Autobusi puni Srba dolaze pomoći Josipoviću?
Dok se autobusi iz Srbije mogu sresti u Lijepoj našoj na gotovo svim izborima, predsjednik Josipović obrušio se na Hrvate u BIH.
Na jednom od svojih brojnih proputovanja, po tko zna koji put oglasio se Ivo Josipović tvrdeći da je njegov izborni stožer od Državnog izbornog povjerenstva zatražio kontrolu namjere HDZ-a, da za birače u BiH osigura prijevoz autobusima do birališta.
“Jer, ako to organizira HDZ BiH – onda je to zapravo donacija strane pravne osobe, a ako radi naš HDZ u drugoj zemlji – onda je riječ o kršenju izborne šutnje jer je riječ, naravno, o utjecaju na građane”, rekao je Josipović, koji se nakon pet uspavanih godina, u naletu straha od gubitka predsjedničke fotelje naglo probudio. Zanimljivo kako predsjedniku smetaju eventualne pogodnosti kojima se izlazi u susret biračima u Bosni i Hercegovini, dok je s druge strane, spavao ili naprosto nije želio primjetiti autobuse birača iz Srbije koji se u vrijeme svakih izbora sliju u našu zemlju. Tko plaća te autobuse, pitanje je koje nikada nitko od predstavnika hrvatske politike nije postavio. Jer to je očito osinje gnijezdo u koje se ne dira. Nije smetalo predsjedniku niti to što je Hrvatima u dijaspori ograničen broj biračkih mjesta pa ih stoga i manji broj izlazi na birališta, a nije mu smetalo niti to što su im umanjili pravo glasa. Njemu, transparentnom i poštenom pravniku kojemu se ljulja pozicija zasmetali su autobusi u Bosni i Hercegovini.
Zar on, licemjer koji na Hrvate u toj zemlji i njihovu obespravljenost pet godina nije obratio pažnju uopće ima pravo i potrebu govoriti im danas što smiju, a što ne smiju činiti uoči izbora? Političke stranke u Hrvatskoj svjesne su da će najneizvijesniji izbori u povijesti ovisiti o svakom glasu pa su u skladu s time sve jake, i manje jake snage dignute na noge. HDZ-ovoj Kolindi Grabar Kitarović jasno je da rezervu za pobjedu na izborima ime upravo u dijaspori, s obzirom da je u prvom krugu izašlo tek 20-tak tisuća birača u dijaspori. Primjera radi, da je Grabar Kitarović u dijaspori dobila 90 tisuća glasova, kao što je to prije pet godina pošlo za rukom Milanu Bandiću, onda bi danas brojala tri posto više od Josipovića. Razlika je mala i iznosi svega nešto više od 22 tisuće u korist Josipovića. Dijaspora, dakako uz angažman i volju HDZ-a to može nadoknaditi. U dijaspori je preko 400 tisuća Hrvata koji imaju pravo glasa. To bi uz izlaznost jednaku onoj iz prvoga kruga bilo dvadeset posto. Njoj bi bilo dovoljno 150 tisuća, ali nije to nešto što se treba prepustiti slučaju. Stoga je isplanirano približiti se biračima dijaspore te im omogućiti dolazak na izbore, kojega im je otežao aktualni režim odredivši da Hrvati u inozemstvu mogu glasati tek u diplomatskim i konzularnim predstavništvima.
Dakako, uz dijasporu koja je vjerna najvećoj oporbenoj stranci, Kolinda Grabar Kitarović dio birača može pronaći u redovima Milana Kujundžića. A takvih je oko sto tisuća, i vrlo je izvjesno da su to oni koji će u drugome krugu svoj glas dati Grabar Kitarović. Neizvjesno je i kome će otići 300 tisuća glasova Ivana Sinčića. Za razliku od HDZ-a koji svoje glasove pokušava skupiti među Hrvatima u dijaspori, Josipović je otišao drugim, po njega očito pravim putem. Glasove će pokušati dobiti u Srbiji, zbližavajući se sa SDSS-ovim Miloradom Pupovcem, s kojim je sve do nedavno vodio žestok obračun nazivajući ga etnobiznismenom. Nije slučajno da se Josipović nakon dvije godine ukazao na proslavi pravoslavnog Božića kod Pupovca jer očekuje dakako i glasove hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. A po njih bi, kao na nekim ranijim izborima, primjera radi u Sisačkoj županiji trebali ići autobusi. Očekuje se pored ovih strategija i veća izlaznost, što bi također donijelo značajan broj glasova.
Izvor: portaloko.hr
