TIHOMIR DUJMOVIĆ: Jesmo li uopće svjesni povijesnih razmjera pada Josipovićeve politike?
O pravoj vanjskopolitičkoj pozadini politike Ive Josipovića, najbolje svjedoči činjenica da nakon njegovog poraza mimo svakog plana i dogovora, na hitni sastanak sa hrvatskom Vladom stiže ovih dana nitko drugi negoli britanski ministar vanjskih poslova! Pametnom dosta, zar ne?
Na svim svojim promocijama knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma”, a bilo ih više od 60, uvijek bih na kraju rekao da je situacija uistinu depresivna i dramatična, ali da su Hrvati poznati po tome da su najbolji kad je najteže i da svoje najljepše golove zabijaju u zadnji tren! Da sam siguran da će biti i ovaj puta tako i da ako Josipović dobije još jedan mandat da će se Hrvatska svesti isključivo na zemljopisni pojam, kao bezlični komad regije. Na svim promocijama čita se i ulomak koji govori o nemoralnosti kod uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru sa pasusom „sram vas može biti Josipoviću i Milanoviću, sram vas može biti da ne poštujete niti suze vukovarskih majki.. Ali znate što, ničija nije do zore gorjela pa neće ni vaša…”.
I napokon samo dva dana prije izbora napisao sam kolumnu kao neku vrstu otvorenog pisma pod naslovom „Devet razloga zbog kojih Jospović mora otići”. Dakako da je bilo dobronamjernih ljudi koji su mi savjetovali da ne budem tako jednoznačan jer da će mi se Josipović sasvim sigurno osvetiti u slučaju pobjede, uostalom u nekoliko navrata je intervenirao kad se o radilo o meni i mom pisanju. Napisao sam tu kolumnu kao što sam napisao i „Hrvatska u raljama djece komunizma” kao neku vrstu krika pred ponorom pred kojim smo se našli. Po mom dubokom uvjerenju kompletna politika Ive Josipovića je bila duboko protivna istinskim hrvatskim nacionalnim interesima i bez obzira na pritiske koji su uslijedili ja sam o tome govorio bez prestanka jer sam uvjeren da smo sa Josipovićevom politikom otišli posve krivo. Zato njegov odlazak i njegov pad nije izraz obične promjene koju donisi izborni ciklus, zato njegov odlazak nije tehnička promjena, zato njegov pad nije obična smjena. Pad politike Ive Josipovića ima uistinu povijesne razmjere, iz svega što smo čuli politika Kolinde Grabar Kitarović će biti iz temelja drugačija upravo u strateškim pitanjima te u tom kontekstu nema nikave sumnje da od pada Josipovića više ništa u hrvatskoj politici neće biti isto!
Ako se iz prvih izjava može dobro razabrati, Kolinda Grabar Kitarović će u prvom redu strateške hrvatske političke saveznike tražiti u Berlinu i Washingtonu što je najprirodniji smjer glede ostvarenja hrvatskih strateških interesa. Fanatična odanost prema Velikoj Britaniji koju je pokazivao Josipović nužno je vodila prema tijesnoj regionalnoj suradnji jer London ostaje vezan uz Beograd i London je jedini taj koji inzistira na „regiji” jer samo regija spašava Srbiju od balkanske beznačajnosti i strateške provincijalizacije. Kad se jednom bude temeljito analizirala Josipovićeva politika jasno će se razabrati da je njegovo strateško okretanje Londonu otvorilo proces zahlađenja odnosa sa Berlinom i to je jedna nemjerljiva šteta koju nam je priuštila Josipovićeva vanjska politika koju je dakako zdušno podržavala i ostvarivala Vesna Pusić.
U tom smislu vrlo je znakovito da iznenada, mimo svih planova, gotovo panično, u Zagreb stiže britanski ministar vanjskih poslova jer je očito da je Britanija Josipovićevim porazom izgubila snažnu točku svoje politike u ovoj regiji! Žurim reći da si Hrvatska više nikada ne smije dopustiti da joj vanjsku politiku vodi anacionalni dream team: Josipović-Vesna Pusić-Milorad Pupovac, jer njihovi strateški pogledi primarno Hrvatsku vežu uz regiju i Beograd, odmiču ju od Evropske Unije i cementiraju suradnju sa Londonom koja isključuje Berlin. Mogli bismo reći da je to faktički definicija pogubne hrvatske vanjske politike! Jer, Hrvatska nije izgubila Berlin samo zbog lex Perković, brojna njemačka ulaganja stoje jer ova vlast jednostavno nije dala puno zeleno svjetlo za ozbiljniji ulazaka njemačkog kapitala. Puno više interesa je pokazano za dolazak ruskog kapitala i da Amerika u zadnji trenutak nije shvatila s kim ovdje ima posla jedva da bi nešto zauzdalo prodaju Ine Rusiji.
