Zbog čega se marginalizira i prešućuje Deklaracija o domovinskom ratu?
Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) ogorčena je i zaprepaštena što se ne provodi i što se marginalizira Deklaracija o Domovinskome ratu, koju je još 2000. donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora.
U tom dokumentu, kojeg u načelu svi manje-više podržavaju, među ostalim se naglašava da će se “u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti RH u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njeno stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb”. Činjenica je da ovaj stavak “mrtvo slovo na papiru”, poglavito što se tiče hrvatskih branitelja koje “ni metak nije okrznuo”, a od kojih se velika većina danas nalazi pred iznimnim materijalnim i financijskim poteškoćama, koje nisu u mogućnosti riješiti. Brojne Udruge su se pretvorile u socijalne i humanitarne organizacije što nije njihova oglavna obveza. Čak nekoliko desetaka tisuća branitelja dobilo je ovrhe zbog nemogućnosti plaćanja svojih obveza i prema svemu sudeći ostat će i bez osnovne imovine, a da ne govorimo o onim braniteljima koje se među prvima “izbacuje” iz posla, koji svjedoče da ih nije uspio ubiti srpski metak, a da ih danas uspješno “ubija” hrvatska birokracija.
U Deklaraciji se dalje navodi da je “radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku”, te da se uz ostalo i na taj način štiti čast, ugled i dostojanstvo svih hrvatskih branitelja. To je lijepo napisano, ali svjedoci smo da još uvijek nitko nije odgovarao za rušenje, masakriranje i torture u srbijanskim logorima tisuće Vukovaraca, da nisu pronađeni i suđeni agresorski ratni zločinci koji su uništavali i ubijali nevine ljude od Vukovara, Škabrnje, Voćina., Ćelija, pa do Osijeka, Zadra, Pakraca i Gospića.
Tražimo i zahtjevamo od hrvatske Vlade, a poglavito od Ministarstva branitelja da se posveti ovim problemima, a ne tko je bio, a tko ne u Domovinskome ratu, jer za to postoje druge institucije, koje na žalost ne rade svoj posao. Osim toga, nedopustivo je da se malo uhićuju hrvatski branitelji, a malo (trećerazredni) srpski agresori zbog navodnih zločina, jer na taj način stječe se dojam da su “svi krivi” i da se “svatko svakome mora ispričati”. Ako je i bilo zločina na hrvatskoj strani, onda se prije svega treba zapitati: tko je kome prvi “ušao u dvorište” i što znači pravo na obranu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke(UBIUDR)
