I. Marijačić: Međusobni rat bivših komunističkih drugova
Zoran Milanović i Ivo Josipović progonom Milana Bandića žele se riješiti konkurencije!
Zagrebački gradonačelnik i bivši SDP-ovac Milan Bandić prošlogodišnjom uvjerljivom pobjedom na lokalnim izborima ponizio je predsjednika SDP-a Zorana Milanovića kojega je, prvo, natjerao da tijekom kampanje mijenja svoje kandidate za gradonačelničku funkciju, i drugo da prizna sramotni poraz od čovjeka kojega je javno optužio za korupciju i kriminal, zbog čega ga je Bandić i tužio. Poniženi Milanović to nije mogao oprostiti Milanu Bandiću. Zato je od bivšega glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića ultimativno tražio da procesuira i hapsi Milana Bandića.
Kad ovaj to nije htio, rekavši mu da nema dokaza, ali upitavši ga što će sa spisom pod imenom Krešimira Milanovića, premijerova brata, Milanović, koji upravlja saborskom većinom, nije Bajiću htio dati novi mandat unatoč činjenici da je Sabor njegovo izvješće prihvatio. Na dužnost glavnoga državnog odvjetnika doveo je dotadašnjeg šefa Uskoka Dinka Cvitana koji je u prvome nastupu najavio progon čelnika lokalne samouprave gdje je, po njegovu mišljenju, leglo korupcije i kriminala.
Je li aktualni progon Milana Bandića i dvadesetak njegovih suradnika ostvarenje danoga obećanja, ili je Milanović realizirao svoju prijetnju? Teško je odgonetnuti. Činjenica je da je Dorh imao više od 200 kaznenih prijava protiv Milana Bandića, ali je i činjenica da Bandić nije zasmetao vrhu SDP-a i Zoranu Milanoviću zbog mogućega kriminala, nego zato što se odmetnuo od stranke i odvukao im birače u Zagrebu. SDP potonuo je u Zagrebu. Nije ga porazio samo Milan Bandić prošle godine, nego i HDZ ove godine na europskim izborima (što je opet neizravna posljedica raskola Milanović- Bandić).
Disidentski ekskomunistički patrijarhat
Moguće je da Milanović računa da će zatvaranjem Milana Bandića vratiti biračko tijelo, ali je moguće i da time čini uslugu predsjedniku države Ivi Josipoviću (čiju kandidaturu podupire SDP) u njegovoj bitki za novi predsjednički mandat s obzirom na to da je i Bandić najavljivao predsjedničku kandidaturu u kojoj bi Josipoviću oteo znatan dio glasova. Sada se nadaju da će požnjeti plodove ovakva sijanja: Josipović već krajem godine na predsjedničkim, a Milanović sljedeće godine na parlamentarnim izborima.
To se može dogoditi ako tijela progona zaista imaju dokaze protiv Bandića za stvari za koje ga sada optužuju i zatvaraju. No ako nemaju dokaze pa Bandić uskoro bude na slobodi, srp kojim namjeravaju žeti mogao bi im se vratiti poput bumeranga. Bandić će ih pokušati u novim izbornim bitkama još više poniziti jer računa da mu se popularnost u Zagrebu nije istopila.
Ovo je bespoštedni međusobni rat drugova i komunista, rat za vlast, moć, utjecaj, rat za silne milijarde novca koji se slijeva u gradski proračun. Milan Bandić napustio je svoju partiju i drugove jer nije htio nad sobom gospodare ni diktate u raspolaganju s moći. Sa svojim istomišljenicima, kumovima, partnerima i prijateljima, stvorio je disidentski ekskomunistički patrijarhat u Zagrebu koji je s ideološkim i svjetonazorskim eklektizmom i raznim uslugama ‘kupovao’ zapravo glasove i lojalnost svih.
Braniteljima je doveo Thompsona na središnji trg, partizanima je zadržao ime trga po masovnome ubojici Hrvata J. B. Titu i bedž toga krvnika stavio na rever, Stjepanu Mesiću je zaposlio kći na izmišljeno radno mjesto na kojemu je godinama primala plaću od 20 tisuća kuna, Josipović ga je nedavno prisilio da zaposli ženu Ognjena Preosta, kojemu se sudi, u Zagreb parking, stao uz referendumske inicijative Željke Markić, obilno pomagao ateističke elektroničke medije…. Trudio se figurirati kao čovjek bez ideologije.
Premda nikad nije mogao pobjeći od svoga komunističkoga iskona, on je i kao takav je želio biti kontrapunkt agresivno anacionalnima Zoranu Milanoviću i njegovom tobože urbanome SDP-u i protunacionalnome Ivi Josipoviću koji sada, kao i inače, s ljigavom ekspresijom želi poručiti da on niti je luk jeo, niti luk mirisao. Ako i nije Bandić uhićen po njihovome nalogu, uhićenje je bilo potreba njihove politike. Vrijeme i razvoj događaja pokazat će čiji je uistinu ovo politički kraj: njegov ili njegovih progonitelja. U svojoj narcisoidnoj opčinjenosti, Milanović, Josipović i Bandić pokrenuli su međusobni rat do političkoga istrjebljenja.
Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik
