisano da svatko tko zagovara republiku, dobiva dvadeset i pet udaraca batinom. Nalazila se u pravilniku i kazna za žandare koji su blago batinali: „Tko blago batina, imade se istome toliki broj oštrih batina odmjeriti.“Svakako je nužno spomenuti bar jedan primjer stravične rigidnosti žandarmerijskog sustava. Pošto su žandari u bjelovarskom kraju strijeljali jednog mladića, žandamerijska uprava je ispostavila račun njegovim roditeljima na iznos od 100 dinara, za ispaljenih pet plotunskih metaka. (Nedjeljko Kujundžić: Hrvati u stoljeću smrti, H. P. P., Zagreb, 2000., str. 38., 39. i 44.)
Prosinačkim masakrom sazrela je svijest u redovima hrvatskim domobrana kako se jedino revolucionarnim metodama Hrvatska može oduprijeti velikosrpskom teroru zloglasne Kraljevine SHS. Veliki broj domobranskih časnika napušta zemlju i u Austriji i Mađarskoj osnivaju revolucionarne organizacije, Hrvatsku revolucionarnu organizaciju, Hrvatski komitet, Hrvatske legije i dr. Zbog toga je već 12. lipnja 1919. godine javno tužiteljstvo podiglo tzv. veleizdajničku optužnicu protiv niza hrvatskih političara i domoljuba, dr. Milana Šufflaya, Rudolfa Vidaka, Gabrijela Hruhaka, Josipa Špoljarca, dr. Ivana Pilara, Franje Škvorca, Andrije Medara, Šarlote Vidak, Antuna Pavičića, Jakova Petrića i drugih. U tom montiranom procesu, svi optuženici su dobili visoke kazne strogog zatvora bez dokaza krivnje. Posebnost ovog procesa je i to što je optuženike u sudskom procesu među ostalim branio i dr. Ante Pavelić.
Znakovito je da je srpskoj batinaškoj kamarili u obračunu s nepoćudnim hrvatskim domoljubima Slovenija voljko nudila oružanu pomoć, na čelu sa svojim neupitnim autoritetom, katoličkim svećenikom Antonom Korošcem, predsjednikom Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba te prvim potpredsjednikom vlade Kraljevine SHS. Suradnja slovenskih i srpskih političara bila je znakovita tijekom obje Jugoslavije. Takva politika slovenskih političara Sloveniji je omogućavala veliku političko-ekonomsku autonomnost te se ona kroz cijelu zajedničku povijest razvijala kao država u državi. Dok je Hrvatska u zajedničkoj državi, osim političkog i moralnog poniženja, sustavno ekonomski iskorištavana i nije joj dozvoljen niti jedan vidni gospodarski iskorak, Slovenija se tehnološki razvijala daleko iznad dirigirane jugoslavenske prosječnosti.
Janez Krek i Anton Korošec
Velikosrpski teror uskoro dobiva pripomoć Hrvata-jugounitarista, organiziranih u Jugoslavensku naprednu nacionalističku omladinu (JNNO). JNNO je osnovana u Splitu 25. siječnja 1921. godine po uzoru na Mussolinijeve crne košulje, a kao slijednik masonske Hrvatsko-srpske radikalne omladine. Osnivači su grupa mlađih hrvatskih sljedbenika velikosrbina Svetozara Pribičevića, pripadnici borbenog krila njegove Demokratske stranke, koja je na izborima za ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS 1920. godine osvojila većinu glasova prečanskih Srba i dio glasova Hrvata. Prvi predsjednik JNNO bio je Marko Nani, a tajnik Edo Bulat.
Od veljače 1922. godine JNNO mijenja naziv u, javnosti poznatiju, Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA). Zagovarajući rasno integralno jugoslavenstvo, veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu te Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, na svoje neistomišljenike Orjunaši odgovaraju razularenim terorom i krvavim fizičkim i oružanim silništvom. Njihova ideologija je bila jasna, istrijebiti sve elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo. Izražavaju bezuvjetnu odanost dinastiji i kralju kojega smatraju najsjajnijim simbolom, idealom vaskrsenja i vladarom nedostižnih moralnih visina. Vrhunac svog fašističkog djelovanja dokazuju surađujući s četničkim pokretom od 1923. godine. Grad Zagreb smatraju središtem hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta prema kojemu osjećaju samo mržnju i gađenje. Orjunaši kao i njihovi predratni prethodnici, masonski radikalci, Vladimir Čerina, Oskar Tartaglije i dr., ideološki nastupaju pod krilaticom: „Slaveni možda, Hrvati nikada!“
Mirko Korolija
Predsjednik Orjune dr. Mirko Korolija, koji se javno hvalio svojim dopisivanjem s Benitom Mussolinijem, bio je intendant i direktor splitskog kazališta. Ostali najeminentniji članovi Orjune su bili: zloglasna braća Berislav i Budislav Grga Anđelinović, Ivo Tartaglija, Ljubo Leontić, Zvonko Jelaska, Ivo Petković, Vlado Matošić, Ivo Barbieri i dr. Zanimljivo je da je među Orjunašima bilo i dosta hrvatskih pisaca i to: Ćiro Čičin Šain, ideolog i urednik Pobede, do 1958. godine kustos Muzeja Split, Sibe Miličić, zanesen Skerlićem pisao je ekavicom i ćirilicom, dobitnik je nagrade Srpske kraljevske akademije, a završio je u partizanima, Niko Bulatović i raspop Đuro Vilović priključili su se za vrijeme Drugog svjetskog rata četnicima itd.
Orjunaška povampirena horda batinala je i ubijala hrvatske domoljube, poglavito pripadnike Hrvatskog sokola, frankovce, katoličke vjernike i ostale neistomišljenike. Činila je to javno po trgovima i ulicama, ali je ulazila i u hrvatske kuće gdje je pred obitelji tukla i masakrirala svoje žrtve. Užas je vladao Hrvatskom! Danas nema više fizičkog zlostavljanja i batinjanja? Je li golema razlika između negdašnjeg batinjanja i primjerice slučaja s Markom Franciškovićem ili Darkom Pajčićem? Očito da u Hrvatskoj duh Orjune još uvijek živi! Možda je danas pomalo besmisleno oduševljavati se Jugoslavijom, za to ima nadomjestak „region“ kao budući samosvojni politički identitet u Europskoj Uniji. Međutim, mržnja je očito vječna. Kako inače danas shvatiti animozitet prema Crkvi, naciji, hrvatskom barjaku i svemu onom što diše hrvatski. Kako shvatiti odbojnost prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, prema hrvatskim ratnim generalima i braniteljima, ili prema Marku Perkoviću Thompsonu? Jednako kao nekad prema dr. Anti Starčeviću, dr. Josipu Franku, Antunu Gustavu Matošu ili Stjepanu Radiću. Jednostavno, orjunaški duh umotan u masonsko globalističko ruho, pod budnim okom orjunaških bioloških nasljednika, pomno bdije nad Hrvatskom. Ropski prostodušni hrvatski puk ponovo šuti, dok šutnja postaje hrvatskim grijehom… (Korišteni dijelovi iz knjige Masoni protiv Hrvatske)
Mladen Lojkić/hrvatski-fokus.hr
