KOMENTARI IZBORA
Kolarić: Jedini predsjednik koji nije osvojio drugi mandat
Od samog je početka jasno kako se ovdje ipak radilo o sudaru dva politička svjetonazora: jednog tradicionalnog i konzervativnog, dakle narodnjačkog, te onog drugog, politički ekskluzivnog, koja je otvoren samo za istomišljenike, kaže Čedomir Bužančić
Aleksandra Kolarić, stručnjakinja za komunikologiju:
Razlozi poraza- mlinski kamen Milanovića
Ovo je game over. Kada je već pobijedila Kolinda Grabar Kitarović, dobro je da je pobijedila i u Hrvatskoj, a ne samo s razlikom glasova iz inozemstva. Razlozi poraza Ive Josipovića su mlinski kamen Milanovića, Vlade i SDP-a oko vrata, loša kampanja i prvi mandat koji je rezultirao s dosta razočaranih glasača. Ovo je pobjeda HDZ-a, a poraz Ive Josipovića i Zorana Milanovića. Bili su to najneizvjesniji izbori do sada. Ovakva oštra kampanja i izvrsno organiziran HDZ, ukazao su na krhkost Ive Josipovića kao političara. Radi se o prvom predsjedniku koji nije uspio osvojiti drugi mandat.
Čedomir Bužančić, publicist i politički analitičar:
Pobjeda Kolinde logičan je rezultat mobilizacije konzervativnog biračkog tijela
Iako tijesna, pobjeda Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu predsjedničkih izbora zapravo je rezultat logične i sasvim očekivane mobilizacije konzervativnog biračkog tijela, odnosno desnog centra i umjerene desnice, koja nije otpočela izbornom utrkom. Ta mobilizacija traje već duže vrijeme, kao reakcija na ideološko restrukturiranje države koje provodi ova vlast, a što je bilo uočljivo u osnivanju Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, osnivanju Inicijative U ime obitelji, pokretanjem referendumskih inicijativa, prosvjedima branitelja, … Znači to je pobjeda one politički trezvene ‘srednje’ struje u hrvatskoj naciji koja je time pokazala kako u trenucima dugotrajne krize – koja nije samo ekonomska, nego je u velikoj mjeri i politička – biračko tijelo ne želi odluku o smjeru kojim ide država staviti u ruke struktura i centara elitističke političke moći koje niti po svom svjetonazoru, niti političkom habitusu, ne reprezentiraju opće nacionalne vrijednosti. Jednostavno, radi se o tome da je mobilizacija uvijek prisutnija i izraženija među onim biračima koji pripadaju dijelu političkog spektra koji je nezadovoljan ukupnim političkim stanjem.
Dakle, pobjedu Grabar Kitarović nipošto ne bi trebalo interpretirati samo u svjetlu nezadovoljstva gospodarskom situacijom, a Josipovića smatrati kolateralnom žrtvom nesposobnosti Zorana Milanovića i njegove Vlade. Naime, iako je to bio ključan element na kojem je Grabar Kitarović gradila svoju kampanju – od samog je početka jasno kako se ovdje ipak radilo o sudaru dva politička svjetonazora: jednog tradicionalnog i konzervativnog, dakle narodnjačkog, ali koji naglašeno iskazuje spremnost za stvaranjem ozračja zajedništva koje je nužno za uspostavljanje kvalitativno nove političke paradigme; te onog drugog, politički ekskluzivnog, koji je otvoren samo za krug svojih ideološki istomišljenika, dok je svako drugačije mišljenje proskribirano i stigmatizirano.
