SVJEDOČANSTVO PRO-LIFE AKTIVISTKINJE
Bila sam vatrena zagovornica ‘prava žene na izbor’! A onda sam imala abortus…
Moj pobačaj postao je moja duboka, mračna tajna. Nositi taj teret nije bilo nimalo lako. Osjećala sam se kao da sam bolesna i da bih trebala reći: ˝Bolesna sam i trebam se liječiti˝, ali onda bih se brzo sabrala i uvjerila da sam donijela dobru odluku. Moja moralna intuicija i praznina u mom srcu govorili su mi da je moja odluka bila pogrešna.
Svakog jutra, sunce neumoljivo dodiruje naše kapke. Nažalost, i neumoljivost budilice dopire do naših ušiju. Polako dižemo glavu s jastuka, izvlačimo se iz kreveta i započinjemo sa svakodnevnim zadacima. Za većinu ljudi postoji neka strast koja nas ohrabruje da živimo svaki dan. To može biti posao, dijete, bračni drug ili vjera.
Moja strast je to što sam pro-life. To me pokreće i motivira. Nalazim sreću u tome što sam glas nerođenih svaki dan pa makar i na najneznatnije načine. Ali, postojalo je doba mog života u kojem ni za milijun dolara ne bih iskreno i strastveno izrekla prethodnu rečenicu. Nekad sam bila pro-choice. Pro-choice od glave do pete, a onda se sve promijenilo…
Imala sam pobačaj.
Od tog trenutka, moj život više nikad nije bio isti. Odmah sam shvatila da sam izgubila nešto vrlo dragocjeno za mene, moje dijete. Odmah sam znala da tu bol ne želim nikome.
Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam shvatila da sam trudna. Imala sam jutarnje mučnine i duboko u sebi sam znala da to nije samo mamurluk. Pozitivan test na trudnoću bio je samo potvrda moje zastrašujuće realnosti. Poslala sam molbe za fakultete i nestrpljivo iščekivala odgovore. Iznimno sam naporno radila u srednjoj školi da bih se upisala na fakultet svojih snova i pozitivan test na trudnoću kao da mi je ukrao sav moj trud. Povjerenica za mlade u mojoj crkvi nedavno je rodila svoje prvo dijete. Kad je saznala da je trudna, rekla je: ˝Biti majka je ostvarenje sna. To je sve što sam željela u životu, ali nikad u životu nisam bila toliko uplašena kao kad sam saznala da sam trudna.˝ Ja sam osjetila taj isti strah kad sam otkrila da sam trudna, ali biti samohrana majka nije bilo na popisu mojih snova. Strah me zaslijepio da razmotrim druge opcije, ali nisam imala pojma da će pobačaj donijeti tako mnogo patnje.
Sam medicinski zahvat bio je umjereno bolan, ali emocionalno opasan po život. Glas doktora koji mi govori da se opustim, dodir asistentice koja me je držala za ruku i savjetnik za pobačaje koji me je ˝vodio˝ kroz cijeli postupak. Nakon zahvata, otišla sam na ručak s prijateljicom koja me dopratila, ona me je i odvela doma. Bila sam beživotna. Ostala sam u svom krevetu ostatak dana. U tom trenutku, nije bilo razloga da ustanem iz krevet. Nikakve želje. Nikakve motivacije. Ništa. Znala sam se naljutiti kad bih se sjećala tog dana, ali sad me to samo podsjeti na razloge zbog kojih sam pro-life. Ako je pobačaj zaista bio pravi izbor za mene, zašto se onda sve to doimalo tako pogrešnim?
Moj pobačaj postao je moja duboka, mračna tajna. Nositi taj teret nije bilo nimalo lako. Osjećala sam se kao da sam bolesna i da bih trebala reći: ˝Bolesna sam i trebam se liječiti˝, ali onda bih se brzo sabrala i uvjerila da sam donijela dobru odluku. Moja moralna intuicija i praznina u mom srcu govorili su mi da je moja odluka bila pogrešna.
Nastavila sam potiskivati patnju. Umjesto da tražim ˝liječnika˝, koristila sam se porocima ovoga svijeta da ublažim tu veliku bol. U to vrijeme nisam mogla za sebe reći da sam pro-life, iako sam htjela. Zar to ne bi bilo licemjerno od mene? Na kraju krajeva, razlika između pro-life i pro-choice stavova je kao razlika između maslaca i margarina, smatrala sam. Je li to stvarno tako velika razlika? Ta etiketa mi nije bila toliko važna, ali znala sam da nikad ne bih podržala prijateljicu u odluci da napravi pobačaj. Sjećam se kad bi se moje prijateljice šalile na temu pobačaja, govoreći da bi pobacile kad bi saznale da su trudne. Ja bih u sebi govorila: ˝Nikad vam ne bih dopustila da to napravite!˝ Za mene to nije bila šala. A kako bi i mogla biti – to je bila najveća pogreška koju sam ikad napravila.
