I. POLJAKOVIĆ – INTERVJU: Angažman kršćanskih intelektualaca iznimno je važan za Hrvatsku
Razgovor s dr. sc. Ivanom Poljakovićem – “Angažman kršćanskih intelektualaca u društveno-političkom životu Hrvatske je od iznimne važnosti. On se može opisati kao otpor novom totalitarizmu, koji se već godinama nameće svim članicama EU”, kazao je, između ostaloga, dr. Ivan Poljaković u intervjuu portalu hkv.hr. koji prenosimo u cijelosti.
Poštovani dr. Poljakoviću, posljednje dvije godine dovele su do pojačanog djelovanja kršćanskih intelektualaca na području politike i društva. Kako – kao kršćanski intelektualac – gledate na tu pojavu i njezinu važnost za hrvatsku društveno-političku scenu?
Angažman kršćanskih intelektualaca u društveno-političkom životu Hrvatske je od iznimne važnosti. On se može opisati kao otpor novom totalitarizmu, koji se već godinama nameće svim članicama EU. Iako začetci tog novog totalitarizma, tj. dženderizma, sežu još u daleku 1948. godinu kada je izdana knjiga Alfreda Kinseya (preteče dženderista), Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka, kao službeni početak dženderizma u EU ja bih uzeo 2004. godinu kada je Europska Unija odbila nominaciju visoko kvalificiranog talijanskog političara Rocco Buttiglione-a za Europskog povjerenika samo zato što je imao katoličke stavove o homoseksualnosti.
Stanje tzv. demokracije u EU, pa tako i Hrvatskoj, najbolje opisuju upravo njegove riječi: ”Novi meki totalitarizam, koji napreduje na ljevici, želi stvoriti državnu religiju. To je ateistička, nihilistička religija – ali to je religija koja je obvezna za sve”. Ovakvo gledište gospodina Buttiglione-a potvrđuju i izjave francuskog ministra prosvjete Vincenta Peillona, koji je povodom promocije svoje knjige Francuska revolucija još nije gotova izjavio da se Katolička crkva mora zamijeniti državnom religijom.
Prema Peillonu nova religija je sekularizam, koji mora pratiti materijalnu revoluciju, koja je u stvari mentalna revolucija. Država treba preuzeti odgoj djece, a državne škole će biti nova crkva s novim svećenicima i novom liturgijom i novim zakonima. Ministru Peillonu je Katolička crkva najveći neprijatelj, jer kako kaže ”nikad nećete biti u stanju stvoriti slobodnu naciju s Katoličkom crkvom”.
Dakle, upravo takvom jednom političkom smjeru koji vodi k jednoj novoj diktaturi, ovog puta diktaturi dženderista, posljednjih dvije godine suprotstavili su se kršćanski intelektualci, poglavito kroz građansku inicijativu U ime obitelji i političku organizaciju Savez za Hrvatsku. I jedna i druga organizacija u posljednje vrijeme je izazvala paničan strah među udbaškim strukturama, koje su se preko noći od komunista pretvorili u dženderiste, a što im nije bilo teško obzirom da je cilj i jedne i druge ideologije isti: srušiti kršćansko poimanje čovjeka i društva u cjelini. Upravo ta panika, koja se jasno očituje kroz nesmiljene napade na UIO i nastojanje da se Savez za Hrvatsku po svaku cijenu razbije, najzornije pokazuje izniman značaj ovih dviju organizacija predvođenih kršćanskim intelektualcima.
Referendum za promjenu izbornog zakonodavstva
Referendum za promjenu izbornog zakonodavstva jedan je od primjera takvog djelovanja. Koje je Vaše mišljenje o prijedlozima udruge „U ime obitelji” glede promjene izbornog zakonodavstva?
Inicijativa U ime obitelji je već u više navrata vrlo argumentirano obrazložila svoj prijedlog, te ne bih to ponavljao. Samo bih iskoristio ovu priliku da potvrdim ono što sam maločas rekao, a to je strahovita panika među političkim elitama. Jedan od najupečatljivijih primjera te panike je istup akademika Željka Reinera, koji je inače poznat u javnosti po zalaganju za demokršćanske vrijednosti, ali je ovoga puta iznio takve teze protiv referenduma, koje bi i običan školarac s lakoćom pobio.
Ukratko, ako je referendum za promjenu izbornog zakonodavstva izazvao tako veliku paniku među onim političkim elitama koje su nas dovele u ovo stanje, onda je to siguran znak da je referendumsko pitanje na dobrom tragu demokratizacije društva.
Status quo
Kako komentirate činjenicu da ni HDZ ni SDP nisu dali potporu referendumu?
