Zašto je predsjednik Obama smjenio ministra obrane, Chucka Hagela?
Prije desetak dana svi svjetski mediji javili su da je američki ministar obrane Chuck Hagel podnio ostavku. Ta vijest je, s obzirom na značaj, dobila naslovnice svih svjetskih TV i novinskih kuća.
U stvarnosti, radi se o smjeni ministra obrane Hagela od strane predsjednika Baracka Husseina Obame.
Tko je Chuck Hagel?
Chuck Hagel bio je jedini republikanac u vrhu Obamine administacije. On je veteran vijetnamskog rata i republikanski senator iz Nebraske, a američki ministar postao je 2013 g. Naslijedio je Leona Panettu u drugom Obaminom mandatu .
U javnosti se spekuliralo da je ministar Hagel smijenjen zbog američke vojne strategije prema ratu u Siriji i ISIL-u, muslimanskim ekstremistima koji su osvojili veliki dio Bliskog istoka čineći pri tome strašne zločine nad civilima i zarobljenicima.
U pozadini smjene – borba za artikuliranje američke politike prema Siriji
Već u prvoj godini svog mandata Hagel je bio zagovornik napada SAD i koalicijskih snaga na Siriju. U ljeto prošle 2013 g. Hagel je izjavio „da je vojska u stanju pune pripravnosti i da samo čeka naređenje predsjednika za napad“.
Hagel pripada skupini moćnih američkih političara predvođenih John Kerryem koji su svojevremeno tvrdili da je Sirija koristila kemijsko oružje protiv pobunjenika i da „obavještajni podaci neće dovesti do zaključka da su pobunjenici ti koji su ga koristili, a biti će dovoljno pouzdanih obavještajnih podataka koji će pokazati da je sirijska vlada odgovorna“.
To je trebalo poslužiti kao izgovor za napad na Siriju, po sličnom obrascu koji je primijenjen na Irak.
Pitanje američke politike prema Siriji već duže vremena izaziva raskol u američkoj vanjskoj politici. Obamin ovogodišnji govor pred vijećem UN-a o stanju u Siriji naišao je na mnoga protivljenja unutar utjecajnih političkih krugova SAD-a. Naime, Obama je pred Vijećem UN rekao da će tražiti „političko rješenje“ za Siriju što se mnogima nije dopalo.
Pismo Hagela je kap koja je prelila čašu
Odlasku ministra Hagela prethodilo je njegovo pismo Susan Rice, savjetnici za Nacionalnu sigurnost (NSA), poznatoj po izjavi pred Vijećem UN-a prije intervencije SAD u Libiji „kako Gadafijevi vojnici uzimaju viagru za silovanje“.
Susan Rice figurira u američkoj administraciji kao vrlo agresivna i beskompromisna političarka spremna na sukobe svake vrste, pa i one ratne.
Upravo njoj se Hagel obratio u listopadu pišući kako bi predsjednik Obama trebao imati „jasniji pogled u politici prema sirijskom predsjedniku Assadu“, a kojeg je „zapravo pomogao zračnim napadima protiv islamista ISIL-a“.
Pismo je navodno jako razljutilo službenu Bijelu Kuću i predsjednika Obamu , navodi AP, posebno zbog toga što je ovo prva kritika politike prema Siriji i američke vanjske politike koja je došla iz „svojh redova“, tj. američke vlade.
Sve ovo je bitno otežalo poziciju američkog predsjednika Obame, s obzirom na rezultate nedavnih izbora za oba doma američkog parlamenta i nadmoćne pobjede republikanaca. Naime, veliki dio republikanaca kritizira Obaminu ‘miroljubivu’ politiku prema Siriji i Assadu, te zahtijeva veći angažman SAD-a na tom području.
Neizvjesnost dana koji dolaze – što će biti sa Sirijom?
Podsjetimo se, prošle godine dvije velike svjetske velesile, Rusija i Kina, oštro su se suprotstavile bilo kakvoj američkoj intervenciji u Siriji.
Rimokatolički poglavar i svjetski moralni autoritet, papa Franjo, apelirao je i molio sukobljene strane da se suzdrže od nasilja i intervencija svake vrste koja bi sam produbila krizu na Bliskom Istoku. Papa Franjo smatra da su pregovori i kompromisi najbolji put da se izbjegnu velika stradanja i žrtve koje već sada podnose stanovnici ovog dijela svijeta, a koje je rezultat politika i ‘igara’ svjetskih velesila na tom ključnom području svijeta.
Sirija je bliskoistočna zemlja na vrlo važnom strateškom položaju prema jugoistočnim vratima Europe i Srednjem Istoku. U povijesti je poznata kao kolijevka kršćanstva gdje je najprije vijest evanđelja došla iz Jeruzalema i u kojoj je usprkos nepovoljnim povijesnim okolnostima od ranih vremena kršćanska vjera zadržana i čuvana kroz mnogobrojne generacije sirijskih kršćana.
Sljedeći mjeseci donose nove neizvjesnosti na vanjskopolitičkom planu SAD-a prema Bliskom Istoku, s potencijalnom mogućnošću eskalacije sukoba.
Izvor: Narod.hr