Borila sam se da napravim tu vezu između svoje glave i svog srca i da si objasnim zašto je pobačaj pogrešan. Za mene je odlučujući trenutak bio kad sam vidjela ultrazvuk svoje nećakinje. Slika je bila projicirana na zid i ja sam je gledala kako pleše u utrobi dok je svirala lagana glazba. Kad se ultrazvuk usmjerio na njeno srce, glazbu je zamijenio zvuk zdravih otkucaja njezina srca. Moj svijet se zaustavio. Zvuk njezina srca bila je najglasnija stvar koju sam ikada čula. Plakala sam od tuge i kajanja. To je bio trenutak u kojem sam shvatila da je život u utrobi zaista život!
I konačno sam upoznala ˝liječnika˝ koji je izliječio moju bol. Nisam ga imala želje susresti. To se dogodilo slučajno. Nekoliko puta sam već bila čula njegovo ime i, da budem potpuno iskrena, nije mi se sviđao. Činilo mi se da puno naređuje, ali moram priznati da ima odlične rođendanske zabave! Njegovo je ime Isus Krist. Neočekivano sam se zaljubila u Njega na oltaru. Moj pobačaj učinio me pro-life aktivisticom, ali Kristova ljubav me izliječila.
Toliko sam se godina sramila svojih pogrešaka. Samu sebe sam smatrala nedostojnom i nevrijednom i sve je u mom životu bilo dokaz da uvijek pristajem na manje. Iako je moj grijeh bio velik, Isus je i dalje žudio za mnom. Želio me i strpljivo je čekao na mene da bi me mogao utješiti. On je izlio ogromne količine milosti i milosrđa na moj život. Iako je put bio težak, ja sam mu se otvorila i dopustila mu da djeluje u mom životu i da me učini ženom kakvom me stvorio da budem. Ženom na njegovu sliku i priliku.
Bog je bio tako vjeran u tom procesu ozdravljenja. Zajednica žena koje su također ozdravljale od svojih pobačaja bila je dar koji nisam zaslužila. Često razmišljam o činjenici da nikad nisam čula neku majku da kaže: ˝Da sam barem imala pobačaj.˝ Ali znam bezbroj žena koje su rekle: ˝Kajem se zbog pobačaja.˝ Nažalost, ja nisam jedina žena koja je ranjena pobačajem.
Tijekom ovog putovanja, čula sam sva moguća opravdanja mog pobačaja i to je za mene uvredljivo. ˝To je tvoje tijelo, tvoj izbor.˝ Ne, to je bilo tijelo mog djeteta. ˝Učinila bih isto da sam bila na tvom mjestu.˝ Hvala, upravo si mi stavila sol na ranu. ˝Nisi bila spremna postati majkom.˝ Tko si ti da određuješ jesam li ja spremna na majčinstvo? ˝Imaš svoja reproduktivna prava.˝ Imalo ih je i moje dijete. ˝To nije život.˝ Da, jest. Ono na što ciljam je da ne postoji opravdanje za pobačaj. Moj dobar prijatelj, Tim Scheidler, rekao je: ˝Ne trebamo se brinuti za male bebe. One su sretne u nebu. Trebamo se brinuti za majke.˝ Kad upoznate ženu koja pati zbog pobačaja, nemojte joj ponuditi neko opravdanje koje će pokazati vaše neznanje. Utješite je i volite je. Ona oplakuje gubitak svog djeteta.
Abby Johnson, pro-life aktivistica i bivša voditeljica jedne od klinika Planned Parenthooda, rekla je: ˝Reći ženi da joj pobačaj, kao odgovor na neželjenu trudnoću, daje snagu, znači reći joj da ona nije dovoljno snažna da se nosi s majčinstvom. To je užasan i nerealan stav o ženama.˝ Ja sam mogla biti dovoljno snažna da se nosim s majčinstvom. U svakom slučaju nisam bila dovoljno snažna da se nosim s pobačajem.
U siječnju sam prisustvovala Maršu za život u Washington D.C.-u. Bio je blagoslov sudjelovati u tom hrabrom, smirujućem i moćnom događaju. S obzirom na moju prošlost, nisam nikad ni sanjala da ću biti u masi od 10 000 ljudi koji mole kako bi zaustavili pobačaj. Marš za život je više od godišnjeg okupljanja u Washingtonu. To je moj život. To je razlog zbog kojeg se budim svakog jutra. Na Božju slavu, nastavit ću marširati svaki dan svog života kako bih pronosila istinu o štetnosti pobačaja i kako bih spriječila žene da ponove moju najveću pogrešku. Želim biti glas koji ja nisam čula, glas koji kaže: ˝Znam da se bojiš i dajem ti svoju riječ da postoji bolji izbor.˝ Nastavit ću dijeliti istinu o životu u utrobi žene. Božjom milošću, bit ću primjer za sve žene i muškarce (da, i muškarce) koji pate od pobačaja i svjedočiti da je ozdravljenje dio Božjeg plana.
Fotografija: Žena na slici je moja najbolja prijateljica, moja mlađa sestra. Ona je neplanirano ostala trudna dok je završavala prvu godinu fakulteta. Iako to za nju nije bilo idealno vrijeme, iznijela je trudnoću uz prosjek 5.0 na fakultetu. Prije dva tjedna rodila je prekrasnu i zdravu djevojčicu.
P.S. Ti si dovoljna.
Star Tucker | www.madeinhisimage.org
Prijevod: L.Ć. | Bitno.net
Izvor: bitno.net
