Vrijeme objave ovih izvješća u Senatu – s obzirom na početak novoga Hladnog rata, započetog ukrajinskom krizom, i iznimno kompliciranu sigurnosnu i geopolitičku situaciju u Europi i na Bliskom istoku – daje pravo na sumnju da to nije slučajno. Na dan objave izvješća na najvišem stupnju je bilo osiguranje svih američkih veleposlanstava u svijetu.

Sjedinjene Američke Države objavile su dugo očekivano izvješće o ispitivanjima osumnjičenih na napade na SAD 11. rujna 2001. koja je provodila CIA. U zaključcima Obavještajnog odbora američkog Senata o Programu pritvaranja i ispitivanja, koji je okončan 2009., navodi se da su “ispitivanja CIA-inih zatvorenika bila brutalna i mnogo gora nego što je CIA prikazivala političarima i drugima”. U izvješću na 6200 stranica, od kojih je objavljeno 480, dodaje se da su uvjeti u kojima su držani zatvorenici bili mnogo gori nego što je to CIA javno predstavljala.

“CIA je u nekoliko navrata davala krive podatke Ministarstvu pravosuđa, sprječavajući time kompetentnu pravnu analizu CIA-inog Programa pritvaranja i ispitivanja”. Izvješće senatskog odbora, međutim, ne odaje punu sliku i istinu o učinkovitosti takvih metoda ispitivanja koje su uključivale zatvaranje osobe u jako skučen prostor, onemogućavanje sna u dužem razdoblju i tzv. ”waterboarding” – tehniku mučenja koja stvara osjećaj davljenja u vodi. Glavni aktualni direktor CIA-e John Brennan je ”priznao” da pri ispitivanju osumnjičenih prije deset godina ta služba doista nije uvijek poštovala standarde kojih se morala pridržavati, da je lekciju naučila na svojim greškama, ali da su isto tako tim putem prikupljene mnoge bitne i dragocjene informacije koje su poslužile za sprječavanje novih napada, uhićenja terorista i spašavanje mnogih života. Ta polupatetika nije dirnula ”Mavricka” – starog senatora republikanca Johna McCaina, koji je kao zarobljenik bio mučen u Vijetnamu. On je kazao da mučenja redovito dovode do pogrešnih informacija, za razliku od ispravne standardizirane akcije prikupljanja priznanja i informacija od zarobljenika. Za razliku od Brennana, Bushov šef CIA-e Michael Hayden u programu televizijske mreže CBS ”Face to nation” je odbacio tvrdnje da je program ispitivanja bio neuspješan. Kazao je: ”Reći da smo bezočno lagali i Kongresu i Bijeloj kući i svima, i to tijekom dužeg razdoblja, i reći da program nije dao nikakve rezultate – to graniči s fantazijom”. Hayden očito želi poručiti da su svi sve znali.

CIA i “zelena svjetla”, ilegalni zatvori u Europi

I to u kontekstu činjenice da Izvješće Odbora za obavještajna pitanja američkog Senata niti jednom riječju ne spominje možebitne tajne političke odluke i ”zelena svjetla” predsjednika Busha i potpredsjednika Chenyja. Neznanjem i neutvrđivanjem bilo kakvih nezakonitosti amnestira se i Ministarstvo pravosuđa od bilo kakve odgovornosti. Meni pak to zvuči kao fantazija. CIA je ipak obavještajna služba koja ne donosi ni političke odluke ni zakone. Ona ih provodi.

Glasno i institucionalno propitivanje CIA-inih operacija u tajnoj borbi protiv terorizma započelo je 2007. u Vijeću Europe. Odbor za ljudska prava te najstarije poslijeratne europske organizacije je ovlastio odvjetnika i bivšeg suca Dicka Martyja da provede istragu o otmicama i tajnim preletima CIA-inih zrakoplova u Europi. Martyjeva istraga otvorila je pitanje – što su vodeći europski političari doista znali o američkim tajnim letovima?

Marty je sa svojom komisijom to istraživao u 46 europskih država, i u izvješću navodi kako je između 2003. i 2005. godine CIA u dogovoru s nekoliko savezničkih zemalja – prije svega Poljskom i Rumunjskom – u tajnim letovima prevozila u ilegalne zatvore osumnjičene za teroristička djela. Riječ je o više od 1200 letova, a Marty tvrdi kako su vlade upletenih zemalja – među kojima su Velika Britanija i Njemačka, bile upoznate s tim informacijama.

