ANTUN BUDIMIR: Milanovićev hvalospjev iskonskom grijehu
Sveti je Pavao na Areopagu u Ateni svojim slušateljima rekao da svi ljudi u Bogu žive, miču se i jesu (usp. Dj 17,28), a kako je to biblijska riječ trebala bi vrijediti vječno. I vrijedi na ontološkoj razini, ali je veoma upitno vrijedi li u naše vrijeme i na psihološkoj.
Nije li danas čovjek toliko slagan da možemo reći, parafrazirajući sv. Pavla, kako ljudi danas žive, miču se i jesu u laži. Treba još dodati da se i rađaju u laži tako da do kraja dobijemo sliku težine zadatka oslobađanja čovjeka od slaganosti u kojoj živi. Može li se u slagano vrijeme u osobnoj slaganosti uopće živjeti Isusovu Radosnu vijest kada znamo da je On Put, Istina i Život? Tek oslobođen čovjek od sofisticirane suvremene manipulacije može biti otvoren i disponiran za primanje evanđeoske poruke Istine. Bez te naravne otvorenosti istini ne može biti primanja nadnaravne istine, jer nadnarav pretpostavlja narav. Bogoslovne krjeposti pretpostavljaju stožerne, a slagana osoba ne može biti razborita, pravedna i umjerena.
Pitanje je može li se danas uopće živjeti cjelovito kršćanstvo ili smo u stanju primiti samo surogat, preparirano evanđelje. Bjelodano se pokazuje da kršćani u današnje vrijeme žive jedno frizirano, prilagođeno kršćanstvo. Ta je činjenica glavni razlog da su neki katolički sinodski oci na Izvanrednoj sinodi o obitelji zastupali tezu da se takvo življeno kršćanstvo mora legalizirati, pa i pod cijenu nijekanja naravnoga zakona. Nije uopće upitno da postoji naravni zakon i da je čovjek u svojoj bogosličnosti njime prožet, određen. No, i taj je naravni zakon već kroz desetljeća slaganoga vremena ugrožen, jer se i na katoličkim učilištima pisane zakone nazivalo pozitivni zakoni. Jasno da uporaba takve terminologije u slušatelju podsvjesno izaziva stav da je naravni, nepisani zakon negativan. Značaj i važnost uporabe pojmova najbolje ilustrira razlika u percepciji ljudske podsvijesti termina ministar i sluga. Premda su oni etimološki istoznačni, u svakodnevnom govoru i razumijevanju imaju gotovo suprotna značenja. Ukoliko je nešto negativno treba ga maknuti da život može funkcionirati. Zato kardinal Walter Kasper i njegova ekipa u sinodskom Međuizvješću nisu spominjali naravni zakon uz izjavu na kraju Sinode o ‘čaši do pola punoj’. Najtajanstvenije i najbitnije pitanje ovoga trenutka jest: Čime je čaša do pola puna???
Kada, kako i tko uspijeva slagati ljude, uvjeriti ih u istinitost laži? Najučinkovitije se laže u oči, jer je prosječan čovjek tada psihološki pripremljen za prihvaćanje ponuđenoga kao istine, budući da ne može vjerovati da je netko toliko drzak i bezobrazan da laže ne krijući. Osoba tada nema uključene obrambene mehanizme od manipulacije, a pogotovo ako joj laže osoba s javno priznatim ugledom i autoritetom. Usporedba s velikom zaljubljenošću ovdje može biti od koristi, jer se partner zaljubljen preko ušiju dade vodati žedan preko vode. Psihološki je slična situacija s prosječnim čovjekom dok gleda televiziju i čita dominantne medije. On ne može vjerovati da s toga izvora može doći laž i obmana, pa pije i ono na čemu bi ponuđaču u realnom svijetu pljunuo u lice.
Dokaz slaganosti hrvatskoga naroda je svekoliko obezvrjeđivanje i difamiranje zadnjega desetljeća prošloga stoljeća, a ono je bilo zlatno desetljeće naše nacionalne povijesti. U tom je desetljeću bilo koliko-toliko medijske slobode u Hrvatskoj, a percipira se od slaganih građana kao vrijeme neslobode. Doživljava se i tretira kao vrijeme pljačke Hrvatske, a u stvarnosti je bilo uspostava, konstrukcija Hrvatske. U Hrvatskoj je u naše dane majka svih laži Tuđmanova navodna pljačka Hrvatske s HDZ-om u vrijeme svoje vladavine. Činjenica pak jest, da je Franjo Tuđman u deset godina vladanja stvorio državu, što košta, i uz to vodio obrambeni Domovinski rat, što još više košta. Unatoč svemu, Hrvatska je na kraju 1999. godine bila dužna 47 milijarda kuna s tim da više od polovice iznosa otpada na dug naslijeđen iz bivše države. Zato je za četiri godine strahovlade SDP-ovaca na čelu s Ivicom Račanom Hrvatska zadužena za dodatne 34 milijarde kuna!!! Jasno je i onima što lažu gdje je istina. Samo nije onima što gledaju televiziju. Ivo Sanader i Jadranka Kosor bile su samo lutke na koncu Mesićevih institucija i Račanovoga kadrovskoga aparata što je bezdušno upropaštavao Hrvatsku za novih 75 milijarda kuna kroz osam godina. Za prve dvije godine vladanja slučajnoga premijera Milanovića, koji početak svih promjena vidi u istočnom grijehu, Hrvatska je zadužena za rekordnih 57 milijarda kuna uz činjenicu da je porez na cjelokupni život podigao za dva posto. To je učinio skupa s bulumentom svojih 20 ministara haračlija što nikako ne može biti slučajno, nego samo namjerno. Usput rečeno, Njemačka ima šest ministarstava manje, a taj podatak jest zoran dokaz destrukcije SDP-ove politike sa svojim kloniranim satelitima.
SDP na vlasti dva puta brže uništava Hrvatsku, nego HDZ! To znači da SDP sabotira državu, a HDZ je opstruira. Da laž bude kompletna Račanova je medijska gebelsovska gamarila pokrenula javni projekt detuđmanizacije Hrvatske. To je značilo isto što i dekroatiziranje, uništavanje Hrvatske, jer ju je Tuđman stvarao. Zdravom razumu nije objašnjivo kako su Hrvati pristali na toliku autodestrukciju? Na samouništenje! Oni koji lažu vrijeme jedini žive u istini. Bar psihološki, na razini pojavnosti, pa tako manipuliraju Hrvatskom. Oni koji su slagani ne mogu stvarati zbog dezorijentiranosti. Računaju pogrešnim znamenkama, rade krivim alatima, a proizvode duševnu prazninu, materijalnu bijedu i duhovno beznađe. Sveti je Ivan Pavao II. kao papa ustrajno ponavljao kako je napredak posljedica mira utemeljenoga na istini i pravdi. Može li to prosječni, dapače još više izmanipulirani akademski, hrvatski čovjek razumjeti bar sada kada je laž ogoljena do kosti? Vjerojatno ne, jer bi to uključivalo zaokret, obraćenje i osobnu zauzetost, a to je najteže. Širi i lakši je put aplaudirati Milanovićevom hvalospjevu istočnom grijehu. Sluge oca laži gorljive su i hitre u ispunjavanju njegovih prohtjeva (usp. Iv 8,44). Kod oca laži aktualni vlastodršci traže nadahnuće. Zato i jesmo tu gdje jesmo!
Izvor: Antun Budimir/vjeraidjela.com