Da, naravno da hrvatska vanjska politika definitivno mora imati i britansku dimenziju i rusku dimenziju,nema nikakvog razloga da Hrvatska podiže kineski zid prema Srbiji, ali strateško okretanje Njemačkoj i Americi, regionalna politika u kojoj se traže putevi rješavanja hrvatskih ortvorenih problema u regiji, svojevrsni reciproctet u manjinskim pravima srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji, te iznad svega jedna temeljita,ozbiljna i sveobuhvatna briga za položaj Hrvata u BIH, to mi se čini kao jedini adekvatan put hrvatske vanjske politike ako govorimo o istinskim hrvatskim nacionalnim interesima. Ništa od toga nije krasilo politiku Ive Josipovića. U BIH su Rusi otvoreno stali uz Srbe, Turci su znali gotovo politički neukusno zagovarati bošnjačke interese, a naš Ivo niti u trenutku kad su se palile hrvatske zastave po Sarajevu i Mostaru, kad je zapaljeno središte HDZ-a u Mostaru, on ne samo da nije otišao tamo, nego prva dva dana nije progovorio ni slova, da bi onda uopćeno dodao da nasilje ne vodi nikamo! Bio je to kapitalni trenutak kad se mogla alarmirati međunarodna zajednica jer je bilo očito da neredi nisu bili socijalni, nego nacionalni što se uostalom vidjelo i po urlicima „Ovo je Bosna” i „Odlazite,odlazite”. Zato je Kolinda Grabar Kitarović posve u pravu kad ističe da je politika prema BIH bila samo propagandna!
Iako fanatično fokusiran na regiju, Josipović nije uspio ishodovati rješenje niti jednog problematičnog hrvatskog graničnog pitanja. Sve što je od problema zatekao prije pet godina, sve će dočekati Kolindu Grabar Kitarović! Niti on niti Mesić u petnaest godina vladanja Pantovčakom niti jedan hrvatski granični problem koji je donio rat nisu uspjeli rješiti! Isto tako nije ishodio niti povrat ukradenog hrvatskog kulturnog blaga premda je bio čest gost u Beogradu. Ne doduše kao Vesna Pusić koja se politički toliko intimizirala sa Beogradom i tamošnjom vlašću da se više nije znalo čija je ona ministrica vanjskih poslova!
Na unutarpolitičkoj razini Josipović je antagonizirao sve moguće ideološke relacije u zemlji i upravo zahvaljujući njemu, ali i cijeloj Milanovićevoj Vladi, Hrvatska je danas ideološki podijeljena kao nikad. Ne može se nikada zaboraviti da je upravo Josipović „legalizirao” Srb kao mjesto antifašističkog ustanka, premda, ako postoji put kojim bi se taj datum difamirao onda je to svakako Srb kao mjesto ratne koalicije partizana i četnika koji su baš u okiolici Srba izvršili masovan pokolj Hrvata! Zašto to komemorirati??? Josipović osim toga ni na koji način nije problematizirao Milanovićevu ideju da se zabrani parlamentarna komemoracija bleiburške tragedije što je izazvalo novi revolt u naciji. Paralelno s tim je do te razine inzistirao na titoizmu da je i u ovu kampanju krenuo sa trga maršala Tita čime je preko svake mjere antagonizirao sve hrvatske ideološke polemike.
Zašto je to radio jedan sveučilišni profesor, nota bene glazbenik, čovjek rođen desetljećima iza drugog svjetskog rata? Odgovor može kriti jedino obiteljski odgoj i činjenica da mu je otac bio iznimno visoki komunistički moćnik, član zastrašujuće ideološke komisije CKSKH koja je slovila kao tijelo koje je određivalo kazne hrvatskim političkim zatvorenicima. Josipovićevim odlaskom bez obzira na brod luđaka koje Milanović vodi u Banskim dvorima, za očekivati je da će barem doći do predaha u ideološkom verbalnom građanskom ratu u zemlji.
Josipovićevim odlaskom je za očekivati i to da dobijemo demokratskije medijsko ozračje jer je kontrola medija koju je on zaveo u zemlji bila zastrašujuća. Nikad nigdje u mainstream medijima niste mogli pročitati niti jednu ozbiljniju kritiku njegove politike i taj teror je trajao punih pet godina. Iz Večernjeg lista su letjeli ljudi samo zbog kritika njegove politike, na HTV-u su mnogi stradali iz istih razloga, svi drugi mediji su ga pratili bez i jedne riječi kritike. A tek agencije za istraživanje popularnosti stranaka! Pa imao je tobože 80-postotnu popularnost godinama! Moglo bi se reći da su hrvatski mediji tim podložništvom i neviđenom snishodljivošću spram evidentno posve krive državne politike ispisali svoje najsramnije stranice.
Za očekivati je isto tako da će Josipovićevim odlaskom pravosuđe doći do zraka jer je lex Perković ,ali ne samo lex Perković, pokazao da je Josipovićev utjecaj na pravosuđe bio uistinu snažan. Upravo je nevjerojatno da nakon izjave Gordana Malića kako je Josipović nudio njemu suradnju u tome da zajedno sa Bajićem i Pavićem unište HDZ, baš nitko nije reagirao jer je to jedna od onih izjava nakon koje bi netko morao završiti u zatvoru!
Sve u svemu odlazak Ive Josipovića je kapitalni, povijesni događaj, lijep i sunčan dan za vitalne hrvatske nacionalne interese i može se konstatirati da je njegovim odlaskom zaustavljen pad u bezdan. Za zaključak da smo se već spasili trebati će odraditi puno posla, Kolindi će trebati mjeseci i mjeseci samo da ispravi kapitalne Josipovićeve pogrješke, ali nova hrvatska Predsjednica je već u prvim izjavama pokazala da zna što joj je činiti. Za početak je u ovom narodu probudila optimizam i otvorila put u samopouzdanje ove nacije koje je Josipović posve uništio. Jer mi više nismo znali od tih njegovih priča o ustaškim zmijama, o našim zločinima u domovinskom ratu, u našem klerikalizmu i u našim gospodarskim neuspjesima, vrijedimo li uopće kao narod. Kolinda je tom narodu pružila ruku i tezom „idemo zajedno izvući zemlju iz krize” okrenula je posve novu stranicu hrvatske povijesti. Kolinda Grabar Kitarović-spas u zadnji čas!
Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr
