Noć ljudske gluposti

Većina stanovništva u našoj zemlji izjasnila se pripadnicima Katoličke Crkve. Ako slučajno prođete tom istom zemljom večer uoči Svih svetih vidjet ćete na bezbroj prozora izdubljene bundeve i u njima zapaljene svijeće, kraj njih obično leti poneki šišmiš, glava od vampira ili vještica koja jaši na metli…

Gledajući sve to pitam se koga predstavljaju te bizarne figure koje obično plaše malu djecu i kojima ih u bajkama plaše pisci. One su simbol zla. Nikada nisam pročitala ni jednu bajku ili priču o dobroj vještici, ili dobroćudnom vampiru koji pije ljudsku krv… Brr… Pa, djeca ne vole niti pričati o tome. A što rade naši odrasli?

Večer uoči blagdana Svih svetih umjesto da se sjećaju svojih pokojnika u molitvama oni se valjda plaše tih istih mrtvih pa prozore ukrašavaju poganskim simbolima. Ne samo da to rade sami, nego ustrajno posljednjih godina tome uče svoju djecu. I ne samo oni, nego i tete u vrtićima kao i nastavnici u školama. Čak i domaće zadaće imaju na temu Noći vještica?

Čiji mrtvi su vješci??? Moji, vaši, susjedovi…??? Kakav primjer dajemo svojoj djeci? Kakvi smo katolici ako vjera kojom smo kršteni i u kojoj nas je Krist otkupio svojom smrću i svojom pobjedom na križu nije dovoljna da ovakvim glupim, stranim novotarijama kažemo NE! Neka naše odbijanje svjedoči našu vjeru. Nismo mi nekakvi ostaci mračnoga srednjega doba pa da u tom duhu prohujalih, mračnih stoljeća odgajamo svoju djecu. Ne budimo kultura tikvi i praznih bundeva koja slavlje Noći vještica pokazuje kao najljepši primjer ljudske gluposti!

Iz samoga Rima Noć vještica je okarakterizirana kao opasni, antikršćanski praznik. Crkva zbog toga poziva roditelje da svoju djecu odvraćaju od slavljenja toga poganskog običaja koji slavi strah i okultno, a veliča magiju i smrt.

Katolička Crkva je zbog toga u noći uoči Svih svetih uvela „Noć otvorenih vrata“ i poziva sve da joj se pridruže u molitvi za pokojne i klanjanju pred Presvetim Sakramentom.

Molimo za svoje drage pokojne. Molimo i za prazne “tikve i bundeve“ naših vjernika.

Autor: Zlata Gilja/vjeraidjela.com

 

 

Odgovori

Skip to content