JE LI PREDSJEDNIK TUĐMAN UBIJEN?
Je li dr. Franjo Tuđman je ubijen oružjem koje izaziva rak, kao i mnogi predsjednici koji su se usprotivili SAD-u? Čudne se stvari događaju u visokim političkim sferama. Svjedoci smo da se naš pokojni predsjednik, dr. Franjo Tuđman, prije desetljeća i pol razbolio od raka, a u potpuno isto vrijeme od potpuno iste vrste raka razbolio se i ministar obrane Gojko Šušak. Ako samo na trenutak bacimo pogled na stanje zdravlja, primjerice, brojnih južnoameričkih vođa, mahom suprostavljenih SAD-u, doći ćemo do zapanjujućih zaključaka. Zanimljiv tekst o ovoj temi prenosimo s portala dnevno.hr
Čvrsto vjerujem da su pokojni predsjednik Franjo Tuđman i ministar Gojko Šušak otrovani u Daytonu. Obojici se rak na malome mozgu pojavio istog dana, minute i sata.
Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman kao i Gojko Šušak, istog dana su oboljeli od iste vrste tumora na malom mozgu. Dogodilo se to nakon sastanka u Daytonu, ubrzo nakon toga oni umiru. U veljači 2001. godine, također od raka, umire i general Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske u “Oluji”.
Vrijeme je da se zapitamo koliko to može biti slučajno jer ako pogledamo bližu povijest, svi važniji predsjednici svijeta umrli su upravo od raka. Čini se kako ipak iza svega stoji tajna tehnologija koja je u rukama SAD-a već godinama, a pomoću nje se uređuje svijet po njihovoj volji. Ubijaju se predsjednici i protivnici globalizma te svi oni koji se usprotive SAD-ovoj nadmoći.
Tijekom istrage koju je 1975. godine proveo “Poseban odbor američkog senata” u vezi sa zavjerom ubijanja stranih vođa, otkriveno je da je Centralna obavještajna agencija proizvela i posjedovala pištolj s otrovnim strelicama koji uzrokuje srčani napad i karcinom.
Kada je krajem 2011. godine u svom godišnjem obraćanju vojsci predsjednik Venezule Hugo Chavez rekao je da postoji mogućnost da SAD posjeduje tajno, visoko tehnološki razvijeno oružje kojim je moguće “zaraziti” ljude karcinomom, mnogi su na ovu njegovu izjavu koju su prenijele svjetske agencije samo odmahnuli rukom, odmah je svrstavajući u kategoriju “bombastičnih” i “živopisnih” tvrdnji po kojima je Chavez bio poznat.
Međutim, oni malobrojni koji su obratili pozornost na njegovo upozorenje primijetili su da je vrlo teško objasniti što se događa s predsjednicima južnoameričkih država među kojima je zavladala prava “epidemija” raka. Oni su morali pogledati popis oboljelih i pomisliti da je to teško objasniti primjenom zakona vjerojatnost i da tu doista ima nečeg čudnog.
A taj popis je zaista impozantan i na njemu se nalaze:
Kristina Kirchner, predsjednica Argentine, koja je oboljela od raka štitne žlijezde, a koja je na tom mjestu naslijedila svog supruga
Nestora Kirshner, oboljelog od raka crijeva
Olanta Humala, predsjednik Perua (rak želuca)
Luiz Inacio “Lula” de Silva, bivši predsjednik Brazila (rak grkljana)
Dilma Vana Rousseff, sadašnja predsjednica Brazila (rak limfnih žlijezdi)
Fernando Lugo, bivši predsjednik Paragvaja (rak limfnih žlijezdi)
Evo Morales, predsjednica Bolivije (nazalni rak)
Ako se ovom popisu pridoda i sam Hugo Chavez, kao i kubanski predsjednik Fidel Castro, zaista se postavlja pitanje kako je to moguće.
Upravo je Fidel Castro, koji je vodio dugogodišnju borbu s rakom, bio taj koji je upozorio Huga Chaveza na opasnost, rekavši mu da dobro pazi što jede i pije jer postoji visoko razvijena tehnologija kojom se može izazvati rak kod ljudi, koju CIA koristi za eliminiranje svojih političkih protivnika.
“Fidel mi je uvijek govorio: Chavez, čuvaj se. Ti ljudi su razvili tehnologiju… Pazi što jedeš i što ti daju da jedeš… dovoljna je jedna iglica i mogu ti ubrizgati bilo što “, prenio je Chavez riječi svog prijatelja Castra, koji je preživio nebrojene pokušaje atentata i sasvim sigurno bio dobro upoznat s opasnostima koje ga vrebaju na svakom koraku.
