IVICA ŠOLA O MASOVNOJ STERILIZACIJI ŽENA
Za mogući globalni ekološki i gospodarski kolaps nisu krvi bogati koji nemilice provode deforestaciju i druge oblike neokolonijalnog eksploatiranja siromašnih zemalja, već “neodgovorni seks” sirotinje, koji im je, u sveopćem siromaštvu u svijetu u kojem su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji, ostao jedina zabava
Srž svake kontrole, pisao je Michael Foucault, jest kontrola nad ljudskim tijelom. Jedna od apokaliptičkih tema koja već godinama drma svjetskom znanošću jest ona o planetu Zemlji koja će teško izdržati snažan rast svjetskog stanovništva, što se posebno odnosi na demografski bum u zemljama tzv. Trećeg svijeta, pri čemu je ovaj naziv pristojno ime za milijarde siromašnih koji svojim “razmnožavanjem” postaju navodna prijetnja globalnoj ekološkoj i gospodarskoj održivosti.
Ukratko, za mogući globalni ekološki i gospodarski kolaps nisu krvi bogati koji nemilice provode deforestaciju i druge oblike neokolonijalnog eksploatiranja siromašnih zemalja, već “neodgovorni seks” sirotinje, koji im je, u sveopćem siromaštvu u svijetu u kojem su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji, ostao jedina zabava. Kako doskočiti tom “zločinu” globalne sirotinje? Jednostavno, pustiti ih da se i dalje seksaju do mile volje, ali idemo im pri tome masovno sterilizirati žene.
Korumpirana kenijska Vlada
Upravo je u Keniji u tijeku žestoka polemika između Biskupske konferencije Kenije i predstavnika Ujedinjenih naroda, te Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koje u Keniji na više od dva milijuna djevojčica i žena provode akciju cijepljenja protiv tetanusa u svrhu, kako SZO tvrdi, smanjenja incidencije neonatalnog tetanusa. Naizgled plemenita akcija institucija UN-a i Svjetske zdravstvene organizacije pretvorila se u skandal zahvaljujući Kenijskom društvu katoličkih liječnika i ginekologu Stephena Karanja koji je upozorio:
“Ovaj program cijepljenja protiv tetanusa koji u Keniji provodi Svjetska zdravstvena organizacija je identičan onome koji je ta organizacija napravila na Filipinima, u Meksiku i Nikaragvi kada su žene sterilizirane uz pomoć antitetanus cjepiva pomiješanog s ß (beta) – hCG hormonom koji, ubrizgan u izvjesnoj količini, stavlja u ozbiljan rizik ženski fertilitet. Isti program koji provode danas u Keniji”, nastavlja dr. Karanja, “koji predviđa pet doza da bi se postigla svrha steriliteta, uveden je u Keniji i devedesetih godina, no kenijska Vlada tada je oštro odbila taj program.”
Humani korionski gonadotropin (hCG hormon) je hormon koji u ranoj trudnoći luči stanice sincicotrofoblasta (od kojih će se formirati posteljica), a najvažnija uloga mu je upravo u održavanju funkcije žutog tijela koje je neophodno za održavanje trudnoće. Upravo se ß (beta) frakcija hCG-a mjeri u urinu i krvi, te se na osnovu tih vrijednosti utvrđuje trudnoća, a praćenjem porasta vrijednosti ß hCG-a može se pratiti rani tijek trudnoće jer se vrijednosti ß hCG-a pravilno povećavaju u ranoj trudnoći koja protječe uredno. Postavlja se pitanje što uopće ß hCG radi u cjepivu protiv tetanusa? Naime, samo cjepivo protiv tetanusa sadrži tetanusni toksoid i pomoćne tvari. Dodani ß hCG služi u svrhu kako bi se potaknuo imunološki sustav žena koja su primile takvo cjepivo na produkciju protutijela protiv ß hCG-a, što znači da, kada bi te žene i ostale trudne, trudnoću ne bi mogle iznijeti jer bi njihov vlastiti ß hCG, neophodan za održanje trudnoće, bio razoren od vlastitog imunološkog sustava prepoznavajući ga kao strani protein, te bi trudnoća kod tih žena završila spontanim pobačajem na samom početku trudnoće. Žene procijepljene takvim cjepivom ne bi mogle iznijeti trudnoću, postale bi – sterilne.
Za razliku od devedesetih kada je Vlada shvatila podvalu, danas je kenijska Vlada, neki tvrde korumpirana od farmaceutskih divova, odbila postupiti na isti način. Nakon toga komisija za zdravstvo Kenijske biskupske konferencije dala je testirati sporno cjepivo i s rezultatima se obratila nadležnom kenijskom parlamentarnom tijelu za zdravstvo, koje je odmah reagiralo, diglo buku, pa su cijepljenja odmah prestala i zadržala se na tri doze po djevojčici (14 godina) i ženama do 49 godina, a trebalo ih je biti pet.