U tom smislu, rezultat ovih izbora nadilazi promjene koje bi Grabar Kitarović mogla objektivno provesti ili inicirati sukladno ustavnim ovlasti koje ima kao predsjednica države; dočim je daleko važniji simbolički značaj činjenice da je ovo prvi puta da je Hrvatska na izborima odabrala promjenu čelnog čovjeka države ne prepuštajući to zdravstvenom stanju predsjednika ili zakonskom ograničenju na dva mandata. Napokon, ovo je i prvi put da predsjednik države nije osoba koja je bila član SKH te koja je i praktični vjernik, što je važno ne zato jer bi to jamčilo ikakvu kompetenciju, nego zato jer to samo po sebi predstavlja diskontinuitet u političkoj prevlasti jednog svjetonazora te daje legitimitet onom drugačijem koji je do sada ‘držan’ na političkoj marginu.
Predsjednički izbori uvijek su i prije svega izbor između dvije snažne svjetonazorske i političke pozicije. Sve drugo, ipak je sekundarno. I tako treba promatrati i njihov rezultat.
Kolinda Grabar Kitarović pokazala se Hrvatskoj kao političarka koji je moderna i umjerena konzervativka, dakle, daleko od stereotipa kojim SDP pokušava prikazati HDZ ne samo kao ‘stranku kriminalne prošlosti’, nego i kao “ideološku sablast’ koja navodno Hrvatsku vraća u rane 90-te, što je u lijevom biračkom tijelu ‘šifra’ za uzbunu. To antagoniziranje, takvo dizanje tenzije, koje političku borbu pretvara u permanentni građanski rat, Grabar Kitarović naprosto je amortizirala svojom kampanjom u kojoj je isticala potrebu za promjenama, zajedništvom, nadom i optimizmom. Politički govoreći, uspjela je – uz organizacijsku pomoć svoje stranke koja već dugo radi na okupljanju umjerene desnice i desnog centra – preuzeti taj politički prostor, a da pritom nije izgubila glasove onog dijela desnice koja je podržavala Milana Kujundžića. Sad je pak čeka vrlo težak i odgovoran posao.
Izlaznost građana na birališta koja je za pola milijuna premašila onu u prvom krugu, a veća je nego i na predsjedničkim izborima 2010., ukazuje da Hrvatska očekuje promjenu u dosadašnjem kursu kojim je vođena državna politika. Također, time su potvrđene i analize koje su upozoravale da će konačni rezultat donijeti birači koje stranke nisu uspjele mobilizirati prije 14 dana, koji su apstinirali od prvog kruga, te da za konačnu pobjedu neće biti presudni samo oni ‘protestni birači’ koji su se priklonili Sinčiću. Uz sve to, sasvim promašenim pokazao se i mit o nekakvom tobožnjem HDZ-ovom ‘glasačkom stroju’ nasuprot kojeg stoji ‘umjereno’ biračko tijelo koje je sklono lijevom centru, dakle Josipoviću. Naime, dok je kod pobjede protiv Milana Bandića, Josipović osvojio glasove čak 1.340.000 birača, dotle je ta podrška znatno manja u sudaru s Grabar Kitarović. Uzme li se u obzir da na ovim izborima Josipović nije imao protukandidata iz svog političkog polja s kojim bi morao dijeliti glasove, onda je ovaj politički poraz još teži. Naprosto, pokazuje se da je SDP, a time i lijevi birački blok koji ova stranka predvodi, u dubljoj krizi nego što to želi sam sebi priznati.
Prof. Žarko Puhovski:
Simbolička vrijednost pobjede je ogromna
Dogodilo se ono što se moglo očekivati. Sama činjenica je nevažna prema onome što je njena implikacija, jer uloga predsjednika/ce nije velika, ali je simbolička vrijednost pobjede ogromna. HDZ se pokazao politički sposobnijom organizacijom, ali ostaje činjenica da je zajednica podijeljena 50:50 i to će se ponoviti i na parlamentarnim izborima. U tom pogledu HDZ-ov ginekolog predstavlja realnu opasnost, jer se on oštro zalaže za abortiranje nedomoljubne Hrvatske. Valja se nadati da će obećanje Kolinde Grabar Kitarović kako će svi građani biti jednaki u državi, biti jače od toga.
Izvor: direktno.hr
