Nakon 73 godine pokopane prve nevine žrtve “Dana ustanka” u BiH i Hrvatskoj
Katolička Crkva je prije svih uspjela svladati svoju dramatičnu, krvavu prošlost i ujedno zadržati i njegovati spomen na nevine žrtve između svojih članova i smisao njihova stradanja pravilno tumačiti, poručio je biskup Komarica, navodeći da se “preko cijelog područja prostrane Banjolučke biskupije proteže oltar-žrtvenik, na kojemu su svoju svjedočku krv dali brojni naši svećenici i redovnici, a još daleko brojniji vjernici laici”
Banja Luka, (IKA/TABB) – Na katoličkom groblju u Banjoj Luci u srijedu 19. studenoga slavljenjem koncelebrirane mise i obredom crkvenog ukopa pokopani su posmrtni ostaci nekadašnjeg župnika župe Drvar – Bosanski Petrovac vlč. Waldemara Maximilijana Nestora i još 14 nevinih žrtava njegove teško nastradale župe. Oni su se kao hodočasnici u nedjelju 27. srpnja 1941. vraćali iz svetišta sv. Ane kod Knina u svoju župu jutarnjim vlakom, koji su “odmetnici” – ustanici zaustavili u željezničkoj postaji Vaganj. Bez ikakvog povoda i razloga, bez suda i presude izvedeni su iz vlaka, odvedeni i bačeni par kilometara prema Trubaru, ondje likvidirani i bačeni u jamu Golubnjača.
Misu i sprovodne obrede predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica, uz koncelebraciju pomoćnog biskupa Marka Semrena i četrdesetak svećenika iz cijele biskupije. Na misi je sudjelovala skupina od desetak redovnica iz Banje Luke te tridesetak vjernika među kojima je nekoliko njih stiglo iz župe Drvar.
Uvodeći u misno slavlje biskup je, između ostalog rekao: “Teško da je i jedan biskup u Europi doživio što ja s vama svima danas doživljavam, da predvodim katolički obred sprovoda članovima moje biskupije, koji su umrli čak pet godina prije moga rođenja, konkretno 1941. godine. Providnost Božja pobrinula se da su njihovi ostaci, zahvaljujući izuzetnoj plemenitosti ljudi koji su – ne znajući za njih i ne tražeći ih – naišli na njih, izvađeni iz bezdana i konačno službeno nama predani da ih sahranimo prema crkvenom obredu”.
U propovijedi biskup je najprije podsjetio na znakoviti poticaj sv. pape Ivana Pavla II. cijeloj Crkvi da ne smije izgubiti svjedočanstvo brojnih mučenika, žrtava “nacizma, komunizma i rasnih ili plemenskih borbi”.
Podsjetio je na izuzetna velika stradanja katolika i njihovih duhovnih pastira Banjolučke biskupije, “najviše nastradale biskupije tijekom prošlog stoljeća od svih biskupija i nadbiskupija u hrvatskom narodu”. Ustvrdio je da je “Katolička Crkva prije svih uspjela svladati tu svoju dramatičnu, krvavu prošlost i ujedno zadržati i njegovati spomen na nevine žrtve između svojih članova i smisao njihova stradanja pravilno tumačiti. Vodstvo naše Crkve ne prestaje ni danas davati svjedočanstvo zacjeljivanja rana i širenja ozračja kršćanskog praštanja i pomirenja, kako to i dolikuje praksi ispravnog štovanja istinskih svjedoka vjere tijekom dugih stoljeća crkvene povijesti”.
Biskup Komarica naveo je da se “preko cijelog područja prostrane Banjolučke biskupije proteže oltar-žrtvenik, na kojemu su svoju svjedočku krv dali brojni naši svećenici i redovnici, a još daleko brojniji vjernici laici. Svojom svjedočkom smrću oni su pokazali da su u sebi imali osobito dragocjene Božje darove: vjeru, ufanje i ljubav, te su u časovima najvećih žrtvenih iskušenja djelovali kao Božja djeca”.
Spomenuo je da se za brojne nevine žrtve iz II. svjetskog rata, komunističke vladavine i posljednjeg rata još uvijek ne zna gdje su pokopani, te je naveo imena ubijenih župnika iz župa: Bosanskog Grahova vlč. Juraja Gospodnetića, iz Bosanskog Petrovca vlč. Krešimira Barišića, iz Gumjere vlč. Ante Dujlovića i iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića, za kojima se još uvijek traga. Dodao je da “oni i toliki drugi upućuju preko nas svoj ljudski i kršćanski vapaj onima koji u ovoj državi i u Europi nad nama vladaju: Zašto nas i vi ubijate, zašto nam konačno ne omogućite da i mi imamo dostojno mjesto svoga ovozemaljskog počivanja?”
Govorio je zatim o ubijenom župniku Nestoru kao “požrtvovnom i plemenitom Božjem čovjeku kako su ga doživljavali mnogi katolici i nekatolici”.
“I župnik i njegovi župljani” naglasio je biskup “platili su svojim životima za stanarsko pravo Krista i njegove Crkve u našem narodu i našoj zemlji”. “Želimo vjerovati da su nevine žrtve Drvarskih svjedoka vjere molile pred Božjim licem i za svoje ubojice. Tim molitvama se pridružujemo i mi, moleći ujedno dobroga Boga da ove i druge svjedoke vjere, zbog njihove vjernosti pridruži svojim svetima”.
Prije ukopnog obreda biskupov vikar mons. Anto Orlovac, dugogodišnji istraživač brojnih žrtava Banjolučke biskupije iznio je glavne podatke o životu i smrti ubijenog župnika Waldemara Nestora, koji je rođen 1888. u današnjoj Poljskoj, bio član slavne trapističke opatije “Marija Zvijezda” u Banjoj Luci, da bi 1931. g. prešao u biskupijski kler Banjolučke biskupije. Bio je do 1936 g. kapelan u župi Ljubunčić, a zatim do svoje mučeničke smrti župnik u župi Bos. Petrovac – Drvar.
Posmrtni ostaci župnika i pobijenih njegovih župljana pronađeni su još 2003. godine, ali su zbog raznih poteškoća i problema administrativne i praktične naravi tek sada mogli biti dostojno kršćanski pokopani.
Nakon izmoljenih molitava pred grobljanskom kapelom – svećenici su u pogrebnoj procesiji donijeli šest ljesova s posmrtnim ostacima nevinih Drvarskih žrtava do svećeničke grobnice gdje su uz molitve i pjesme sahranjeni. U toj istoj grobnici nalaze se posmrtni ostaci još nekoliko svećenika Banjolučke biskupije koji su ubijeni u nedavnom ratu te nakon toga rata.
Izvor: IKA
