Je li Hrvatska postala poligon za slobodan odstrel katolika?
Hoćemo li ubrzo imati autobuse i tramvaje na kojima će stajati : ‘Samo za ljevičare’?
Nisam naime vidio da se povodom brutalnog nasrtaja na Ružicu Ćavar bilo tko od njih oglasio. To znači da smo na pragu toga da se širom zemlje demokršćane počne hvatati mrežama i da nije daleko dan kada će ih se moći bez kazne prebijati na sred ceste! Dugoročno će se s njima igrati pikado kao u „Vuku sa Wall Streeta”!
Ružica Ćavar, 77-godišnja predsjednica udruge „Hrvatski pokret za život i obitelj” prebijena je u sred bijela dana na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Kamera je zabilježila kako leži na podu i pokušava se ustati, skuplja po podu krhotine razbijenih naočala, brišući pri tom krv koja joj curi iz nosa. Nešto kasnije u bolnici će biti konstatirano da joj je slomljena ruka na dva mjesta. Idući dan smo saznali da je nasilnik bio jedan etablirani član laburista, dovoljno etabliran da ga se ispred stranke nominiralo za europski parlament. Ostaje činjenica da ga je stranka sada doista promptno izbacila iz svojih redova. Mediji su ovo divljaštvo tretirali kao krajnje marginalno, crticama o „napadnutoj 77-godišnoj starici, katoličkoj aktivistici” s tim da su prva izvješća sugerirala da je ona provocirala pa je ukupni dojam prvih izvješća bio – što je tražila, to je i dobila!
Prava je istina da je nekoliko nevladinih udruga krajnje lijeve provenijencije prosvjedovalo na Cvjetnom trgu tražeći raskid Vatikanskih ugovora. Onda je na Cvjetni trg stigla predsjednica jedne druge nevladine udruge i pokušala je svoje plakate, dakako dijametralno suprotnih poruka, staviti na ogradu pravoslavne crkve. U tom trenutku je brutalno pretučena pred nekoliko stotina prosvjednika koji su mirno gledali to nasilje. O njihovoj ravnodušnosti najbolje govori činjenica da su nakon što je Ćavarica otišla u bolnicu mirno nastavili sa prosvjedom. Zamislite sad da je na Cvjetnom trgu na prosvjed stigla Vesna Teršelič, da je napadnuta kao Ružica Ćavar i da su kamere zabilježile kako po podu jednom rukom traži razbijene naočale. Dok sa drugom rukom briše krv iz nosa i da joj dva sata kasnije liječnici konstatiraju dvostruki lom jedne ruke. Zamislite si novine idući dan, zamislite si tv dnevnike istu noć! Zamislite količinu reakcija od Ureda predsjednika kojem je Teršelička osobito omiljena predsjednica još omiljenije nevladine udruge, preko reakcija Vlade do svih mogućih puhovskih, goldsteina i sličnih dežurnih čuvara ljudskih prava, ali samo jedne ideološke skupine u ovom društvu.
Nisam naime vidio da se povodom brutalnog nasrtaja na Ružicu Ćavar bilo tko od njih oglasio. To znači da smo na pragu toga da se širom zemlje demokršćane počne hvatati mrežama i da nije daleko dan kada će ih se moći bez kazne prebijati na sred ceste! Dugoročno će se s njima igrati pikado kao u „Vuku sa Wall Streta”! Ne odmah i ne masovno, a i šutnja lijeve elite na ovaj događaj ohrabrujuće djeluje za razvoj lijevog fašizma u zemlji. Jer, Ružica Ćavar je prebijena samo zato jer drugačije misli! Medijska i politička šutnja na brutalni fizički obračun sa neistomišljenikom na Cvjetnom trgu zapravo je znak da je prerezana svečana vrpca i da je napravljen značajni hrvatski iskorak u društvo ljudi prvog i drugog razreda. Hoćemo li dugo čekati da se ljudi deklarirane desne provenijencije neće se smjeti voziti u tramvaju?
Hoćemo li imati autobuse u kojima će pisati “samo za ljevičare”? Pretjerujem? Pa Cvjetni trg je taj dan bio prostor na kojem je bilo dozvoljeno biti samo ljevičarom! Zašto bi mogućnost da ubuduće imamo ograđeni prostor za desničare na gradskim trgovima bila nevjerojatna nakon ove zaglušujuće šutnje na fizički obračun žene koja je kriva samo zato jer ne misli kao lijevi radikali?
