Miklenić: Prepuštanje naftnih polja u Siriji je izdaja
VIŠE OD KRŠENJA ZAKONA Među važnijim događajima na hrvatskoj političkoj sceni, uz ratifikaciju pristupnog ugovora između Republike Hrvatske i Europske unije, potpisanog 9. prosinca 2011. u Bruxellesu, osobitu pozornost zaslužuju objavljivanje nalaza državne revizije za 2010. godinu te odluka Hrvatske vlade o povlačenju INA-e iz Sirije sa svojih naftnih polja. Obje političke činjenice imaju nepobitnu težinu s obzirom na zaštitu i promicanje hrvatskih nacionalnih interesa odnosno općega dobra, pa tim više zaslužuju makar djelomičnu analizu.
Prema Izvješću o radu Državnog ureda za reviziju za 2011. i Izvješću o obavljenim revizijama predstavljenima 7. ožujka u Hrvatskom saboru, Državna je revizija prošle godine analizirala kako je 2010. godine potrošeno 178 milijarda proračunskih kuna te kuna kojima su raspolagala poduzeća u državnom i lokalnom vlasništvu, a za uklanjanje nepravilnosti izdana su čak 2.935 naloga, no polovica njih ni nakon godinu dana
|
Male zemlje I male zemlje, poput Hrvatske, mogu i moraju biti partneri velikim silama, a ne smiju biti ulizice niti slugani. Dok partneri surađuju i poštuju jedni druge, pa i legalne i legitimne interese jedni drugih, ulizice i slugani postaju izdajnici svojih legalnih i legitimnih nacionalnih interesa |
nije provedena. U 527 financijskih revizija za 2010. godinu, 77 ili 14,6% revidiranih subjekata zaslužilo je pozitivno mišljenje, za 3 pravna subjekta mišljenja su zbog opsega nepravilnosti bila nepovoljna, a 447 revidiranih subjekata prošlo je s uvjetnim mišljenjem zbog različitih propusta. Od 16 ministarstava u Vladi 2010. bezuvjetno mišljenje revizije dobilo ih je samo 5: unutarnji i vanjski poslovi, zaštita okoliša, financije, branitelji i Ministarstvo uprave, a u svima ostalima revizori su utvrdili nepravilnosti u poslovanju.
Nepoštivanje zakona
Prema tom prikazu nalaza državne revizije, državne strukture kao i odgovorni u poduzećima u državnom i lokalnom vlasništvu nisu striktno poštivali hrvatske zakonske i druge odredbe u više od 85% slučajeva. Bez obzira na činjenicu što je potpuno nepovoljna ocjena dana samo za tri pravna subjekta, striktno poštivanje zakona i propisa – a koja bi spriječila i zapažene različite propuste – 2010. godine nije u Hrvatskoj zaživjelo. Posebno je zabrinjavajuća činjenica što čak polovica od gotovo 3 tisuće naloga za ispravljanje nepravilnosti – naprosto nije provedena, jer to znači da pojedinci u strukturama koje raspolažu javnim novcem smatraju same sebe važnijim od zakona i pravnih propisa. Može li se itko u normalnoj pravnoj državi tako ponašati, ili je to znak da pojedini moćnici imaju »zaleđa« jača od pravne države te im jednostavno nitko ništa ne može?
Logično se može pretpostaviti da se dio javnoga novca »u papirima« troši strogo namjenski, a da to u stvarnosti nije Inatako pa državna revizija takve postupke i ne otkriva. To onda znači da je nepoštivanje hrvatskih zakonskih i drugih pravnih odredaba još veće i da su štete još veće, a da za njih nitko nikada neće biti ni pozvan na odgovornost. Svako takvo nečasno postupanje s javnim novcem izravno je nepoštivanje općega dobra, hrvatskih nacionalnih interesa, potkopavanje hrvatske države i otežavanje izlaska iz krize. Takva postupanja posebno su opasna u državama kao što je Hrvatska u kojoj nema stvarne oporbe koja bi barem javnosti razotkrila pojedina konkretna nečasna postupanja i uz pomoć javnosti promicala striktno poštivanje zakonskih i drugih pravnih odredaba.
Povlačenje Ine iz Sirije
Mediji su relativno stidljivo prenijeli vijest da je Hrvatska vlada zapovjedila tvrtki INA da se povuče sa svojih naftnih polja u Siriji jer je Europska unija donijela odluku o sankcijama prema Siriji radi – kako se prikazuje – terora vlasti u toj državi. Objektivno Hrvatska nije još uvijek članica EU-a te je odluka o sankcijama prema Siriji ne može ni obvezivati. Budući da se radi o naftnim poljima – kako javljaju mediji – vrijednim čak 20 milijarda dolara, nameće se pitanje što je to motiviralo ili natjeralo Hrvatsku vladu da tako promptno i spremno riskira tako golemu vrijednost. Poznato je da velike sile, kao i sve normalne države, imaju svoje političke i gospodarske interese i da se katkad za njih bore svim sredstvima, uključujući čak i silu, svjesne da im se slabiji ne mogu oduprijeti.
Ali nije poznato niti normalno da bi se slabe ili male države tako olako odricale svojih legalnih i legitimnih interesa. Male zemlje, kao što je Hrvatska, ne trebaju se niti se mogu suprotstavljati borbi za vlastite interese velikih sila, pogotovo ako su s njima u svjetskom vojnom savezu, no baš zato što su u savezu, i u takvim okolnostima moraju znati štititi i zaštititi svoje legalne i legitimne interese. I male zemlje, poput Hrvatske, mogu i moraju biti partneri velikim silama, a ne smiju biti ulizice niti slugani. Dok partneri surađuju i poštuju jedni druge, pa i legalne i legitimne interese jedni drugih, ulizice i slugani postaju izdajnici svojih legalnih i legitimnih nacionalnih interesa, ali i bez ikakva ugleda i časti, čak i u očima onih kojima se ulaguju.
Ipak treba reći istinu: nikada se jedna zemlja ne ulaguje drugoj, već uvijek i isključivo samo političari jedne zemlje političarima druge, moćne. Stoga se ne može reći da se Hrvatska odrekla naftnih polja u Siriji – koja je očito u središtu interesa velikih sila kad joj je zajamčen toliki medijski prostor tzv. neovisnih svjetskih i hrvatskih medija – već su to učinili političari koji su se, formalno preuzimajući vlast, javno zaklinjali da će štititi legalne i legitimne hrvatske nacionalne i gospodarske interese. Nije li to vrlo ozbiljno kršenje ne samo moralnoga zakona i duha samoga hrvatskoga ustava nego i naravnih legalnih i legitimnih interesa, tj. općega dobra? Za takvo ponašanje prema naftnim poljima u Siriji članova sadašnje Hrvatske vlade nitko ne može dati legalitet, nisu ga dali ni birači koji su dali svoj glas sadašnjoj koaliciji, jer takvo ponašanje moglo bi se ocijeniti ne samo protuzakonitim, nemoralnim nego i izdajničkim.
Ivan Miklenić
Glas Koncila
