JE LI RAZOTKRIVENA TAJNA KOMUNISTIČKIH IZBORNIH PRIJEVARA?
Naša je priča konačno potaknula zanimanje javnosti za 500 tisuća fiktivnih glasača s kojima Branko Hrvatin i Državno izborno povjerenstvo godinama manipuliraju. Sada je zapravo jasnije kako su Mesić 2000. i Josipović 2010. pobijedili na predsjedničkim izborima s većom prednošću pred protukandidatima. Nakon što su se za tu našu priču zainteresirali i strani mediji o njoj se konačno počelo govoriti i u Hrvatskoj.
Upravo je neshvatljivo da se godinama nitko nije htio ozbiljno pozabaviti brojem registriranih birača u RH. Nijednu od nadležnih institucija nikada nije zasmetala činjenica da je na prvim predsjedničkim izborima 1992.godine bilo registrirano 3,5 milijuna birača, a primjerice na posljednjim 2010. čak milijun birača više, iako je u tih dvadesetak godina broj stanovnika u Hrvatskoj smanjen za 500 tisuća. A upravo je toliki broj fantomskih birača odlučivao i jedne i druge posljednje predsjedničke izbore.
Dakle, prema popisu stanovništva iz 1991. u RH je živjelo 4.784.265 stanovnika, 2001. bilo je 4.437.554, a na posljednjim 2011.godine 4.284.889 stanovnika.
Predsjednički izbori 2000.godine
Prvi Krug (službeni podaci DIP-a)
Broj birača 4.251,109
Glasovalo 2.677,348
Važeći listići 2.664,349
Nevažeći 13,212
Izlaznost 62,98 posto
1. Stjepan Mesić 1.100,671 glasova
2. Dražen Budiša 741,837 glasova
3. Mate Granić 601.588 glasova
4. Ostali (šest kandidata) 220.747 glasova
Ukupan broj Hrvata nije i ukupan broj birača, jer DIP, kao i na prošlim predsjedničkim izborima kada je Josipović pobijedio Milana Bandića nije odbio osobe mlađe od 18 godina u Hrvatskoj i Dijaspori, koji nemaju pravo glasa. Dakle, stvaran broj birača je oko 3.500,000, a ne 4.251,109 birača (izbori 2000.) ili 4.495.006 birača (izbori 2010). Do podatka da postoji oko 500.000 duhova (birača) je došla i udruga “U ime obitelji”. To su ti fiktivni glasovi o kojima “Dnevno” stalno piše i koje smo objasnili u slučaju prijevare na predsjedničkim izborima 2010. godine!
Osim udruge “U ime obitelji” koja je došla do istih spoznaja, nijedan drugi medij nije komentirao ovu izbornu prijevaru, a za našu priču su se zainteresirali i ugledni inozemni mediji – njemački Der Spiegel i New York Times.
I ovaj slučaj izbora 2000. godine na kojima je Dražen Budiša zapravo imao 150.937 glasova više od Stjepana Mesića, razotkriva komunističko-zločinačku tajnu prijevara na izborima.
Dakle, izlaznost od 62,98 posto na 4.251,109 birača je 2.677,561 glasova (izračun po DIP-u).
Izlaznost od 62,98 posto na 3.500,000 stvarnog broja birača je 2.204,300 glasova.
Na isti postotak izlaznosti, pojavila se kod DIP-a fiktivna razlika od 473.048 glasova!!
Kada se od stvarnog broja birača 2.204,300 odbije 13.212 nevažećih listića dobije se točan broj od 2.191,088 birača koji su birali predsjednika RH u prvom krugu.
Rekli smo da je šest kandidata dobilo 220.747 glasova. Kada im se pridodaju glasovi Budiše i Granića, imaju ukupan zbroj od 1.564,172 glasova.
Kada se od 2.191,088 birača koji su birali predsjednika u prvom krugu odbije 1.564,172
(zbroj glasova osam kandidata), za devetog kandidata Mesića ostaje točno 626.916 glasova!!
To je 114.921 glasova manje od Dražena Budiše!
No, DIP pridodaje Stjepanu Mesiću 473.048 fiktivnih glasova i Mesić dobiva 1.100,671 glasova (razlika od našeg izračuna je 707 glasova, što znači da smo napravili 99,9 posto točan izračun!!) i ulazi u drugi krug s velikom prednošću. No, ni ta prednost koja je stvarala krivu percepciju kod javnosti, nije mu pomogla jer je u drugom krugu zapravo izgubio od Dražena Budiše sa još većom razlikom.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
