Što nam poručuju prve stranice Biblije?
„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: – Neka bude svjetlost! – i bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“ (Post 1, 1-5)
Ako ne poznajemo kulturu i povijesne odrednice izraelskog naroda nipošto ne bismo smjeli umišljati da ćemo ispravno razumjeti iznimno zahtjevno i složeno štivo kakvo je Biblija. Izraelci etnički i kulturno pripadaju semitskoj skupini naroda, a za njih je bio svojstven slikovit način izražavanja. Da bi nešto opisali služili su se metaforama upotrebljavajući govor koji je ponekad bio vrlo nalik mitskom.
Ovi se elementi lako mogu zapaziti u Bibliji. Osim toga biblijski je izričaj bio uvjetovan vremenom u kojem je nastao i razinom „znanstvene spoznaje“ židovskog i okolnih naroda toga vremena. Ipak, Biblija nipošto ne želi čovjeku ponuditi ondašnju prirodoznanstvenu sliku svijeta, niti ga uputiti u konkretna povijesna zbivanja. Želi mu samo dati odgovor o uzroku i smislu svega stvorenog.
Svijet i sve stvorenje potječu od Boga koji je apsolutan, svemoguć i potpuno slobodan. Dakle, Bog ničim nije bio uvjetovan da stvori svijet. Čini to slobodno i iz čiste ljubavi. Čovjeka stvara posljednjeg, a sve što je stvoreno prije njega stvoreno je radi njega i prema njemu je usmjereno. Čin stvaranja svijeta predstavlja početak Božjeg djela spasenja koje se događa u okviru tzv. povijesti spasenja.
Stvaranje nije prestalo početnim Božjim činom. Ono je trajno Božje djelo koje se stalno događa. Bog je pokrenuo stvaranje, stvorio je svemir, svijet i čovjeka, a nakon toga se nije povukao da bi sve sa strane samo promatrao. Naprotiv, Bog je stalno nazočan u stvorenju, uzdržava ga i, prema svom planu, vodi ka konačnom usavršenju.
Uvodne stranice Biblije donose dva izvještaja o stvaranju. Prvi je iz „svećeničke“ tradicije (Post 1,1-2,4a), a drugi, stariji prikaz, pripada „jahvističkoj“ tradiciji (2,4b-25). Prvo izvješće donosi shemu od sedam dana čiji je šesti dan vrhunac stvaranja (čovjek), a sedmi dan je dan kad se Bog odmara. Naravno da Bogu nije bio potreban odmor pa je pravo značenje ovoga retka da je sve stvorenje upravljeno ka slavljenju svoga Stvoritelja. Ako nije tako onda je nešto poremećeno.
Drugo izvješće na živopisan način donosi zgodu o stvaranju muškarca iz blata zemaljskog, a potom žene iz njegova rebra. Ovime izvješće želi kazati da su i muškarac i žena od istog materijala i da tvore naravno zajedništvo. Oni su jednako vrijedni i imaju isto dostojanstvo. Izvješće naglašava da su imali povlašten položaj u Edenskom vrtu. Sve je, i ovdje to vidimo, usmjereno čovjeku. Svijet je stvoren radi čovjeka i čovjek gospodari svijetom, ali ne smije ga uništavati. Naprotiv, mora se brinuti za njega.
U izvješćima je uočljiv mitološki okvir, no on je poslužio da bi se prenijele važne istine o vjeri: Bog je gospodar svega. Svijet je stvoren iz ničeg, u svojoj biti je dobar i u potpunosti ovisi o Stvoritelju. Čovjek je vrhunac djela stvaranja, stvoren je na Božju sliku.
Dodajmo još da i Novi zavjet ponavlja starozavjetno učenje o stvaranju, no pojavio se jedan posve novi element: Bog Stvoritelj otac je Isusa Krista, pa se ono što se odnosilo na Boga sada primjenjuje i na Krista. Tako sveti Pavao kaže da je u Kristu sve stvoreno i po njemu sve postoji (Usp. Kol 1,16), a sveti Ivan govori o Riječi po kojoj sve postade i bez koje ne postade ništa (Usp. Iv 1,3).
Pavao također govori da će po Kristu sve stvorenje doseći svoje ispunjenje. To se, kako vidimo, ne odnosi samo na čovjeka nego i na cijeli svemir, jer Božji je plan da u Kristu dođe do pomirenja svega.
Biblija nam, dakle, na prvim stranicama Knjige Postanka svjedoči Božju nazočnost u našoj povijesti. Govori nam o uzroku i smislu postojanja i o čovjeku kao vrhuncu Stvoriteljeve zamisli. Bog je sve stvorio iz ljubavi i nije napustio stvorenje. Stvaranje je proces koji traje, a Bog nas poziva da na ispravan način iskoristimo svoju slobodu te surađujemo u izgradnji Njegova djela.
NIKOLA MILANOVIĆ
