PAPA: Obitelj napadnuta kao nikad dosad
Obitelj nije nekakva udruga
Valja popratiti obitelj i zaštititi brak, koji su danas napadnuti kao nikada do sada – glavna je misao pape Franje u govoru apostolskom pokretu Schönstatt, koje je jučer (25. listopada) primio povodom 100. obljetnice osnutka pokreta. Pokret je, u Njemačkoj, utemeljio pater Josef Kentenich, u listopadu 1914. godine. Susret, na kojemu je sudjelovalo oko 7500 osoba, bio je oživljen razgovorom nazočnih s papom Franjom, te svjedočanstvima i video zapisima zajednicâ, bračnih parova, obiteljî i mladih iz 50-ak zemalja.
Obitelj i brak nisu nikada bili tako napadnuti kao danas – istaknuo je Sveti Otac, vraćajući se na teme nedavno održane Biskupske sinode, te primijetio da se u društvu sve više predlaže model obitelji shvaćene kao oblik „udruge“. Sve se može nazivati obitelj, zar ne? – upitao je Papa te istaknuo – Koliko je obitelji razdvojeno, koliko je brakova uništeno, koliko je relativizma u shvaćanju sakramenta ženidbe. U ovom trenutku, sa sociološkoga vidika, i s vidika ljudskih vrijednosti kao što je katolički, kršćanski sakrament, obitelj je u krizi, jer ju napadaju sa svih strana i ostavljaju je ranjenu! – istaknuo je Sveti Otac.
Potaknuvši na razmišljanje o suvremenoj stvarnosti u kojoj se – kako je rekao – obezvrjeđuje sakrament ženidbe, Papa je istaknuo da smo svjedoci svođenja tog sakramenta na obred, na društvenu činjenicu, što zastire bitnu stvar, a to je jedinstvo s Bogom. Ono što predlažu nije brak, nego udruga – istaknuo je papa Franjo dodajući da pastoral pomaže, ali je u ovom slučaju potrebno da bude ‘prsa u prsa’. Valja stoga pratiti ljude, ali to znači i trošiti vrijeme. Veliki učitelj u trošenju vremena je Isus! (…) Pratiti znači biti zajedno na putu.
U tom je smislu Sveti Otac preporučio temeljitiju pripravu zaručnikâ za brak, uz pratnju, kako bi shvatili ono „zauvijek“ koje se danas, zbog kulture privremenosti, stavlja u pitanje. I ne treba se sablažnjavati – prema Papinim riječima – nad onim što se događa, nad obiteljskim dramama, uništenim obiteljima, djecom koja trpe zbog nesloge roditelja, ali i zbog novih veza.
Sve su to novi oblici, vrlo razarajući i ograničavajući u odnosu na veličinu bračne ljubavi – napomenuo je Papa. Mnogo je divljih brakova, rastavâ i razvodâ; zbog toga je ključna pomoć ‘prsa u prsa’, bez prozelitizma jer to ne donosi rezultate. Valja strpljivo pratiti ljude – napomenuo je Sveti Otac.
Nazočni su potom htjeli znati više o Papinoj velikoj ljubavi prema Gospi, i o njegovu viđenju Gospine misionarske uloge. Papa Franjo nema dvojbi: Marija je majka i odgojiteljica, a Crkva bez Marije je sirotište. Marija je majka, i ne može se za Nju zamisliti nijedan drugi naslov osim toga. Ona je majka jer nas vodi do Isusa, i pomaže nam snagom Duha Svetoga da se u nama rodi i raste s nama Isus koji nam stalno daje život. Kršćanin nema pravo biti siroče jer ima majku! – istaknuo je Papa.
Utemeljen tijekom Prvoga svjetskog rata, pokret Schönstatt je nastao po želji patra Josefa Kentenicha, koji je tu inicijativu pokrenuo sa skupinom mladih sjemeništaraca, i to činom nazvanim „Savez ljubavi s Marijom“. Tijekom Drugoga svjetskog rata pokret je ojačao, a nakon teškoga razdoblja provedenoga u koncentracijskom logoru u Dachau, pater je Kentenich krenuo prema periferijama tadašnjega svijeta: u Argentinu, Brazil, Čile, Uruguay i Južnu Afriku, kako bi služio Crkvi. Poslije se, kroz vrijeme, pokret proširio na cijeli svijet.
Onima koji su, među mladima nazočnima na audijenciji, izložili Svetomu Ocu teškoće u donošenju misionarskoga poticaja u neke sredine, papa je Franjo odgovorio podsjećajući na papu emeritusa Benedikta Šesnaestoga. Važno je svjedočenje. Valja živjeti u svijetu tako da drugi dobiju volju živjeti kao mi! Samo svjedočenje, ništa drugo! (…) Mi nismo ničiji spasitelji, mi smo prenositelji jednoga – kako je rekao Papa – ‘izvanzemaljca’ koji je sve nas spasio, a možemo ga prenositi samo ako primimo u svoj život, u svoje tijelo i u svoju povijest, život toga ‘izvanzemaljca’ koji se zove Isus – rekao je papa Franjo.
Sveti je Otac tu mislio na svjedočanstvo koje je također sposobno pokrenuti nas, dati nam da iziđemo van i da idemo u misije. Crkva, pokret ili zajednica koji su zatvoreni, bolesni su. Pokret, Crkva ili zajednica koja izlazi, griješi…. Ali, tako je lijepo tražiti oprost kad se pogriješi! Ne bojte se! Idite u misije, iziđite na put – potaknuo je Papa te napomenuo da kada se zatvorimo u mali svijet – u svijet pokreta, župe, nadbiskupije, kurije – ne možemo vidjeti istinu. Možda ju se može uočiti teoretski, ali ne može se shvatiti stvarnost istine u Isusu. Ona se bolje shvaća iz periferije nego iz centra.
Papa se osvrnuo i na Crkvu. U nekim biskupskim konferencijama imaju zadužene za bilo što, za bilo koga, ništa im ne može pobjeći… – primijetio je – Sve tako dobro funkcionira, sve je organizirano, ali nedostaju neke stvari koje bi mogli napraviti s manje operativnosti, a više apostolskoga žara, više unutarnje slobode, više molitve… Ta je unutarnja sloboda hrabrost za izlazak van – istaknuo je Sveti Otac te potaknuo na stalnu obnovu.
Obnoviti Crkvu ne znači unijeti tu i tamo neku promjenu… To treba činiti zato što se život stalno mijenja pa se valja prilagoditi. Ali, to nije obnova. Valja obnoviti Kuriju; vatikansku banku… Sve su to izvanjske obnove; to je ono o čemu se svakodnevno govori. Ali, zanimljivo, nitko ne govori o obnovi srca – primijetio je papa Franjo. Ne shvaća se ništa o obnovi srca, a to je svetost, obnavljajući srce svake osobe. Obnovljeno je srce, naime, sposobno ići dalje od nesloge, bilo da je to obiteljska nesloga, ili ratna; ono ide dalje od kulture privremenosti, koja uništava veze, kako bi se išlo prema kulturi susreta – rekao je na kraju papa Franjo.
Izvor: Radio Vatikan