Osim toga valja konstatirati da ovo nije prvi put da se nevladine udruge lijeve provenijencije služe nasiljem. Upravo iz tih redova je organiziran napad na policijske snage koje su im zaprječavale dolazak na Markov trg, upravo iz njihovih redova je organizirana Facebook revolucija u kojoj su savršeno organizirani prosvjednici urlali pod prozorima pomno odabranih političara dakako desne provenijencije. Osim toga prosvjedi koji su intonirani tobože kao isključivo socijalni, nikad više se nisu organizirani, premda je socijalna situacija pod Milanovićevom vlašću tri puta teža. Nevladine udruge su dakle običan paravan za iskazivanje onih relacija koje su suspektne samoj lijevoj eliti. No, da su savršeno povezani, da su savršeno instruirani i last but not least, da su bogato nagrađeni za svoj posao, to danas nema nikakve dvojbe. Niti jedna tema u ove četiri grozne gospodarske godine nije ih izvela na ulicu! Dok kreće rasprodaja auto cesta, dok kreću masovna otpuštanja u Croatia osiguranju, dok se gasi sisačka rafinerija, dok uvozimo hranu kao nikada, dok se sramotimo sa lex Perković kao nikada nitko, sve te nevladine udruge što su onako revoltirano i tobože iskreno tražile pravdu svjesne da rušeći Kosoricu zaustavljaju hrvatski ulazak u Uniju kako bi kupili vrijeme da zajedno sa Srbijom idemo u Bruxelles danas šute očito plaćenom šutnjom. I sada kada zemlja upravo kipti od krivih gospodarskih poteza, od mahnitog zaduživanja i nevjerojatno nesposobne Vlade, nevladine udruge prosvjeduju tražeći ukidanje vatikanskih ugovora čime se zapravo deklariraju kao goli ogranci Kukuriku koalicije.
Od svih mogućih relacija oni traže baš ukidanje Vatikanskih ugovora! I sve bi ipak ostalo na razini neke nevjerojatnosti, pomalo i neobjašnjivosti da nismo čuli ovih dana kako Ivan Zvonimir Čičak ističe da mu je Slavko Linić jednom prigodom priznao da se iz proračuna za nevladine udruge izdvaja dvije milijarde i osam stotina milijuna kuna! Tu smo dakle! S druge strane krugovi koji prate detaljnije funkcioniranje najetabliranijih nevladinih udruga tvrde da se pravi izvori njihova financiranja ipak nalaze u inozemstvu.
Svojedobno je izraelska Vlada potaknuta neviđenim kritikama tamošnjih nevladinih udruga zatražila od svoje obavještajne zajednice da pripremi izvješće o načinima financiranja nevladinih udruga tražeći da se to izvješće javno predstavi izraelskom parlamentu. Kad je izvješće dovršeno i predstavljeno parlamentu ispostavilo se da 90 posto nevladinih udruga financiranja arapske zemlje plus Velika Britanija. Tada je i došlo i do onog velikog diplomatskog skandala sa Velikom Britanijom. Može li netko zamisliti da bi se Milanović drznuo zatražiti izvješće hrvatske obavještajne zajednice o centrima iz kojih se financiraju hrvatske nevladine udruge? Možete li zamisliti Josipovića u toj ulozi? Ne, naravno! Možete li zamisliti bilo koga u ovoj autističnoj vlasti da zatraži propitkivanje financiranja nevladinih udruga obzirom da koštaju godišnje ovu gladnu zemlju gotovo tri milijarde kuna! I oni koji koštaju ovu zemlju tri milijarde kuna traže da se ukinu vatikanski ugovori po kojima se Katolička crkva financira sa 250 milijuna kuna godišnje. Pri tom je Crkva istinski i deklarirano društveno korisna zajednica, za razliku od brojnih nevladinih udruga. Primjerice, nema jednog zaključka Haškog suda iz presude Gotovini koji je podudaran sa bilo kojim zaključkom do kojeg je došla Teršeličkina „Documenta”, obilno financirana iz proračuna i okičena Josipovićevim ordenima! Za nadati se je da će se kod proračuna za iduću godinu naći mrvica pameti pa da će se umjesto daljnjeg kresanja najosnovnijih potreba ovog društva netko pozabaviti i fantastičnom brojkom od gotovo tri milijarde kuna koliko ovu gladnu zemlju koštaju nevladine udruge. Od kojih neke lože vatru koja bi nas sve mogla progutati. Kapne li i s tog naslova izvana koji euro ili funta?
Tihomir Dujmović/dnevno.hr
