Linić skriva svoje tajne račune uz pomoć suda, policije, DORH-a i SDP-a!
U Rijeci je prošloga tjedna održano novo ročište u svezi tužbe bivšeg ministra financija Slavka Linića protiv portala Index.hr i njihovog novinara Ilka Ćimića, glede njihove objave serije članaka o Linićevom tajnom računu u Trstu. Taj se sudski proces do sada vodio daleko od očiju javnosti jer je riječ o privatnoj tužbi, a dodatni argument za to bio je – premalen prostor sudnice.
U petak je u riječkom Županijskom sudu održano novo ročište u svezi tužbe bivšeg ministra financija Slavka Linića protiv portala index i njihovog novinara Ilka Ćimića, glede njihove objave serije članaka o Linićevom tajnom računu u Trstu. Istom prigodom su kao svjedoci saslušani novinar Ilko Ćimić i glavna urednica portala Andreja Hudika.
Taj se sudski proces do sada vodio daleko od očiju javnosti jer je riječ o privatnoj tužbi (kao da je riječ o Muji koji tuži Hasu zbog stabla jabuke, a ne o donedavno, po moći, drugoj osobi u Vladi RH, op.a.), a dodatni argument za to bio je premalen prostor sudnice koji, osim sudionicima procesa, onemogućuje zainteresiranoj javnosti komotno praćenje.
Međutim ovaj put je bilo drukčije. Pripadnici građanske inicijative Pokret otpora koji su u riječkoj i široj javnosti već prepoznati kao istinski borci protiv korupcije lokalnih gradskih i županijskih vlasti (glede čega organiziraju brojne ulične manifestacije, prosvjedne akcije i performanse, a pri čemu su nerijetko izloženi različitim pritiscima, opstrukcijama i anonimnim prijetnjama, op.a.), odlučili su pod svaku cijenu nazočiti tom ročištu. Tako je desetak pripadnika Pokreta otpora došlo pred zgradu suda te su se pozvali na zakonom omogućeno pravo na praćenje sudskih postupaka koji su u interesu javnosti, a svoju su namjeru željeli ostvariti i pod cijenu policijskog uhićenja. Na kraju su troje pripadnika Pokreta otpora ipak pušteni u sudnicu, u kojoj se, osim jednog novinara lokalnog dnevnog lista, našao još jedino i novinar ovog tjednika, autor teksta.
Napad na slobodu govora, alarm za novinare i društvo
Iako je rigidno ljevičarski portal index ideološki i svjetonazorski od tjednika 7Dnevno udaljen svjetlosnim godinama, kao novinari i profesionalci uvijek ćemo spremno stati i u njihovu zaštitu kada je riječ o gušenju prava na novinarsku slobodu govora. Oštro prosvjedujemo protiv svih prijetnji i pritisaka, bilo onih institucionalnih, bilo moćnika svih provenijencija, kojima su danas u Hrvatskoj izloženi i novinari i čitave redakcije, pa tako i oni iz portala kojeg tuži Linić.
Pri tome imamo pravo naglasiti kako ni portal Index, kao ni mnogi drugi režimski mediji, nije uputio niti jednu prosvjednu riječ glede jednomjesečnih brutalnih hakerskih napada na naš portal dnevno.hr s ciljem cenzuriranja režimu nepoćudnih sadržaja i, uopće, njegovom onemogućavanju rada. Štoviše, portal Index je objavio neprofesionalnu reakciju HND-a, inspiriranu Josipovićevim napadom na dnevno.hr, kojom je ispolitizirano vodstvo Novinarskog društva, napalo naš portal zbog “govora mržnje” i tako prešutno opravdalo naručene hakerske napade.
Tako, isključivo zbog profesionalne solidarnosti i zaštite novinarskog zanimanja i pratimo riječku sudsku farsu u režiji Slavka Linića, koju je pokrenuo još u vrijeme obnašanja moćne funkcije ministra financija u Vladi RH. Jer, kako drukčije možemo nazvati proces u kojemu jedan politički moćnik tuži novinara za klevetu samo zato što je ovaj izrazito profesionalno odradio svoj posao, rukovodeći se pritom svim pravilima i uzancama svoje profesije.
