Jasenovac: Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić predvodio je na Žalosni petak 30. ožujka u župnoj crkvi u Jasenovcu središnje pokorničko-molitveno slavlje na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji.Suslavili su biskup domaćin Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić i velik broj svećenika. Među pristiglim vjernicima bili su i hodočasnici-pješaci koji su sudjelovali na križnom putu od Lipovljana do Jasenovca ili stigli pješice iz župa Novljanskoga dekanata, Pakraca i Okučana.
Otvarajući slavlje biskup Škvorčević je istaknuo da su se vjernici okupili na središnjem biskupijskom pokorničko-molitvenom slavlju da bi “u mjestu teških stradanja pod Isusov križ sabrali sve nepravedne osude, progone, mučenja, ponižavanja i ubijanja nedužnih ljudi u totalitarnim sustavima dvadesetog stoljeća, evanđeoski raspoložili svoja srca prema žrtvama i zločincima, molili za sve Božje praštanje i milosrđe kako bi njegovim lijekom bile ozdravljene rane koje još bole”.
“Kao hodočasnici sjedinjujemo se s Gospom Jasenovačkom i oplakujemo sve pripadnike bilo kojeg naroda, vjere ili svjetonazora koje je ljudska zloća prezrela i osudila na smrt. Ujedno uzdižemo svoju zahvalnost za sve one koji su u vjernosti Bogu, Crkvi i svome narodu podnijeli mučeništvo u teškim vremenima progona”, kazao je biskup Škvorčević.
Nadbiskup Srakić je zahvalio na pozivu da predvodi u Jasenovcu pokorničko slavlje i rekao da smo se sabrali moliti Gospodina da nad našim slabostima i slabostima prijašnjih generacija izrekne sud milosrđa, da nam pomogne u budućnosti više računati na njegovu milost i pomoć.
Pokajnički čin prevodio je biskup Škvorčević na temelju liturgijskog teksta pape Ivana Pavla II. prigodom Velikog jubileja 2000. godine.
Biskup Hranić je u homiliji podsjetio da je Isus Krist iz ljubavi prema čovjeku na se preuzeo naše slabosti i grijehe te rekao: “Nasljedujući njega, Crkva, koja je po darovima Božje milosti sveta ali sastavljena od ljudi sposobnih pogriješiti, na sebe kao majka uzima slabosti i grijehe svojih sinova i kćeri. Iako pati radi njihovih grijeha i propusta, ona ih ne prestaje ljubiti. Baca svoj pogled unatrag na prošlost, kaje se, te uime svojih grešnih sinova i kćeri čini pokoru. Na taj način Crkva sve svoje članove, osobito one grešne, poziva na obraćenje i na kajanje. Istodobno svoju majčinsku ljubav i solidarnost Crkva očituje i prema onima koji su žrtve zlih postupaka i propusta njezinih grešnih članova.”
Biskup se potom osvrnuo na stanje koje smo baštinili na našim prostorima i rekao: “Kolikogod je teško i bolno brojati te oplakivati žrtve među pripadnicima svoga naroda, još je zahtjevnije i još mučnije morati suočavati se i sa žrtvama koje su plod nasilja, nepravde i nečovječnosti pripadnika vlastitoga naroda. Na takvo suočavanje ohrabrio nas je kao Crkvu papa Ivan Pavao II. U svom apostolskom pismu ‘Nadolaskom trećega tisućljeća’ napisao je: ‘Priznati jučerašnje propuste čin je iskrenosti i hrabrosti. On nam pomaže učvrstiti svoju vjeru; čini nas opreznima i spremnima da se susretnemo s kušnjama i poteškoćama današnjice. (…) Težina tih grijeha prošlosti, nažalost, još se i danas osjeća i ostaju isto tako kao kušnje u sadašnjosti. Nužno je za njih činiti pokoru, zazivajući žarko oproštenje Kristovo’.”
Biskup Hranić je zatim govorio o odnosu prema onome što se dogodilo u Jasenovcu i Staroj Gradiški: “Svojim se sabiranjem kao Crkva zauzimamo za utvrđivanje činjenica koje su se dogodile na ovom području Jasenovca i Stare Gradiške, osobito za vrijeme te poslije II. svjetskoga rata. Zauzimamo se za nepristrano utvrđivanje cjelovite istine, za utvrđivanje istine o žrtvama jasenovačkog logora, za istinu oslobođenu od svakog klišeja i optuživalačkih uopćavanja; za rasvjetljavanje konteksta u kojemu se dogodilo zlo te za transparentnost svjedočenja. No, pritom smo svjesni da je utvrđivanje povijesne istine i objektivnih podataka o svim zločinima, i jednog i drugog totalitarnog režima, samo prvi korak na putu obraćenja i kajanja. Potom je potrebno ponovno čitanje povijesti te priznavanje grijeha i vlastitih grijeha te počinjenoga zla. Zbog društvene dimenzije ljudske osobe i veza koje nas jedne s drugima povezuju u jedno te u Otajstveno tijelo Kristovo, svi mi baštinimo teret zabluda i grijeha onih koji su živjeli prije nas i čiji smo potomci, premda za njih nismo osobno odgovorni. Doista postoji ‘ljudska solidarnost toliko misteriozna i neshvatljiva koliko realna i konkretna, po kojoj se grijeh svakoga na određeni način odražava na drugima’ (Ivan Pavao II.). Suočavanje s istinom traži i teološku prosudbu povijesnih događaja, povratak k Bogu, kajanje za počinjeno zlo i grijehe pripadnika vlastite Crkve i naroda, obraćenje uma i srca, prepuštanje Božjem milosrđu i prihvaćanje pokore, promjenu života, te se nakraju toga procesa čišćenja spomena, ostvaruje traženje oprosta i od žrtava, obnova narušenih odnosa, uzajamno pomirenje te uspostavljanje pravde i povjerenja među ljudima.”
Na kraju homilije biskup Hranić je rekao: “Nas je danas ovamo dovela vjera, i to vjera u Život koji nam je darovan po uskrsnuću onoga koji je bio prezren i odbačen te sramno raspet na križu. Od uskrsnog jutra kad je kamen s Isusova groba bio odvaljen, mi vjerujemo da će se ne samo očitovati istina o svakom zlodjelu i žrtvi, nego da će se i na svakom od boli iznakaženom licu kad-tad pojaviti osmjeh i suze radosnice te da će zadnju riječ imati istina, pravda, dobrota i ljubav. Ne bojmo se zato nikoga i ničega, osim da njih iznevjerimo.”
Zazive Molitve vjernih, sastavljene na temelju predloška iz liturgije Čišćenja pamćenja pape Ivana Pavla II. prigodom Velikog jubileja 2000., iznosili su predstavnici vjernika. Nakon popričesne molitve središtem Jasenovca krenula je procesija s Gospinim kipom kojom, kako je rekao biskup Škvorčević, želimo posvjedočiti da nam je Isus svoju Majku dao na križu za suputnicu i da je ona s nama pod našim životnim križevima te joj izraziti zahvalnost i odanost. Po završetku procesije biskup je povjerio Isusovoj Majci sve žrtve naše prošlosti i sadašnje križeve. (ika / gk)
