DON MARINKO MLAKIĆ: Ne bojte se!
Iskustva straha u naravi je ljudskog život. Strah nas prati od samog početka našeg života pa sve do njegova kraja. Gdje god bili, što god radili, kamo god išli, uvijek smo suočeni sa strahom. Strah nas je siromaštva, bolesti, nemoći, nesigurnosti, neuspjeha, samoće, poniženja… Danas nas je također strah za budućnost svijeta i opstanak čovjeka. Svaki strah u konačnici je strah od gubitka života, od smrti. Strah od smrti hrani sve druge strahove. I to nas ispunja nemirom i tjeskobom. Jer čovjek duboko u sebi traži sigurnost, mir, ispunjenje, sreću. Mi smo sazdani od težnje za puninom života. Zato tražimo istinu koja će rasvijetliti naš život, otkriti nam njegovu svrhu i cilj. Tražimo put koji će nas do njega dovesti. A svatko od nas jako dobro uviđa kako sam nije kadar nositi se s tom najdubljom potrebom našeg bića. Zašto smo stvoreni? Kamo idemo i kako tamo doći? To su pitanja, zapravo vapaji naše duše koji rađaju strah u nama. Ljudska težnja seže dalje od ljudskog shvaćanja.
Otkuda strah
Otkuda strah i kako se prema njemu odnositi? Strah, naravno, nije sam sebi svrha. Slutimo to jako dobro. Naprotiv strah nas prisiljava da tražimo, da se bavimo temeljnim osmišljenjem našeg postojanja. O strahu je vrlo pronicljivo promišljao njemački filozof egzistencijalizma Heidegger. On kaže da nam strah otvara vrata prema autentičnom postojanju. Za njega je strah odgovor života (Dasein) pred ništavilom. Da bi postigao autentičnost ljudski život se putem savjesti otvara svijetu, odbacuje svoju neautentičnost i na kraju potpuno ostvaruje svoj potencijal za bitak. Zato je strah potreban i zato je pravi dragulj među svim drugim osjećajima, tumači on.
Ovu misao možemo jako dobro prepoznati u biblijskom odnosu prema strahu. Biblija pozna čovjekov strah i govori o njemu. Ona, kaže Balthasar, nema straha pred strahom. Biblija nam, međutim, ne nudi gotove recepte za njegovo prevladavanje niti na spoznajno-filozofskoj niti na psihološkoj razini, nego ga jednostavno predstavlja kao jedno od osnovnih iskustava ljudskog života. Pri tome razlikuje strah čovjeka pred ugroženošću života (to je onaj strah koji paralizira, koji ”ledi krv u žilama”, strah od neprijatelja, prirodnih sila, bolesti, smrti…) od straha pred Bogom – to je strah koji se boji da ne izgubi dobro, ljubav i zato se trudi oko istoga. [«Savršena ljubav potiskuje strah» (1 Iv 4, 18).] Biblija zapravo želi pomoći čovjeku da nadvlada prvu vrstu straha tako što mu doziva u svijest da je izvor tog straha u samoj ljudskoj ograničenosti i smrtnosti te ga poziva da se osloni na Boga koji je jedina čovjekova sigurnost. Čini to svojim veoma prepoznatljivim ohrabrenjem čovjeku: ”Ne boj se!” Prebrojavanje otkriva da se taj poziv u Bibliji ponavlja 365 puta. Mnogi vjernici rado tumače da je to za svaki dan u godini po jedan put.Na taj način naš se prvotni i razarajući strah preobražava u strahopoštovanje pred Bogom. Postaje ”strah Božji”, jedan od sedam darova Duha Svetoga, koji nam pomaže otkriti i izgraditiispravan odnos prema Bogu. Bog je uzvišen i strašan, neshvatljivi stvoritelj i gospodar svega živoga, vidljivoga i nevidljivoga, ali istovremeno on je naš nebeski Otac, nama blizak i očinski naklonjen, ljubi nas više nego otac ili mati mogu voljeti svoje čedo, te ga smijemo častiti umjesto da ga se bojimo.Možemo u konačnici kazati da nas Bog želi osloboditi od svakog straha, pa i onoga od njega samoga, te nas ispuniti strahom Božjim koji će nas čuvati od zla i grijeha te učiniti dostojnima da budemo njegova ljubljena djeca. (sličnim koje dijete ima pred roditeljima svjesno da mu o njima ovisi ljepota i sigurnost života) [Početak mudrosti je strah Gospodnji (Sir 1,14)].
U domu Oca mojega ima mnogo stanova
Taj rast u vjeri, ta preobrazba nije nimalo jednostavna niti bezbolan proces. To je put obraćenja koji iziskuje… Strah Gospodnji je, kaže sv. Augustin, poput liječnikova noža: ”nož odstranjuje bolesno tkivo i čini se da time još više povećava ranu. Dok je divlje meso bilo na tijelu, rana je bila manja, ali opasna. Nad njom je sada nož. Prije je rana boljela manje, nego sada gdje se reže. Zacijeljena rana boli više od nezacijeljene. Ali, ona je bolnija upravo zbog djelovanja lijeka, kako ne bi više boljela nakon uspješnoga ozdravljenja.”
Tu bol posebno su doživjeli apostoli prilikom Isusove smrti. …
Takvog Boga objavljuje nam u potpunosti njegov Sin Isus.
Na Posljednjoj večeri, u tom posljednjem susretu s učenicima upravo pred svoju muku i smrt, Isus primjećuje uznemirenost u njihovim srcima. Strah ih je što će se dogoditi. Riječi kojima ih on tješi i nama su odgovor na sve naše strahove i nemire. „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.“ Na upit Tome zatim dodaje: „Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (…) Tko je vidio mene vidio je i Oca.“
Ovdje je izrečena temeljna istina o nama i o našem životu. Bog je naš Otac. S njime i u njemu ispunjavaju se sve naše težnje i naš život dolazi do punine. Naše je mjesto kod Boga Oca u njegovoj nebeskoj kući. To je istina koju nam objavljuje njegov Sin Isus. Štoviše, on nam svojom mukom i smrću pripravlja mjesto u Očevoj kući, u kojoj nema smrti niti straha od nje. Zato je Isus Put, Istina i Život. Po njemu, s njim i u njemu možemo sigurno prispjeti k Bogu naše svemogućem Ocu. Ali to treba vjerovati. Vjera je odgovor na naš strah – vjera u Boga Oca i vjera u njegova Sina Isusa.
Vjera je povjerenje, bezgranično povjerenje u Boga Oca koje nadilazi i sam strah od smrti. Ona je prihvaćanje njegove volje koje podrazumijeva odvažnost i predanje. Kada vjerom prihvatimo da Bog i njegova obećanja, koja nam je po svome Sinu Isusu dao, budu temeljni sadržaj našeg života, kada ih prihvatimo kao odgovor na svaku našu težnju za životom – tada će prestati svi naši strahovi i srce će nam se umiriti. Vjera to može, vjera u Boga i u Isusa. Zato umjesto da puštamo da nas vode strahovi vjerujmo u Božja obećanja! Vjerujmo Isusu! On je Put, Istina i Život. Tko u nj vjeruje, ne treba se bojati!
