Guverner Vujčić odmah treba podnijeti ostavku
Pojava deflacije tijekom prošle godine nije bila kratkoročna, nego poremećaj strukturne prirode. Pad novčane ponude nedopustivo se oduljio, pa govorimo o dugoročnom kreditnom lomu RH. Osim što je stabilnost cijena jedan od temeljnih ciljeva HNB-a, naše gospodarstvo nasušno treba strukturne reforme poput monetarne i fiskalne
Naciju je dodatno zabrinula optužba Ivana Sinčića da je MOL, glede vlasništva i upravljanja Inom, u partnerstvu s domaćim tajkunima i političkom oligarhijom. Lako za bankarske ispostave u RH, no tko su vlasnici centrala?
Ispostave stranih poslovnih banaka svele su se na cjevovode prema matičnim centralama. Tko stvarno postavlja guvernera HNB-a? Zašto Hrvatska dopušta da joj bankarski bleferi i njihovi analitičari kroje budućnost? Od 120 milijarde kuna kredita stanovništvu, pola otpada na nenamjenske i kredite po “minusima”, što je pokazatelj lošeg kreditnog portfelja poslovnih banaka. Boris Vujčić hvali se sa stabilnim financijskim sustavom, a svaki treći kredit poduzetnicima i peti stanovništvu je u problemima, s tendencijama porasta udjela takvih kredita!
Istodobno je vrh EU-a prilično neuvijeno konstatirao da je Hrvatska najgora članica EU-a i da je vode lijenčine. Hrvatska ne poštuje dogovore, što je okosnica svakog udruživanja. Europa nam indirektno poručuje da je Partija iskoristila približavanje EU-u za dolazak na vlast i da nakon toga opstruira sve pozitivne integracije. Zaključak je da se od 1. srpnja 2013. nismo pomakli, zapravo smo nazadovali, što je najbolje izrazio Lex Perković. Hrvatska je visoko euorozirana zemlja, ali nije učinila dovoljno da uvede euro kao svoju valutu, tako da s ovakvom vezanošću na euro preuzimamo samo negativne efekte, a izostaju sve pozitivne mogućnosti potpunog ulaska u Eurozonu.
Monetarna suverenost
O tome temeljnom problemu današnje Hrvatske puno se govorilo i u prvom krugu izbora, uglavnom zbog prisutnosti Ivana Vilibora Sinčića, kandidata inicijative Živi zid, koja se bori protiv sramotnih ovrha i neljudskih deložacija. Nakon izbacivanja Sinčića iz utrke, u drugom krugu izbora prevladavaju stranačka prepucavanja. To pokazuje koliko je formacijski potrošeno ovo lažno višestranačje SDP-a i HDZ-a. Svodi se na to da nam svake četiri godine dodatno na grbaču zasjedne nova ekipa stranačkih nametnika, uglavnom neradnika. Dok su ostali kandidati za predsjednika RH konzultirali marketinške “stručnjake”, Sinčić je potražio savjet profesora Ivana Lovrinovića i nekih drugih naših znalaca u području monetarne politike i financija.
Naša je današnja situacija jednostavna, jer nam Europska komisija i ECB ne dopuštaju ulazak u Eurozonu, pa je naše dragovoljno odbacivanje monetarne suverenosti besmisleno, suicidno. Hrvatska je visoko zadužena zemlja i može se oporaviti samo kroz povećanu proizvodnju, koja zahtijeva monetarnu suverenost, a njoj je uvjet ukidanje valutne klauzule, uz preračun “deviznih” kredita u kunske po tečaju na dan zaduživanja. Bez preračuna “deviznih” kredita u kunske izostaje instrument deprecijacije kune, bez kojeg nema povećanja izvoza. Jasno je to i stranim poslovnim bankama u Hrvatskoj, ali su se one lakomo odlučile na cijeđenje proizvodno zaustavljene Hrvatske. To sebi strane banke mogu dopustiti, jer tako štite proizvodnju u matičnim zemljama, a istodobno na uzici drže i “našu” prezaduženu državu, koja je kod tih istih poslovnih banaka uzela skupe kredite, bez ikakve realne potrebe – novčana ponuda u svijetu izuzetno je velika, a krediti su jeftini.