Svi ovi bivši i sadašnji predsjednici južnoameričkih država su, manje ili više, pripadnici socijalističke i ljevičarske orijentacije koji pokušavaju donositi demokratske i ekonomske promjene u svoju zemlju, što je politika koje je u suprotnosti s interesima SAD kojima ne odgovara jačanje država Latinske Amerike i koje su stotinama godina držale monopol na ovom kontinentu i postavljale po svom nahođenju marionetske režime i predsjednike, ne prezajući ni od otvorene podrške vojnim pučevima i raznoraznim diktatorima, čiji je cilj bilo vlastito bogaćenje i stjecanje moći na račun mase svojih manje sretnih sunarodnjaka čiji su životi protjecali u krajnjoj bijedi i siromaštvu.
Tijekom istrage koju je 1975. godine proveo “Poseban odbor američkog senata” u vezi sa zavjerom ubijanja stranih vođa, otkriveno je da je Centralna obavještajna agencija proizvela i posjedovala pištolj s otrovnim strelicama koji uzrokuje srčani napad i karcinom. Iz ovog pištolja je ispaljivane strelica natopljena smrznutim tekućim otrovom, širine vlasi kose i dužine pola centimetra, koja je mogla probiti odjeću i koju je bilo gotovo nemoguće otkriti jer nije ostavljala nikakav trag na tijelu žrtve.
Kwame Ture, nekadašnji radikalni vođa “Crnih pantera”, sve do svoje smrti tvrdio da ga je CIA otrovala karcinomom. On je umro od raka prostate u svojoj pedesetsedmoj godini, a po riječima njegovih prijatelja, nikada nije ni pio ni pušio, bavio se plivanjem, vježbao je svakog dana i vodio računa o svom zdravlju.
Jack Ruby koji je ubio Leeja Harveya Osvalda, atentarora na američkog predsjednika Johna Kennedyja, umro je od raka pluća 1967. godine. Ono što je neobično je što su kod njega prilikom autopsije otkrivene maligne stanice koje nisu potjecale iz respiratornog sustava. Ruby je članovima svoje obitelji prije smrti rekao da mu je neka kancerogena supstanca ubrizgana u zatvoru kada je injekcijama liječen od gripe.
Neobična je i misteriozna i smrt Aleksandra Litvinenka koji je umro 2006. godine u Londonu od posljedica trovanja polonijem 210. Ostaje samo nagađati koja obavještajna služba je za ovo bila odgovorna. Ali, on je gotovo odmah umro od izuzetno progresivnog oblika raka koji mu je zahvatio sve vitalne organe.
Još jedan tipičan slučaj trovanja je onaj bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka otrovom pod imenom “dioksin” koji je bio proizveden u nekoj laboratoriji izvan Rusije. “Dioksin” je poznat kao otrov koji izaziva rak nazalnih šupljina i respiratornog sustava.
Za smrt palestinskog lidera Jasara Arafata mnogi sumnjiče izraelsku obavještajnu službu Mosad. Prema mišljenju francuskih liječnika koji su izvršili autopsiju, on je umro od masovnog krvarenja u mozgu izazvanog poremećajem u protoku krvi čiji je uzrok neka nespecifična infekcija. Broj trombocita u njegovoj krvi bio je izuzetno nizak, a broj leukocita izuzetno visok, što odgovara simptomima raznih bolesti, uključujući leukemiju, upalu pluća, kao i nekih bolesti krvi.
Uporaba otrova, kancerogenih supstanci, virusa i bakterija je vjerojatno samo vrh ledenog brijega. U vrijeme ogromnog tehnološkog napretka, kako javnog, tako i tajnog, upotreba različitog “energetskog” i “frekvencijskog” oružja ne predstavlja više samo domenu znanstveno-fantastičnih filmova, već, najvjerojatnije, našu svakodnevnicu.
Da su Tuđman i Gojko Šušak ubijeni, a zaraženi u Daytonu progovorio je javno još 2002. godine Ljubo Ćesić Rojs rekavši sljedeće: “Čvrsto vjerujem da su pokojni predsjednik Franjo Tuđman i ministar Gojko Šušak otrovani u Daytonu. Obojici se rak na malome
mozgu pojavio istog dana, minute i sata. Može li to biti slučajno?” Slučajno sigurno nije, no velom tajne ostat će obavijena istina i razlozi njihova ubojstva…
Autor: Zrinka K./dnevno.hr
