Ne može se vrijeđati vjera drugih ljudi
Papa Frane ovih je dana u drugom pohodu azijskom kontinentu u svega šest mjeseci. Na završetku posjeta Šri Lanki i tijekom leta prema Filipinima, Sveti Otac je u zrakoplovu održao konferenciju za novinare.
Odgovarajući na pitanje jednoga francuskog novinara o zbivanjima u Parizu, odnosno, krvoproliću u redakciji satiričkog tjednika Charlie Hebdo u kojoj su militantni džihadisti pobili dvanaest novinara i karikaturista u znak osvete za njihovo izrugivanje proroka Muhameda, Sveti je Otac istaknuo da, kao što je zastranjivanje kada netko želi ubiti u Božje ime, tako griješi i onaj tko vrijeđa neku religiju mašući zastavom prava na to da kaže sve što želi.
Papa je bio vrlo jasan: “Sigurno je dužnost reći ono što pridonosi izgradnji općega dobra, i sigurno se na uvredu ne može reagirati nasiljem, ali se jednako tako ne može ni provocirati. Ne može se vrijeđati vjera drugih ljudi, ne može se rugati vjeri, jer postoji granica, a to je dostojanstvo koje posjeduje svaka religija”.
Iako su nakon terorističkog pohoda u Francuskoj u čast ubijenih zvonila zvona pariške crkve Notre Dame te je i sam papa Frane bez rezerve osudio krvoločni napad, čini se da uredništvo satiričnog časopisa ne prima sućut od onih koji se njima ne sviđaju. Možda je i to razlog što je Papa zaoštrio izjave oko “slobode govora i pisanja” u kontekstu uvrede vjerskih osjećaja jer su i Katolička crkva i njene svetinje, među inima i sam Isus Krist, te pape naših dana, često bili na meti karikaturista ovog časopisa.
Urednik Charlie Hebdoa Gérard Biard u uvodniku posljednjeg broja čija je naklada dosegla milijunske vrijednosti, te je list preveden i na druge jezike i distribuiran diljem svijeta, uputio je poruku i papi Frani: “Imam poruku za papu koji je također izjavio da je Charlie. Zvona crkve Notre Dame prihvaćamo samo ako njima zvone pripadnice Femena”.
Aktivistice feminističkog pokreta Femen koje s ispisanim parolama na golim sisama upadaju u crkve i na vjerske događaje, nekoliko su puta svoje akcije imale upravo ispred i unutar crkve Notre Dame u Parizu. Zadnji im je ispad bio nedugo poslije Božića kad je jedna od njih uletjela s obnaženim poprsjem na jaslice na Trgu svetog Petra u Vatikanu.
Ne dovodeći u pitanje pravo urednika Charlie Hebdoa da mu se sviđa to što rade pripadnice Femena, nevjerojatna je isključivost koju je pokazao ovakvim stavom. Dakle, Biard i zacijelo Charlie Hebdo ne prihvaćaju zvona u čast njihovih ubijenih kolega u redakciji, jer su njima zvonili oni koji to redovito čine, a ne pripadnice Femena. To uopće ne iznenađuje jer su i u ovom broju s toliko lascivnih i blasfemnih karikatura opet vrijeđali papu, katolike kao i pripadnike drugih religija.
Prema proroku Muhamedu, po meni su čak bili i blagonakloni. Njegov lik na naslovnici sa suzom u oku i parolom “Je suis Charlie” te natpisom iznad glave “Sve je oprošteno”, na svoj je način bio pokušaj mirenja s islamskim vjernicima. Ono što su svojedobno napravili s karikaturom Isusa na križu koji u tom času obnaša snošaj s muškarcem, toliko je gadljivo i degutantno da se čovjek upita, bio on vjernik ili ne, gdje su granice do kojih netko sebi dopušta pravo da se sprda s onim što je ljudima sveto.
Kao što se Charlie Hebdo bori za slobodu svoga izražavanja, tako moraju znati da se i mnogi ljudi na svijetu bore za svoje dostojanstvo. Naravno, miroljubivim sredstvima.
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. (Mt 7,12)