Namjesnici stranih poslovnih banaka namjerno su (poslušno) i skupo zadužili državu i javna poduzeća kod tih istih banaka, upravo zato da Hrvatsku dovedu pod kontrolu tih banaka, odnosno podrede stranom kapitalu i stranom interesu. Moja nada da će država bankama, ECB-u i Europskoj komisiji zaprijetiti osjetnom aprecijacijom kune, krivo je shvaćena. Ako vam strani interes ne dopušta ukidanje valutne klauzule, korekciju kredita može provesti HNB kroz značajniju aprecijaciju kune, što bi izazvalo monetarni i financijski rat protiv “odmetnute” Hrvatske, ali drugog puta za oporavak nacije za sada nema. Ako je Europska komisija konstatirala da ne poštujemo dogovore, da se u strukturnim reformama nismo pomakli, zašto ipak jašemo na onome što nam šteti? Naravno da će Hrvatska izgubiti financijski rat, ali ako se ne uspravimo i pokažemo Europi da smo spremni na najgore, ECB neće pritisnuti “naše” poslovne banke da ukinu valutnu klauzulu. Ako je Hrvatska potučena do nogu, zašto na životu ostaviti samo kanale domaće i strane pljačke?
Odmetnuti HNB
Temeljni cilj HNB-a je stabilnost cijena preko sidra deviznog tečaja. To je postignuto tako da je Republika Hrvatska prije 20 godina usidrila našu valutu uz marku (poslije uz euro) i tako već godinama brani moguće inflacijske spirale kune. Vrlo jednostavno su se naši vladajući monetaristi odrekli kune i bilo kakvog monetarnog djelovanja, a krasno godinama čuvaju svoje fotelje u instituciji zvanoj Hrvatska narodna banka, koja to zapravo nije. Sve govori podatak da Glavni savjet HNB-a nema neovisnog vanjskog člana. Zašto Savjet HNB-a nema predstavnika iz gospodarstva? U Savjetu gotovo da nema nesuglasja oko monetarne politike. Vodi se briga o tome kako da banke budu još profitabilnije, odnosno financijski sustav što “stabilniji”.
Uvođenje “fiksnog” tečaja kune imalo je za isključiv cilj zaštitu inozemnog kapitala banaka matica i uništavanje domaće proizvodnje, sve pod formalnim ciljem “stabilnosti cijena”. Imamo paradoks da HNB provodi stabilnost cijena, što znači inflaciju oko 2 posto na godišnjoj razini, a podaci za 2014. ukazuju na strukturnu deflaciju u RH. HNB priznaje da su cijene u prvih devet mjeseci 2014. godine pale za 0,2 posto godišnje, odnosno da deflacija nije kratkoročne prirode, nego da pokazuje dulji trend i obilježja strukturne deflacije. Ali “maheri” iz HNB-a lukavo konvertiraju ekonomski problem u lingvistički, pa ne koriste termin “deflacija”, nego termin “smanjenje inflacije”. Javlja se strah da “stručnjaci” u HNB-u misle kako deflacija znači stabilnost cijena.
Kada guvernera Vujčića upitate, je li HNB odgovaran zato što je RH već šestu godinu u recesiji, on će vam odgovoriti kako je problem u državi i da Vlada ne provodi “strukturne reforme”, te kako rast BDP-a i zaposlenost nisu ciljevi HNB-a. No zašto HNB ne provodi svoj temeljni cilj, a to je stabilnost cijena, Vujčić u nedavnom intervjuu za časopis “Banka” nije niti spomenuo. Vujčić prepoznaje samo smanjenje cijena prehrambenih proizvoda, zaobilazeći paletu široke potrošnje i smanjenje cijena nekretnina (koje se ne uključuju u izračun inflacije/deflacije). Deflacija je za gospodarstvo pogubna, uzroci su joj u smanjenju novčane ponude, a posljedice su u odgođenoj potrošnji, jer potrošači očekuju daljnji pad cijena, što pak odgađa potrošnju, povećava zalihe poduzećima, odgađa njihove investicije, što sve završava u smanjenju zaposlenosti i kontrakciji BDP-a. Japan se tek nedavno izvukao od dvadesetogodišnje deflacije, koja je uzroke imala u restriktivnoj monetarnoj politici, slomu tržišta nekretnina, demografskom starenju i visokom javnom dugu.
Preskupo posredovanje
Deflacija u RH se pojavila zbog izrazite kreditne neaktivnosti poslovnih banaka od početka krizne 2009. godine. Istoj neaktivnosti možemo pridružiti i HBOR. Poslovne banke kreditno su aktivne jedino prema državi, gdje bilježe porast plasmana u odnosu na kraj 2008. za gotovo 100 posto. Na kraju trećeg tromjesečja 2014. godine država je dužna poslovnim bankama gotovo 38 milijardi kuna, što je uglavnom skrivio HNB, jer je poslovnim banka jeftino oslobađao pričuve, pa su banke s oslobođenom likvidnošću skupo kreditirale državu, umjesto da novac plasiraju gospodarstvu i stanovništvu. Ispostave stranih poslovnih banaka razduživale su se kod svojih matica u inozemstvu. Vjerovali ili ne, Vujčić je prozvao poduzeća jer “loše koriste kredite”. A za investicijske projekte bankari traže ogromne koleterale, očišćene bilance, profitabilno trenutno poslovanje i još tovare visoke kamate.
Sramota je za jedan financijski sustav da je gotovo 62 milijardi kuna kredita (od ukupno 120 milijardi kuna kredita stanovništvu) zarobljeno u gotovinski nenamjenskim kreditima, po prekoračenjima za kreditne kartice, za razno-razne minuse, i tome slično. A jasno je da tu kamate iznose lihvarskih 10 posto, i da se to održalo u ovo vrijeme povijesno jeftinog kapitala i povijesno niske kamatne stope. Prosječna kamatna stopa na dugoročne kredite poduzećima je oko 6 posto, dok stanovništvu iznosi više od 8 posto. Naravno da su banke i dalje ekstra profitabilne i da je upravo preko toga financijski sustav stabilan i kapitaliziran, za što se guverner Vujčić hvali, umjesto da se skrije. Kako objasniti fenomen da su banke izrazito profitabilne nakon šeste godine krize i kreditne neaktivnosti? Jasno je da banke ostvaruju visoke profitne marže na starom kreditnom portfelju, pogotovo kod kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Pljačkaju stanovništvo, poduzetnike i državu!
Vujčić se gubi
Novogodišnji intervju guvernera Borisa Vujčića svodi se na hvalospjeve europskih regulatora. Kao, oštrija politika rezervacija bila je nužnost. Čitajući Vujčića, zapravo sam shvatio kako je cilj HNB-a da banke budu što profitabilnije, neovisno o tome kako će se to odraziti na poslovanje poduzeća i standard stanovništva. Obnevidjeli Vujčić hvali se da je financijski sustav stabilan, a gospodarstvo i stanovništvo su u kolapsu! Hvali se da su banke stabilne, dok udio loših kredita u bilancama banaka prelazi 17 posto! Udio loših kredita poduzetnicima prelazi 30 posto (prije krize niti 8 posto) sa tendencijom rasta. Nenaplativ je svaki treći kredit gospodarstvu! Zdrav financijski sustav može se temeljiti samo na zdravom gospodarstvu, ono na konkurentnosti, a ona na niskoj cijeni rada i/ili jeftinom tečaju domaće valute ili na visoko obrazovanoj radnoj snazi i tehnološki naprednoj industriji. Pošto je ovo zadnje dugotrajan i teško dohvatljiv cilj, a niska cijena rada pogubna, nema druge nego devalvirati kunu i postaviti je na tržišne osnove. Prije toga je nužno suspendirati valutnu klauzulu i s time vratiti monetarni suverenitet, upravo kao što to predlaže profesor Ivan Lovrinović.
Boris Vujčić govori o ekspanzivnoj monetarnoj politici HNB-a u vidu likvidnosti banaka i trendu smanjenja kamatnih stopa. A sve to ide mimo HNB-a. Poslovne banke imaju višak likvidnosti zato što je RH već šestu godinu zaredom u kreditnom slomu, a isto će se nastaviti i iduće godine. Kamatne stope padaju jer sve recentne centralne banke besplatno emitiraju ogromne količine novca. Vođenje monetarne politike preko obvezne pričuve, koju provodi HNB, slovi kao anakrona monetarna politika, koja nigdje ne daje rezultate. HNB se odrekao utjecaja na kamatne stope, na tečaj kune i na dostupnost kredita.
Čak izrazito konzervativni Željko Rohatinski, bivši guverner HNB-a, prije više od pola godine u svojem rijetkom obraćanju Javnosti kritizirao je trenutačnu politiku HNB-a, tražeći da se puno aktivnije uključi u ekonomske probleme, posebice preko reprogramiranja javnog duga, čime bi se oslobodio prostor državnim investicijama. Vujčić je rješenje vidio u pooštrenoj politici rezervacija, što je sukob na relaciji poslovne banke – HNB, bez ikakvog utjecaja na širu makroekonomsku sliku. Oštrija kapitalna izdvajanja za loše kredita svode se na to da će banke u državni proračun uplatiti nekoliko stotina milijuna kuna manje.
Vujčić treba podnijeti ostavku.
Autor: Tvrtko Dolić / 7Dnevno