U izvješću se tvrdi kako je CIA nakon napada od 11. rujna 2001. odlučila povesti rat protiv terorizma bez pravila i uključivanjem saveznika u taj rat osloboditi se “američkih pravnih okova”. Sjedinjene Države su već u listopadu 2001. sklopile sa svojim saveznicima iz NATO saveza tajni sporazum kojim se CIA-i omogućilo prebacivanje važnih uhićenika u Europu.

U Poljskoj i Rumunjskoj su o postojanju takvih zatvora bili obaviješteni vodeći političari i oni su aktivno pomagali CIA-i pri izgradnji i vođenju ilegalnih zatvora, navodi se u izvješću. Nadalje se tvrdi kako je nekoliko europskih zemalja sprječavalo otkrivanje istine o tim zatvorima pod izlikom da se radi o državnoj tajni. Ta se kritika osobito odnosi na Italiju i Njemačku, koje su, kako se tvrdi u izvješću, poduzimale sve da ne dovedu u nepriliku svog moćnog saveznika.

Berlin odlučno odbio optužbe Vijeća Europe

Savezna vlada u Berlinu odlučno je odbila optužbe povjerenika Vijeća Europe. Ondašnji zamjenik glasnogovornika njemačke vlade Thomas Steg je uoči objavljivanja izvješća u Berlinu izjavio kako su njemačka vlada i parlament Martyju već prenijeli svoje spoznaje do kojih su i sami, kako tvrde, došli preko medija, a da Marty tek treba iznijeti dokaze za svoje tvrdnje. Odbor Bundestaga – kazao je Steg – bavi se slučajem Khaleda el-Masrija iz bavarskog grada Neu-Ulma koji je 2003. bio otet u Makedoniji i pod okriljem CIA-e prebačen u Afganistan, odakle je, bez podizanja optužnice, u svibnju 2004. u prilično rastrojenom duševnom stanju bio pušten. ”Cijela Europa je šutjela jer ako je istina da se nešto dogodilo u Rumunjskoj i Poljskoj, nešto se događalo i u mnogim drugim zemljama. Velika ih je većina sigurno bila svjesna što se zbiva. Prema mojem mišljenju, znati a šutjeti je jednako pogubno kao i toleriranje takvih događaja na teritoriju svoje zemlje” – kazao je Marty u Vijeću Europe obrazlažući svoju teoriju ”paukove mreže” – povezanosti velikog broja europskih država s američkim ”programom” borbe protiv terorizma. Martyjeva istraga potpomognuta aktivnošću humanitarnih organizacija i najboljim novinarima istraživačima otkrila je da je Zatvor CIA-e u Rumunjskoj počeo s radom 2003. nakon što je Agencija odlučila isprazniti “crnu lokaciju” u Poljskoj. Izjavili su to istražiteljima, kažu, bivši američki dužnosnici koji su govorili pod uvjetom anonimnosti jer nisu bili ovlašteni da govore o programu zatvaranja.

Tajno prebacivanje zatvorenika u ovaj pogon bilo je relativno lako. Nakon zrakoplovnog leta do Bukurešta zatvorenici su transportirani u kombijima. Tada su operativci CIA-e vozili do sporedne ulice i ulazili u zgradu kroz stražnju kapiju koja je vodila do zatvora. Ulazili su najprije u prizemlje pa u podrum. Podrum se sastojao od šest ćelija, a svaka od njih je imala sat i usmjerenje ka Meki, izjavili su dužnosnici. Ćelije su bile na oprugama, zbog čega su bile nestabilne i izazivale dezorijentaciju kod nekih zatvorenika. Tijekom prvog mjeseca pritvora zatvorenicima je uskraćivan san i bili su posipani vodom iz šmrkova, udarani ili bili primoravani da stoje u bolnim pozicijama, kazalo je nekoliko bivših dužnosnika, koji su dodali da metoda ispitivanja “simuliranje davljenja” (waterboarding) nije korištena u Rumunjskoj. Nakon početnih ispitivanja zatvorenici su bili bolje tretirani. Imali su regularne liječničke i stomatološke preglede, CIA je iz Frankfurta dostavljala halal-certificiranu hranu, pripremanu po vjerskim pravilima.

