N. MILANOVIĆ: Bog je strpljiv
Bog je ljubav. Apsolutna ljubav. A “ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,… nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,… svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.”
Bog je poput zaručnika koji se ‘udvara’ čovjeku
U prvom smo dijelu, prateći misli dr. A. E. Wildera-Smitha izražene u njegovom djelu Why Does God Allow It?, zaključili da činjenica postojanja patnje i zla u svijetu ni na koji način ne isključuje opstojnost dobroga Boga Stvoritelja. No, na kraju našega promišljanja nametnulo se pitanje zašto dobri Bog, ako već postoji, dopušta zlo? Ili, slično kazano, zašto svemogući Bog ne spriječi uništavanje svoga djela?
Na gornja je pitanja lako odgovoriti ako na pravi način razumijemo što je ljubav i što je vrijednost općenito. Naravno da čovjek ne može shvatiti beskonačnu Božju ljubav, no, Bog nam je progovorio jezikom koji možemo razumjeti. Tako se u Bibliji često upotrebljava termin ljubavi zaručnika i zaručnice (ovaj izričaj nalazimo i u govoru o odnosu Krista i Crkve), a mi ćemo pomoću njega, i dalje razmišljajući zajedno s dr. A. E. Wilderom-Smithom, pokušati odgovoriti na postavljena pitanja.
Kako se rađa ljubav između mladića i djevojke? Obično priča započinje mladićevim udvaranjem. On pokazuje zanimanje za djevojku i pokušava na različite načine privući njezinu pozornost. Ponekad taj proces traje dugo, ali ako mladić istinski ljubi djevojku mora biti strpljiv. Kad djevojka primijeti mladićevo nastojanje, dobro će razmisliti što joj je činiti. Vjerojatno će se posavjetovati s osobama od povjerenja te na temelju toga i svojih osjećaja odlučiti hoće li na mladićevo nastojanje uzvratiti. Ako prema njemu osjeti ljubav i to učini, događa se nešto uistinu veličanstveno: dva će se srca susresti što je za budućnost mladog para od presudne važnosti. Lako nam je zamisliti sreću mladića kad shvati da njegovo nastojanje nije bilo uzaludno. S druge strane, i djevojka je jednako toliko sretna.
Što je potrebno za rađanje uzajamne ljubavi? U prvom redu treba naglasiti da u činu mladićevog udvaranja ne smije biti nasilja. Ako se ispolji nasilje, onda će se na mjestu moguće ljubavi u djevojčinu srcu nastaniti razočaranje, bol i mržnja. Drugim riječima, temelj ispravnog odnosa mladića i djevojke jest sloboda. On u svom nastojanju mora biti slobodan, a ona u svom pristanku također.
Dr. Wilder-Smith to podcrtava biblijskom pričom o Izaku i Rebeki: „Kad je Eliezer, sluga Abrahamov, dobio pristanak Rebekinih rođaka da ona postane Izakova žena, htio ju je jednostavno povesti sa sobom. Međutim, njeni rođaci su znali da njihov pristanak nije dovoljan za ženidbu i zato su zahtijevali da se Rebeka sama izjasni pred cijelom obitelji želi li Izaka za muža. Tek kad je sama pristala ženidba je bila moguća.” (usp. Post 24)
U svim današnjim civiliziranim državama međusobni pristanak je nužan da bi mladić i djevojka sklopili brak.
Ako se zanemari ova jednostavna činjenica doći će do teških posljedica koje se najbolje vide u priči o Amnonu i Tamari. U toj biblijskoj priči Amnon se zaljubio u lijepu Tamaru, ali nije imao strpljenja čekati da pridobije njezinu ljubav. Upotrijebio je silu i mržnja je pomračila njihova srca. Kod Amnona, u stvari, nije niti bilo ljubavi nego je u pitanju bila strast (usp. 2 Sam 13).
Kad se nešto slično dogodi mlade djevojke neizmjerno pate. Zato je posebno važno odgajati djecu i mlade da budu tolerantni i da uvijek poštuju drugu osobu.
Sloboda na prvom mjestu
Biblija nas uči da je Bog apsolutna ljubav. I upravo nas zbog toga ne želi na ništa prisiliti. On se, u stvari, „udvara” čovjeku, strpljivo čekajući njegov slobodan pristanak. Sada već možemo postaviti jasno pitanje u sljedećem obliku: Kakav bi to bio Bog koji bi na bilo što prisiljavao čovjeka? Ili se možemo zapitati o kakvoj bi se ljubavi radilo kad bi Bog stvorio robota koji će pozitivno odgovoriti na pritisak dugmeta na daljinskom upravljaču. Očito je, dakle, da je u Božjoj ponudi ljubavi na prvom mjestu sloboda, jer drugačije i ne može biti. A čovjek u svojoj slobodi Bogu može kazati „NE”.
Svaki put kad to kaže čovjek odbacuje ljubav Božju, remeti Njegov plan, odnosno bira zlo (ovdje nećemo ulaziti u teološku problematiku moralnog i fizičkog zla, zla kao zasebnog entiteta ili, pak, zla kao nedostatka dobra). Drugim riječima, zlo ni na koji način nije „Božji proizvod” nego nastaje slobodnim odabirom odbacivanja Boga. Razmišljajući na ovaj način vidimo da Bog nije nikakav tiranin. Upravo suprotno, zaključuje dr. Wilder-Smith.
Odgovorimo još na pitanje što se događa kada čovjek Bogu kaže „NE”, kada mu okrene leđa? Pitanje možemo postaviti i na drugačiji način: Što radi onaj koji ljubi, a ljubav mu nije uzvraćena? Svetopisamski odgovor je jasan: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav… nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; …svemu se nada, sve podnosi,… Ljubav nikad ne prestaje.” (1 Kor 13,4−8)
Vidimo da se od prave ljubavi očekuje velikodušnost, strpljivost i dobrostivost u nadi da će na kraju pobijediti. Bog koji je ljubav, unaprijed je vidio grijeh i nevolju u koju će svijet upasti, ali ga cijelo vrijeme strpljivošću nastoji dovesti k sebi. To nastojanje doživjelo je vrhunac u utjelovljenju Isusa Krista, Sina Njegovog, koji se žrtvovao radi našega spasenja. Sveto pismo nas uči da Bog i dalje strpljivo čeka jer “Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.” (2 Pt 3,9)
Bog je, dakle, zamislio da se svi ljudi spase. No, ostavio im je slobodu da, ako baš žele, odbiju tu mogućnost. Čovjek može odbaciti Stvoritelja i okrenuti svoje srce materijalnim stvarima i grijehu. Takvom se odlukom sasvim udaljava od Boga, a taj čin stvara opasnu situaciju o kojoj, primjerice, poslanica Hebrejima više puta govori (usp. Heb 3,11; 6,4-6; 10,26-30). Ako osjećamo i najmanju sklonost da zanemarimo Božju ponudu ljubavi trebali bi se ozbiljno zabrinuti.
NIKOLA MILANOVIĆ