Ulaganje u razvoj je najbolji “kontraceptiv”
Predstavnici UN-ovih tijela i Svjetske zdravstvene organizacija brzo su odgovorili preko svoje predstavnice Custodie Mandlhate, i to uz pomoć dvaju prilično omalovažavajućih argumenata. Najprije su osporili stručnost kenijskih liječnika i laboratorija koji su provodili istraživanje, a potom dali do znanja kako im oni pomažu, dok su Kenijci nezahvalni, te da cjepivo nisu kanili dati pet puta, već samo tri, kako ß-hCG ne bi imao sterilizirajuće učinke. Odgovor druge strane nije trebalo dugo čekati.
Dr. Karanja odbacio je omalovažavajući stav prema šest laboratorija koji su proveli testiranje cjepiva, te postavio nekoliko pitanja. Kao prvo, čemu tako široka “antitetanus kampanja” kada ne postoje nikakve naznake opasnosti niti epidemija? Potom, dok ebola luduje, vi se bavite tetanusom? Treće, zašto spomenutu akciju niste povjerili domaćim, kenijskim liječnicima i zdravstvenim institucijama, kada su i kompetencijama i ljudstvom sposobni za to, čemu “uvezena” radna snaga ako se nema što kriti? I, na koncu, tretiranje djevojčica i žena je stalo nakon trećeg cijepljenja tek kada su Parlament i biskupi digli buku, pa je skrivena “antitetanus” kampanja, zapravo masovna sterilizacija afričkih djevojčica i žena, bila raskrinkana, tvrdi dr. Karanja.
Na egzaktna pitanja ginekologa dr. Karanje, kako su devedesetih godina u Keniji, kao i na Filipinima, Meksiku i Nikaragvi takva “antitetanus” cijepljenja žena s dostatnom dozom ß-hCG-a već imala masovne sterilizacijske učinke, predstavnici institucija UN-a (Unicef) i Svjetske zdravstvene organizacije nisu dali odgovor, prešutjeli su, ostavljajući dojam da se ne žele baviti sumanutim “teorijama zavjere”, niti ulaziti previše u “konstrukcije” nekih tamo afričkih liječnika, da ne kažemo vračeva, iako su studirali na prestižnim sveučilištima. Budući da ovaj sukob argumenata još traje, pričekat ćemo rasplet. No, za sada smo više skloni vjerovati kenijskim liječnicima, nego predstavnicima farmaceutskih multinacionalki, domaćih, afričkih korumpiranih političara i vlada, kao i tijelima UN-a. Evo zašto.
Strategija kontrole nad seksom sirotinje, strategija kontrole ženskih tijela u procesu reprodukcije, već je više puta javno deklarirana strategija. Kako je prije dva tjedna objavljeno na službenim stranicama farmaceutskog diva Pfizer, farmaceutska kompanija u suradnji sa zakladom Bila Gatesa provodi akciju kontraceptiva “low cost” za 120 milijuna žena u ruralnim zonama 69 najsiromašnijih zemalja svijeta. Dakle, nastojanje da se siromašnim ženama čija je fertilnost prijetnja komociji bogatih, onemogući “pretjerano” rađanje djece nije nikakva “teorija zavjere”, već strategija, plan, koji se provodi legalnim putem, pa samim time ne treba isključiti ni prikrivene načine, kao što su pokušaji sterilizacije pod krinkom borbe protiv tetanusa. Uostalom, da su tijela sirotinje u zemljama tzv. trećeg svijeta već mnoštvo puta bili pokusni kunići za testiranje raznih lijekova bogatih multinacionalki, već je opće mjesto. Najciničnije u ovoj Gates – Pfizer akciji jest da, umjesto u razvoj i radna mjesta u siromašnim zemljama, oni silne novce daju za kontraceptive. Naime, kako samo iskustvo Zapada pokazuje, kroz povijest, kako se dizala razina bogatstva, zaposlenosti (žene), samim tim je padao broj novorođene djece. Zaključno: Ulaganje u razvoj je najbolji “kontraceptiv”.
Upozorenja afričkih biskupa
Osim jeftinih kontraceptiva, strategija sterilizacije, otvorene ili prikrivene, siromašnih žena je strategija i mnogih vlada članica UN-a. Kako je 15. ovoga mjeseca objavila agencija “Press Trust of India”, 80 žena je 8. studenoga bilo podvrgnuto sterilizacijskom zahvatu u bivšoj bolnici Nemi Chamd u Pendari, od čega je njih trideset tijekom tretmana umrlo, dok su im davali “antibiotik”. Inače, prisilna sterilizacija, kao i prikrivena, službena je strategija države Indije, s (prešutnim) blagoslovom institucija UN-a, a prema citiranoj agenciji, godišnje se u Indiji sterilizira oko četiri milijuna djevojčica i žena. Indija trenutno ima milijardu i 260 milijuna stanovnika, a predviđa se da će do 2030. godine imati milijardu i pol.