Bivši američki dužnosnici rekli su kako je činjenica da je vlasnik zgrade bila vlada te da su uvjeti prikrivanja u toj zgradi bili izvrsni. Zatvor nije trebao veliko osiguranje jer su okolni stanovnici znali da je riječ o vladinoj zgradi. Ljudi u postkomunističkoj Rumunjskoj nisu voljeli biti uvučeni u sumnje da špijuniraju, jer je rumunjski sigurnosni sustav bio poznat (a i još je, op.a) po špijuniranju vlastitih građana. Grupe koje se bore za zaštitu ljudskih prava tražile su od istočnoeuropskih država da istraže uloge njihovih administracija u držanju zatvora u kojima su korištene tehnike ispitivanja poput “simuliranja davljenja”. Političke vlasti tih država i dalje negiraju da su ovakvi zatvori ikada postojali. CIA je pokušala okončati priče o svom programu pritvaranja, koji je predsjednik SAD Barack Obama okončao nedugo nakon što je stupio na dužnost. “Ova kontroverza je u mnogočemu preuveličana”, rekao je tada, početkom 2009., vodeći CIA-in odvjetnik Stephen Preston. Ipak, detalji o mreži zatvora se i dalje javljaju kroz istrage međunarodnih tijela, novinara i grupa za zaštitu ljudskih prava. “Vlasti ove stvari godinama negiraju. Mi napokon počinjemo saznavati šta se zaista događalo u Bukureštu”, kazao je Dick Marty na kraju istrage.

Istražitelji Vijeća Europe za ljudska prava su koristili i podatke o letovima kako bi povezali Rumunjsku s programom tajnih zatvora. Dnevnik leta Boeinga 737 za kojeg se znalo da ga koristi CIA pokazao je let iz Poljske u Bukurešt 2003. godine. Među zatvorenicima u zrakoplovu, prema bivšim dužnosnicima CIA-e, bili su Mohammad i Walid bin Attash, koji je bio povezan s napadom na ratni brod USS Cole. Kasnije su u Rumunjsku prebačeni drugi zatvorenici – Ramzi Binalshibh, Abd al-Nashiri i Abu Faraj al-Libi.

Al-Libi, koji je doveden u zatvor u svibnju 2005., bio je izvor informacija koje su poslije pomogle CIA-i da identificira kurira kojem je Osama bin Laden vjerovao, čovjeka koji je i odveo CIA-u do Bin Ladena. Nedavno otkriveni sudski dokumenti također su dokaz postojanja zatvora CIA-e u Rumunjskoj. Ti dokumenti pokazuju firmu Richmor Aviation Inc, njujoršku charter kompaniju koja ima ugovor s CIA-om, da je provodila letove u i iz Rumunjske, a među lokacijama koje su bile povezane letovima su zaljev Guantanamo na Kubi i Maroko. Jedan od bivših dužnosnika je kazao kako je CIA provodila većinu vremena čuvajući zatvorenike poput Binalshibha i Mohammada, čija je vrijednost kao informativaca opadala s vremenom.

Zatvaranje “crnih lokacija” u Rumunjskoj i Litvi

“Crne lokacije” u Rumunjskoj i Litvi su zatvorene u prvoj polovini 2006. godine, prije nego što je tadašnji direktor CIA-e Porter Goss napustio posao. Neki zatvorenici su prebačeni u Kabul, gdje ih je CIA mogla legalno držati prije transporta u Guantanamo. Drugi su vraćeni u njihove domovine.

Govoreći o državama koje su znale za “crne lokacije”, a šutjele su, Dick Marty je neizravno prozvao i Hrvatsku, koja je i prema njegovu izvješću ali i izvješću kojeg je početkom 2013. objavila američka humanitarna udruga OSJI – svoj zračni prostor otvorila CIA-inim tajnim preletima. Hrvatska, međutim, nikad na svom tlu nije dopustila tajne zatvore ili torturu, kako su pokušali sugerirati neki mediji. Open Society Justice Initiative (OSJI), humanitarna organizacija za ljudska prava iz New Yorka izdala je izvješće na 213 stranica pod nazivom “Globalizacija torture: CIA-ini tajni zatvori i izvanredna izručenja”. U izvješću stoji kako su 54 države surađivale sa SAD-om u provedbi ilegalnih otmica, zatvaranja, mučenja i zlostavljanja “osumnjičenih za terorizam” nakon napada 9/11. 2001. Time su potvrdili činjenice već ranije poznate iz istrage Dicka Martyja, tj. Vijeća Europe.

Na tom popisu nalazi se i Hrvatska, ali se ne ističe se na koji način su hrvatske vlasti sudjelovale u ovim CIA-inim operacijama, iako bi građani RH imali pravo znati na koji način je korišten državni teritorij u sklopu CIA-inih operacija. U pasusu “Hrvatska”, na str. 71, piše : “Hrvatska je dopustila uporabu svojih zračnih luka i zračnog prostora za CIA-ine letove povezane s operacijama izvanrednih izručenja.

