Miljenko Stojić: Biti Mađar
Da, imate potpuno pravo, o Mađarima smo već govorili. Ali, opet ćemo. Takva su vremena. Nisu krivi Mađari, nego »oni«. Zasjeli im na vrat pa nikako da se skinu. Stala ih pritiskati EU. Te ovo vam nije dobro, te ono ste propustili, te… tisuću zanovijetanja. Mađari su dotle samo ponosni na sebe i žele sačuvati svoju samostojnost. Ako ne pratimo ili ako smo prestali pratiti i čitati između redaka događanja u Mađarskoj, ponovno to počnimo. Otkrit ćemo mnogo toga zanimljivog.
Na stranu političke raščlambe, meni je u oko upalo spominjanje sv. Stjepana u preambuli novog mađarskog ustava. I on je jedan od razloga trenutnih njihovih nevolja. Kako bi to demokratska EU mogla dopustiti, kad kršćanstvo nije htjela spomenuti u svome ustavu barem kao jednu od važnih sastavnica svoje prošlosti?! Drug komesar rekao da nema Boga i nema ga. I sad ti Mađari provociraju. Govore da bi izostavljanjem sv. Stjepana zanijekali svoje korijene, svoju povijest, jednostavno istinu. Baš su ga pametnjakovići. Istina je ono što se mi dogovorimo i svi se nje trebaju držati, a ne nečega drugoga.
Polazeći s ovakvih i sličnih stajališta moguće je da se dogodi da Sud za ljudska prava u Strasbourgu dosudi da svećenstvo može osnivati sindikate. Odnosi se to na rumunjsku pravoslavnu crkvu. Skupinu svećenika koji su osnovali sindikat rumunjske vlasti nisu htjele priznati, pa su se obratili europskom sudu. I on se umiješa u crkveno ustrojstvo, kao da baš taj isti sud i okoliš iz kojeg potječe ne kriči o rastavljenosti Crkve i države. To je teško razumjeti, možda to može samo don Ivan Grubišić jer se neprestano u posljednje vrijeme bavi Crkvom u Hrvata, njezinim navodnim bogatstvom, a bit će tu još toga ako nastavi započetim putem. Rabi pritom floskule slične onima političkih komesara u poraću. Ali ne će on u sindikate, dobra je saborska plaćica, a u mirovini je svakako.
Trevir Philips, pročelnik britanskog Povjerenstva za ravnopravnost i ljudska prava, zacijelo bi na sve ovo ponovio da kršćani moraju birati između svoje vjere i poštivanja zakona. Kad je to izgovarao prvi put, još je dodao da religijska pravila završavaju na vratima hrama. Nema što, revan neki demokratski službenik. Sloboda je stavljena izvan zakona. Može je spominjati samo onaj tko zna sagibati šiju. Ali, ovo je samo još jedan od izraza društva koje nastoje uspostaviti oni koji su se odrekli Boga i usredotočili se na same sebe. Kad je to tako, onda svo ćudoređe, zakoni, izviru iz nas samih. Pa se između ostaloga počinje umovati o nadziranju interneta, jer je jedan od malobrojnih kanala gdje se ipak koliko toliko može razmišljati i otvoreno govoriti unatoč tomu što su ga mnogo čime zagadili.
Nizozemska odavno nema predrasuda kad su u pitanji kršćani i oni koji vjeruju. Samo što ih nije stavila izvan zakona. Ponosi se onim čega bi se normalan čovjek trebao stidjeti. Da navedemo što kaže u svome ustavu. »Prema svakoj osobi treba se odnositi na jednak način. Diskriminacija na temelju religioznosti, vjerovanja, političkog mišljenja, rase, spola ili na nekom drugom temelju, ne dopušta se.« U njihovoj praksi to znači sljedeće. U kavanama možete kupiti hašiš i marihuanu, trebate samo imati više od 18 godina, prostitucija je legalan posao, incest nije zabranjen ako mu se svojevoljno odaju zrele osobe, homoseksualci mogu usvajati djecu, postojala je i nikada nije stavljena izvan zakona politička stranka pedofila, eutanazija je dopuštena čak na novorođenčadi… Sve u skladu s osnovnim postavkama kulture relativizma, odnosno liberalnog laicizma. Njima ne treba religiozan govor, oni su to davno svladali. Mađari moji, vidite li vi ovo?
Ne mogu a ne upitati i sebe i druge što činimo da se smanji prostor u kojemu ovakvi nakaradni stavovi mogu doći do izražaja? Puno bi se tu moglo reći. Ja bih radije sve pojednostavio. Jesmo li Mađari ovih dana? Ili još jedno pitanje za kraj, u ovom smjeru: Zaboravljamo li na ljudsku i kršćansku solidarnost, u dobru i zlu, uvijeke?
M. Stojić/hrsvijet