Ovome treba dodati da se za sterilizaciju ovih osamdeset žena, od kojih je trideset umrlo tijekom “tretiranja”, isplatilo 1400 rupija (oko 18 eura), dok se onima koje dragovoljno pristanu na sterilizaciju daje nagrada u obliku jeftinog automobila ili nekog kućanskog aparata poput pegle ili usisavača – pokloni “dostojni” žene. Puno obilatije su nagrađeni muškarci, liječnici koji izvode sterilizacijske zahvate. UN (Unicef) šuti o tim stravičnim događajima i podacima u Indiji. Zašto? Zato što se sami slažu s tim, ili u svemu tom nasilju nad ženama i obiteljima i sami imaju putra na glavi. Svaki treći odgovor bio bi nelogičan.
U prilog argumentima protiv sramotnog ponašanja UN-a prema sirotinji u trećem svijetu, napose ženama, idu i napadi na briselskog nadbiskupa Andrea Josepha Leonarda tijekom posljednje Sinode u Vatikanu koja se bavila problematikom braka i obitelji. Nadbiskup Leonard je pohvalio “mnoge biskupe u Africi, te neke u Latinskoj Americi i Oceaniji koji su snažno optužili institucije vezane uz Ujedinjene narode da na način ideološke diktature nameću prakse suprotne njihovoj kulturi i moralnim uvjerenjima”, kao što su sustavna kontracepcija, abortus, masovna sterilizacija i homoseksualni brakovi. Afrički biskupi su upozorili na reketarenje koje institucije vezane uz UN provode među siromašnim državama gdje ekonomsku pomoć, primjerice, uvjetuju legalizacijom homoseksualnih brakova i uvozom jeftinih i opasnih pilula multinacionalki sa Zapada.
Tako je jedan biskup revoltiran ovim reketaranjem kriknuo: “Evo vam vaši novci, ostavite nam naše vrijednosti.” Cinični odgovor globalnih moćnika je bio: “Evo vam vaše vrijednosti, pa zagrizite u njih, možda se najedete.” No i ta ekonomska pomoć, koja je nerijetko oblik (ideološkog) reketa nad afričkim čovjekom i njegovom kulturom te moralnim osjećajima, koju Zapad šalje afričkim državama, zapravo i nije nikakva pomoć, već čista prijevara, odnosno zapadnjačka “samopomoć”. Prvi afrički književni nobelovac Woye Soyinka, koji je Nobela za književnost dobio 1986. godine ovu je “dobrotu” prokomentirao ovako:
“Kada promotrimo koliki se udio razvojne pomoći (sa Zapada) koristi za pokrivanje (njihovih) stručnjaka koje šalju na teren (taj je postotak u jednoj afričkoj zemlji koju smo izučavali prije deset godina dosezao 85 posto), šokirani smo i ne možemo shvatiti kako je uopće moglo doći do tako potpune ovisnosti. Postkolonijalno doba nije bilo doba oslobađanja, nego ustupanje sirovina bivšim kolonijalnim silama koje su iz toga izvlačile sve veću korist. I danas održavamo taj izrazito neuravnoteženi odnos zato što zemlje donatori žele raspolagati svojevrsnim guvernerima utjelovljenim u afričkim diktatorima s kojima mogu zaključivati poslove, a da pritom zauzvrat ne moraju dati previše.”
Veliki zločini povijesti nisu iza nas
Sustav masovne sterilizacije afričkih žena samo je dio tog plana, nikakva teorija zavjere, u kojem bogati na račun sirotinje grade i održavaju vlastito bogatstvo, uz asistenciju visokih institucija UN-a, razvijajući zločinačku biopolitiku na tragu Foucaultove rečenice s početka ovoga teksta: “Tko kontrolira ljudsko tijelo, njegov biološki potencijal, kontrolira sve.”
Da ne bude nedorečenosti, nismo zagovornici neodgovornog “štancanja” djece, ali smo još manje zagovornici zločinačkih metoda gdje se kultura, pa i ona prokreativna, jednog naroda bezočno podređuje logici profita i vlastite komocije u ime borbe za održivi razvoj i planet Zemlju koja, eto, navodno nema hrane dovoljno za sve, pa se hrana baca u more kako bi se zadržale visoke tržišne cijene. A najveću cijenu u tom zločinu nad ženama i kulturama globalnih razmjera plaćaju najsiromašniji.
Jer, očito, i Bilu Gatesu i drugim “dobrotvorima”, bili oni osobe ili međunarodne institucije i tvrtke, bijeda sirotinje treba kao kruh nasušni, poput krvarine za vlastito bogaćenje i održavanje blagostanja.
Dobar dio pučanstva misli da su veliki zločini povijesti iza nas. Nisu. Bez obzira kako se raspetljao aktualni kenijski slučaj koji je povod ovom tekstu, cinizam aktualnog zločina (prisilnog) steriliziranja žena u siromašnim zemljama od strane bogatih sastoji se u jednostavnoj “formuli”: “Ne damo kruha ni posla, sirotinjo, evo vam pilule pa se j…te! Odnosno, imigraciju sirotinje u naše bogate vrtove, kao da se radi o štakorima koji se razmnožavaju, prisilnom sterilizacijom trebamo spriječiti dok još nisu niti krenuli na smrtonosno i očajničko putovanje prema Lampedusi, prema Europi.”
Autor: Ivica Šola/7Dnevno