2006. Amnesty International izvijestio je kako su letovi N313P-N4476S, povezani s operacijama izvanrednih izručenja, zaustavili se dva puta u Zračnoj luci Dubrovnik. Direktor Zračne luke Tonči Peović u travnju 2006. potvrdio je kako je zrakoplov s registracijskim brojem N4476S iz Kartuma sletio u dubrovačku zračnu luku 23. travnja 2005. te se od tamo istog dana dalje uputio za SAD”. Od država iz okruženja s CIA-om su surađivale i BiH i Makedonija. Zanimljivo je kako izvješće naglašava da Obamina administracija – suprotno tvrdnjama Bijele kuće – nije prekinula tu praksu.

Napad na Ameriku – dio tajnih interesa Bushove administracije?

U tom svjetlu sjena, istina i laži, uz samu odluku da se izvješće o torturama CIA-e objavi najzanimljiviji je tajming objave te informacije. Za to povezati trebamo se vratiti u vrijeme prije napada na SAD 11. rujna. S kojim se, baš kao i sada, postavlja pitanje – tko je zakazao, administracija ili CIA? Je li napad na Ameriku jednostavno dio tajnih interesa Bushove administracije kako bi se krenulo u novi rat, najprofitabilniji američki izvozni proizvod i instrument geopolitičkih igara u cilju ekonomske premoći. Devet godina nakon napada – 2010. – Kurt Eichenwald, istraživački novinar New York Timesa ustvrdio je da je Bijela kuća primila niz upozorenja prije užasavajućeg napada, ali ga administracija Georgea W. Busha ipak nije uspjela spriječiti. Budući da još od Feldtovog priznanja o aferi Watergate znamo kako funkcionira američko ”istraživačko novinarstvo” nemamo razloga sumnjati da je i Eichenwald, baš kao svojedobno Woodword i Bernstein, bio servisiran pravim informacijama iz najviših izvora.

Eichenwald je naveo kako je Bijela kuća s opasnošću bila upoznata još u svibnju 2001. godine. U predsjedničkim brifinzima, izvješćima američkih obavještajnih agencija – dakle dokumentima s najvišom oznakom tajnosti, sastavljenima u razdoblju do kolovoza 2001. navodilo se kako “napad dolazi”, “bit će mnoštvo žrtava”, “Bin Laden je odlučan u napadu na SAD”…

Prema tim izvješćima – piše Eichenwald – Pentagon je bio upoznat s prijetnjom, ali je nije shvatio ozbiljno. CIA ga je izvijestila: “Al-Qaida će napasti”, ali su vodeći mozgovi iz Pentagona zaključili: “Ma to je lažna operacija. Bin Laden se trudi maknuti našu pozornost s prave prijetnje – Iraka”.

Istovremeno su dnevni predsjednički brifinzi, sasvim drukčiji, alarmantni i doslovno navode: ”Ne, u krivu su, to nije lažna nego prava prijetnja!”
Eichenwald stoga zaključuje kako je protuteroristička jedinica CIA-e “odradila spektakularan posao” i kako je upravo to ono što najviše boli – za napade se znalo unaprijed, ali je administracija zakazala i nije ih se spriječilo. Samo ostaje otvoreno pitanje je li to bilo i planirano. Jednako kao što vrijeme objave ovih izvješća u Senatu s obzirom na početak novoga Hladnoga rata, započetog ukrajinskom krizom, i iznimno kompliciranu sigurnosnu i geopolitičku situaciju prije svega u Europi i na Bliskom istoku, daje pravo na sumnju da ni to nije slučajno. Na dan objave izvješća u SAD-u su bile pojačane mjere sigurnosti, a na najvišem stupnju je bilo i osiguranje svih američkih veleposlanstava u svijetu. Dio kongresnika je glasno izrazio svoju zabrinutost prema kojoj bi ekstremističke grupe izvješće mogle iskoristiti za pojačanu protuameričku propagandu, kongresnik Mike Rogers iz Republikanske stranke je kazao: “Izvješće čak ni ne mora biti točno da bi ga oni iskoristili. Dovoljno je da oni vjeruju u izvješće. Grupa Islamska država će ga sigurno iskoristiti, ovo je za nju golema dobit. To će sigurno izazvati nasilje i vjerojatno odnijeti mnoge ljudske živote”. Pitanje je samo je li SAD-u upravo to i cilj.

Autor: Dnevno/ Nikica Gović

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save