N. MILANOVIĆ: Zbog ISTINE i danas traju teški progoni kršćana
Prvi organizirani progon kršćana počeo je car Neron 64. godine poslije Krista, a progoni se velikom žestinom nastavljaju i u naše vrijeme. Danas su kršćani pod velikim pritiskom u čak 130 zemalja svijeta, a nerijetko se događa i da smrtno stradaju.
Nekad su kršćani bili manjina, a bijahu proganjani kao divlje zvijeri. Danas su pripadnici najveće religije na svijetu, a bjesomčni napadi na njih ne prestaju. Ne radi se samo o napadima militantnih islamista na istoku, nego i o perfidnim udarima tzv. uljuđenog zapada na većinu kršćanskih vrijednosti. Zašto kršćani mnogima toliko smetaju?
Što je istina, pitao je jednom Pilat Isusa. Nije ni slutio da stoji pred njom (usp. Iv 18, 38).
Kad je sveti Augustin, čiji je život bio ispunjen besmislom i grijehom, čitao Ciceronova djela, u njemu se probudila ljubav prema mudrosti. Počela se, također, buditi želja za spoznajom istine kojoj se prije toga svim silama opirao. Ali kako pronaći istinu? I gdje? Lako je to poželjeti, ali ne i ostvariti. Srećom se Augustin, poznati govornik i filozof, suočio s velikim milanskim biskupom Ambrozijem koji ga je fascinirao svojom hrabrošću i rječitošću. Zato nije bilo čudno što su na njega, bar jednakom silinom kao Ciceronove, djelovale i Ambrozijeve riječi: „Ne Augustine, nisi u pravu. Ne može čovjek pronaći istinu. Mora dozvoliti da ona njega pronađe.“
I Augustin je to dozvolio. Od velikog grešnika pretvorio se u jednog od najvećih svetaca Katoličke crkve.
Vratimo se našem gore postavljenom pitanju: zašto kršćani mnogima smetaju, pa ih na ovaj ili onaj način proganjaju? Nije li to baš zbog istine? Ne stvara li manjak argumenata višak nasilnog ponašanja? Nije li takvo ponašanje u obrnuto-proporcionalnom odnosu s istinom? Više nasilja manje istine, više istine manje nasilja.
Živimo u čudnom svijetu u kojem se sve vrijednosti pokušava relativizirati, a onda, susljedno tome stvoriti novi vrijednosni sustav koji će odgovarati onima koji ga na različite načine nastoje implementirati u zakone. Nerijetko to rade preko militantnih grupa koje su zaodjenuli u nevino ruho borbe za ljudska prava i demokraciju. Ovdje istina nije važna pa vrijedi gornje pravilo: manje istine više nasilja. Važno je samo ono što se ugradi u zakon, a potom ono što kaže takav zakon. A zakoni se donose lobiranjem, političkim ili gospodarskim pritiscima te sličnim „demokratskim“ metodama.
Najnoviji je primjer prijetnja Europske unije Gambiji zbog toga što je u zakon unijela odredbe kojima se strože kažnjavaju osobe koje imaju homoseksualne odnose s maloljetnicima te osobe koje unatoč tome što su HIV pozitivne prakticiraju homoseksualne spolne odnose. Zbog toga se Gambiji prijeti uskratom financijske pomoći.
Nije, dakle, važna istina nego zakon. Manjak se istine ionako lako nadoknadi nasiljem ovog ili onog tipa.
A vidjeli smo kako je istina proganjala sv. Augustina. Postoji li ona, pitao se? Ako postoji, je li uopće važna? Dugo je Augustin živio u uvjerenju da je istina ono u što uvjerimo druge, a kako je bio vrstan govornik mogao je slušatelje uvjeriti u mnoge neistine. Tako je polagano klizio u sve veći mrak. No, negdje u dubini svoje duše osjećao je da istina mora postojati. Možemo je nijekati, možemo bježati od nje, ali ona je uporna i uvijek je tu. Augustinova duša, ogrezla u putenosti i pohlepnom trčanju za uspjehom, naprosto se raspadala. Osjećao je kako tone u ponor. Imućan je, slavan i moćan… no, do same srži je nesretan. Zar je to istina? Ne, ne može biti!!! Što je više ignorirao istinu i bježao od nje, to je više ponirao u mrak. A onda je uslijedilo obraćenje koje je svetac ovjekovječio u svojim Ispovijestima. U očajnom stanju, vapio je Bogu kojeg je slutio, da mu pomogne. Tada je čuo kako netko dječjim glasom viče: “ Uzmi i čitaj!” Uzeo je Sveto pismo i pročitao sljedeći tekst: “Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!” (Rim 13,12-14).
A što je nama kršćanima činiti u svijetu čiji moćnici odbacuju istinu i potenciraju institucionalizaciju svega najnižeg u čovjeku. Ostaje nam da se otvorimo Istini. Dopustimo joj da nas pronađe. Uporna je istina i uvijek je tu. Ma koliko je puta prezreli i odbacili, ona je opet tu. I ne može biti drugačije. Tako je jednostavna i dohvatljiva, tako bliza i strpljiva. Upravo tako, bliza je i strpljiva, jer istina nije filozofski konstrukt, imaginarna ideja ili štogod slično. Ne, istina je Osoba koja se najizvrsnije očitovala kad postade čovjekom, u Božiću. Došla je radi čovjeka pokazujući mu koliko joj je stalo do njega. Istina je u srcu. Stoga pripremimo i otvorima naša srca. Neka za ovaj Božić konačno budu spremna da uzmognemo zajedno sa svetim Augustinom zaključiti: “Za sebe si nas Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.”
Nikola Milanović
