IVAN MIKLENIĆ: Hrvatska ne može biti crna rupa EU-a

Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske do 26. rujna nije Europskoj komisiji podnijelo zahtjev za obeštećenje hrvatskih poljoprivrednika zbog ruskoga embarga, objavljeno je u subotu 27. rujna iz ureda hrvatske europarlamentarke Marijane Petir, članice Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskoga parlamenta. To je objavljeno na temelju odgovora koji je ta hrvatska eurozastupnica dobila iz Europske komisije na svoj upit nakon što je bilo iz prezentacije Europske komisije od 16. rujna vidljivo da Hrvatska nije podnijela zahtjev za obeštećenje naših poljoprivrednika do toga datuma, a sad je očito ni nakon njega. Budući da je Ministarstvo poljoprivrede svojim priopćenjem ustvrdilo da mnoge zemlje nisu dobile mogućnost prijave te da su ostale uskraćene za mogućnost korištenja potpora, a Hrvatska je među tih 16 zemalja – kako tvrdi europarlamentarka Petir – time je obmanulo javnost. Istina je, navodi europarlamentarka, da Hrvatska svoj zahtjev nije podnijela na vrijeme, točnije rečeno, ministar poljoprivrede uopće nije podnio zahtjev za obeštećenje naših poljoprivrednika stradalih zbog ruskoga embarga. Istina je također da se Uredbom od 10. rujna 2014. do daljnjega obustavlja zaprimanje obavijesti država članica za izvanredne mjere jer je fond iscrpljen, što znači da je Hrvatska svoj zahtjev trebala dostaviti prije 10. rujna, a to nije učinila.

To je očit primjer neučinkovitosti, nesposobnosti i neodgovornosti sadašnje Vlade i resornoga ministra. Još više to je očit primjer nemarenja vladajuće skupine za ozbiljne poteškoće dijela hrvatskih građana, kao i primjer nemarenja za stvarne legitimne hrvatske nacionalne interese, i to u povijesnom trenutku u kojem Hrvatska pada u sve dublju gospodarsku krizu, a poljoprivredna proizvodnja sve se više urušava. Objektivan promatrač mora se upitati kako je moguće da resorno ministarstvo ne radi svoj posao? Što onda uopće radi i zašto su toliki namještenici na čelu s ministrom uopće plaćeni? Stječe se dojam da sadašnja vlast zapravo nastavlja onu politiku prema selu koju je provodila komunistička vlast, s jedinom razlikom što su tzv. poljoprivredno-industrijski kombinati (PIK-ovi) bili u vlasništvu države (ispravnije rečeno u rukama partijske nomenklature), a sada bi velika poljoprivredna dobra trebala biti u rukama privatnoga kapitala, još kratko hrvatskoga, a onda stranoga, a mali samostalni poljoprivredni proizvođači potpuno su nevažni i treba ih što više iskorijeniti. Takva politika prema maloj poljoprivrednoj proizvodnji i prema selu nema nikakve veze s Europskom unijom, već je ona isključivo domaći proizvod smišljen još u komunističkim komitetima s ciljem da se što više smanji broj samostalnih, neovisnih ljudi i da se što je moguće više oslabe i razbiju sredine sposobne čuvati i vjersku i nacionalnu i kulturnu baštinu.

U intervjuu za prošli broj Glasa Koncila europarlamentarka Petir je izjavila: »EU izdvaja gotovo polovicu proračuna za poljoprivredu i ruralni razvoj. Poljoprivredna politika je najdugovječnija i najskuplja politika EU-a jer postoji svijest da bez poljoprivrede nema ni proizvodnje hrane ni očuvanja biološke raznolikosti, ali ni očuvanja prostora.« Te riječi očituju da postoji bitna razlika u odnosu prema poljoprivredi i selu između službene politike Europske unije i službene politike sadašnje Vlade, a nažalost i politike ranijih vlada u Hrvatskoj. Da je to nečuveno i paradoksalno očito je i po tome što su upravo raznolikost i kvaliteta tla te raznolikost klimatskih utjecaja u Hrvatskoj iznimna komparativna prednost upravo za razvijanje poljoprivrede, osobito stočarstva koje je kralježnica poljoprivrede, i to kako malih gospodarstava tako i većih, a službena gospodarska politika ne samo da to zanemaruje, nego uništava, osobito, malu poljoprivrednu proizvodnju favorizirajući uvoz manje kvalitetne hrane. Vlasti u Hrvatskoj nisu željele slijediti poljski model odnosa prema poljoprivredi otkako je Poljska u EU-u, iako je baš zahvaljujući toj okolnosti članstva u EU-u Poljska u mnogim poljoprivrednim granama procvala, jer im očito nije stalo do boljitka Hrvatske.

U okolnostima u kojima o tim za Hrvatsku bitnim temama i pitanjima i oporba uglavnom šuti, sretna je okolnost da Hrvatska ima u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskoga parlamenta osobu koja razumije probleme hrvatskoga sela i hrvatske poljoprivrede i koja ima hrabrosti javnosti otkrivati neučinkovitost, nesposobnost i neodgovornost sadašnje Vlade na tom području pa ti propusti ili namjerne sabotaže ne će više prolaziti nezapaženo. Europarlamentarka Petir također je, naime, otkrila da je Hrvatska zbog loše napravljenoga i na doradu vraćenoga Programa ruralnoga razvoja samo ove godine nepovratno izgubila 50 milijuna eura, odnosno oko 380 milijuna kuna, a o tome se u Hrvatskoj šuti i nitko za to ne odgovara. No, očito je, članstvo Hrvatske u Europskoj uniji postaje sve više kamen spoticanja i činjenica koja sužuje prostor vlastima za rušenje ili razaranje hrvatskoga gospodarstva, koje se očituje u najmanju ruku kroz nedjelotvornost ministarstava. Hrvatska, kao članica EU-a, koliko god to neki željeli i na tome uporno radili, ne može i ne će ostati crna rupa, jer to ni sama EU ne će dopustiti, ali ne će to dopustiti ni hrvatski građani koji su sve svjesniji nesposobnosti i neodgovornosti sadašnjih političkih elita i koji su sve svjesniji da potrebne promjene ne mogu očekivati od tih političkih elita, nego samo od novih inicijativa koje dolaze iz naroda i koje žele iz hrvatskoga političkoga života iskorijeniti stranačku podobnost i poslušnost na štetu stručnosti.

Autor: Ivan Miklenić/glas-koncila.hr

Odgovori

Skip to content