Odgovor proizlazi i iz prije rečenoga, i jednima i drugima odgovara status quo, jer im to jamči beskonačan ostanak na vlasti – uz male predahe. Sprega HDZ-a i SDP-a se očituje u udruživanju zajedničkih snaga u opstrukciji kršćanskih intelektualaca koji su se počeli društveno i politički organizirati. Ne radi se tu samo o blaćenju Željke Markić i njene inicijative, već i o udruženom pokušaju razbijanja Saveza za Hrvatsku.
Kraj partitokracije
Što bi eventualni uspjeh referenduma značio za buduću raspodjelu snaga na političkoj sceni?
Uspjeh na referendumu bi značio kraj partitokraciji, jer bi neminovno došlo do pregrupiranja na političkoj sceni u smislu da se beznačajne stranke, kao npr. HNS, ne bi više mogle šlepati uz ”velikog brata” i obnašati tako visoko državničke poslove, dok bi s druge strane došlo do ujedinjenja istinski domoljubno-kršćanskih stranaka, bez kojih se u budućnosti ne bi mogla sastaviti vlada.
Bilo bi manje stranaka u Hrvatskom saboru (izbrojte koliko samo HDZ-ova koalicija ima stranaka), a sastav zastupnika bi realnije odražavao stvarnu volju biračkog tijela. Ono što je možda najvažnije, u čemu se slažem s HDZ/SDP opservacijama, jest to da vlada ne bi više bila toliko stabilna kao do sada. Ako bi loše radila, onda bi padala. Kome treba ovakva stabilnost vlade kao što sada imamo!? Izgleda i kad bi atomsku bombu bacili na hrvatski narod da ih ni onda nitko ne bi mogao smijeniti.
Kakav je prema Vašem mišljenju odnos Katoličke Crkve prema prijedlogu referenduma za promjenu izbornog zakonodavstva?
Visoki dužnosnici Crkve su dali vrlo jasnu poruku da podržavaju referendum, jer on doprinosi demokratizaciji društva, pa samim time i općem dobru koje Crkva uvijek stavlja na prvo mjesto.
Odustajanje od kršćanskih vrijednosti
Mnogi filozofi, teolozi, književnici i mislioci unazad više od stotinu godina pišu i govore o „krizi kulture” i „krizi morala” koje se pak krize reflektiraju i na političku scenu u vidu sve većeg nemorala, korupcije i pokvarenosti. Koliko su te krize zapravo posljedica odustajanja od kršćanskih vrijednosti?
One su izravno povezane s odustajanjem od kršćanskih vrijednosti, zato jer su kršćanske vrijednosti ujedno i univerzalne vrijednosti. Ukratko, Bog je stvorio svijet i prirodu, a čovjek je promatrajući svijet oko sebe još od davnina došao do određenih moralnih normi koje su bile u skladu s prirodnim zakonom. Kad god su određeni narodi dopustili širenje nemorala, oni su u pravilu propadali.
Kršćanstvo je samo, zahvaljujući Objavi, još više pojasnilo moralne vrijednosti, ali ono nije donijelo ništa spektakularno novo kad je moral u pitanju. Uvijek se znalo da je nemoralno ukrasti, ubiti, bludničiti i sl. No, baš zato što je Katolička crkva stup i temelj istine, i branitelj moralnih vrijednosti, ona je postala glavni neprijatelj zagovornicima novog svjetskog poretka.
Predsjednički izbori
Krajem godine očekuju nas izbori za predsjednika države. Kako gledate na izglede do sada najviše spominjanih kandidata? Zadovoljava li koji od njih kriterije na koje bi trebao gledati glasač koji se deklarira katoličkim vjernikom?
Za sada, jedino dr. Milan Kujundžić, zadovoljava kriterije katolika. Antikatolički stavovi Ive Josipovića su već poznati, a stavovi Kolinde Grabar Kitarović, barem prema onome što smo do sada čuli, tipični su stavovi HDZ-a (vječito dodvoravanje što širem krugu birača), međutim, katolik ne može služiti i Bogu i vragu. Mislim da ozbiljan katolik ne može glasovati za političara koji dopušta abortus pod izlikom da je to pravo majke, ili ”teško pitanje”. Glasovanjem za političara koji svojim djelovanjem potiče abortus katolik postaje sudionik u zločinu.
Kakve su prema Vama perspektive stranaka koje zagovaraju kršćanske vrijednosti na političkom obzorju Hrvatske u budućnosti?
Ovo je sada pravi trenutak da čelni ljudi domoljubno-kršćanskih stranaka potisnu svoje taštine i usklade zajedničku strategiju kako bi se došlo do objedinjavanja i usklađivanja političkog djelovanja radi spašavanja hrvatskog naroda od propadanja. Ako se čelni ljudi tih stranaka ne dadnu potkupiti, i budu u stanju staviti opće dobro iznad osobnog, onda će i njihovo djelovanje uroditi plodom.
