Je li ova referendumska inicijativa pokrenuta zbog birača ili je uperena protiv HDZ-a?
Zabraniti zajedničke koalicijske liste sada kada su one, u slučaju HDZ-a, rezultat dvogodišnjeg rada isto je kao i poništiti građevnu dozvolu u trenutku kada vam je odobren višemilijunski kredit a bageri već krenuli prema gradilištu. To je direktna pomoć drugoj opciji. Svima je jasno da partneri HDZ-a i smanjeni prag teško prolaze. Za razliku od njih Orah ga prolazi, naravno i IDS jer mu birači nisu raspršeni poput HSS-ovih i HSLS-ovih.
Svi smo mi svjesni da postojeći izborni zakon treba mijenjati. Pravi izbor je prepušten šefovima stranaka, mi ne biramo predstavnike, biramo samo stranku. Izabrani su svjesni da ih je na listu stavio šef stranke i ponašaju se doslovno prema njegovim uputama, bolje rečeno naredbama. U ovakvoj situaciji bilo bi najoptimalnije da u Saboru, županijskim skupštinama, gradskim i općinskim vijećima sjede samo predstavnici stranaka (predsjednici klubova zastupnika odnosno vijećnika) s tablicom na kojoj piše s koliko mjesta raspolažu i glasuju kao u dioničkom društvu.
Udruga “U ime obitelji” i Željka Markić ispravno su osjetili prostor za referendum gdje je uspjeh nekako zajamčen, jer svi mi želimo izbore u kojima ćemo zaista birati. I da su na tome stali, sve bi bilo logično i u redu.
Uzimajući u obzir prvi referendum udruge “U ime obitelji” teško je povjerovati da se Željka Markić, prije raspisivanja referenduma, nije baš ni s kim (HDZ, Crkva), izvan svoje Udruge, posavjetovala o tekstu pitanja za referendum. Kako se stvari razvijaju, jasno je da savjete, ako ih je bilo, nije prihvatila.
Ne stoji ni ocjena da je referendum jednako usmjeren protiv SDP-a i HDZ-a.
Ne vjerujem da je HDZ-u najveći problem nemijenjanje broja zastupnika iz dijaspore, pa niti preferencijalno glasovanje. Nije mi jasno zašto se nedovoljno ističe pravi problem, a to su, po mom mišljenju, zajedničke koalicijske liste za izbore. Pa HDZ je cijelo vrijeme, od dolaska Karamarka na čelo stranke, proveo u pridobivanju na svoju stranu svih stranaka od desnice do centra. Rugali su mu se nakon potpisivanja sporazuma s HSP-AS-om i Dodigovim demokrščanima, malo manje je bilo smiješno potpisivanje sporazuma s HSS-om, a sporazum s HSLS-om suprotnu je opciju itekako zabrinuo iako su i to nastojali prikriti podrugljivim komentarima.
Sjetimo se sada analiza koliko bi zastupnika dobili HSP-AS i HSP na prošlim izborima da su nastupali zajedno. Mnogi zaboravljaju i da HSLS, po dobivenim glasovima, nije ništa lošiji od Glavaševog HDSSB-a iako prolazi lošije jer su mu glasovi, za razliku od HSSB-a, raspršeni po svim izbornim jedinicama. Karamarka su nastojali ismijati, ali u naumu okupljanja svih desno od centra, nisu ga uspjeli omesti.
I sada se pojavljuje Željka Markić koja bi sav dvogodišnji trud HDZ-a (u dvije godine sav je rad i bio posvećen tom okupljanju) mogla učiniti uzaludnim. Sve bi bilo logično i u redu kada se nova izborna pravila ne bi primijenila već na izbore u 2015. g. Ali zabraniti zajedničke koalicijske liste sada kada su one, u slučaju HDZ-a, rezultat dvogodišnjeg rada isto je kao i poništiti građevnu dozvolu u trenutku kada vam je odobren višemilijunski kredit a bageri već krenuli prema gradilištu. To je direktna pomoć drugoj opciji. Svima je jasno da partneri HDZ-a i smanjeni prag teško prolaze. Za razliku od njih Orah ga prolazi, naravno i IDS jer mu birači nisu raspršeni poput HSS-ovih i HSLS-ovih. Pitanje je samo je li to cilj Željke Markić? Ako i nije, rezultat je isti.
I stvarno, kako je s tako postavljenim referendumskim pitanjem mogla očekivati nekakvo partnerstvo HDZ-a?
Kornelij