Sud se bavi novinarom, a ne istragom nad Linićem
Novinaru Ćimiću je svojedobno povjerljive informacije dala tajnica tvrtke Jadranski pomorski servis, gđa. Mirja Tomas, koja se pritom nije pozivala na svoju anonimnost, jer je iste informacije prethodno, u svoje ime, dostavljala i policiji i Dorhu. Informacije gđe. Tomas (a koje posjeduje i naš tjednik, op.a.) ukazuju na mogućnost kako Slavko Linić ima otvorene račune u izvjesnoj štedionici u Trstu, na koje su mu uplaćivana sredstva čije podrijetlo možebitno predstavlja korupcijsku aktivnost.
Novinar Ćimić je posvjedočio kako je prije objave, svoj članak dostavio i svom izvoru na autorizaciju, provjerio postojanje podnijetih prijava u državnim tijelima, tražio stav o svemu i od Slavka Linića i samog Ministarstva kojemu je bio na čelu (odgovore od njih, po vlastitim riječima, nikada nije dobio), i tek je onda, vodeći se zakonitim pravom javnosti na dobivanje informacija o aktivnostima osoba koje obnašaju javne dužnosti, njegov portal i objavio članak.
Osim toga. Mirja Tomas, kao osoba s dvojnim državljanstvom (hrvatskim i talijanskim), iskoristila je svoje pravo, te je mjesec dana po prijamu RH u EU, u kolovozu 2013. i u Italiji kod nadležnih istražnih tijela, u tamošnjoj Guardia di Finanza, podnijela identičnu prijavu kao i onu hrvatskim istražnim tijelima, u kojoj je, između ostalog, izrijekom naveden broj inozemnog računa Slavka Linića u tršćanskoj filijali jedne talijanske štedionice (preslike kompletne prijave podnešene talijanskim istražnim tijelima s priloženom dokaznom dokumentacijom ovaj tjednik posjeduje, op.a.), a sve to pod svojim potpisom i uz punu kazneno-pravnu odgovornost glede iznošenja istinitih podataka.
I da farsa bude veća, urednica portala Index posvjedočila je u petak kako Slavko Linić nije u zakonski određenom roku niti uputio demantij na objavljeni članak. Dakle, neovisno o tome što svatko, pa naravno, i Slavko Linić ima pravo na podnošenje privatne tužbe, to ne daje pravo nikomu, pa ni sudu samome, da se u Europskoj uniji nastavi nezamislivo iživljavanje nad jednim novinarom koji je javnosti profesionalno i argumentirano prenio dostavljene mu informacije, a koje je prethodno i sam pokušao provjeriti onoliko koliko mu njegove ovlasti to dopuštaju. Svaki sud koji drži do svog ugleda i profesionalnosti, već bi davno odbacio takvu tužbu kao potpuno neosnovanu.
Naime, provjera same točnosti iznijetih možebitno inkriminirajućih navoda njegovog izvora informacija, ne leži na samom novinaru jer on nije ni detektiv, ni kriminalist, ni tužitelj. Za to postoje nadležne državne institucije koje su u slučaju prijave gđe. Mirje Tomas u potpunosti zakazale, jer već godinama ne mogu (ili možda samo ne žele) utvrditi postoje li uistinu sporni Linićevi računi ili ne.
Samo iz tog razloga gđa. Mirja Tomas se i obratila novinarima, u nadi da će oni nešto više moći učiniti. Kako se sada čini, ta je nada bila kratkoga vijeka. I upravo zato svi hrvatski novinari moraju ustati protiv ove monstruozne sudske farse koja bi, ukoliko bi se završila presudom protiv novinara i njegovog medija, značila smrtni udarac slobodi medijskog izražavanja u Hrvatskoj.
A glede toga, nije naodmet prisjetiti se nedavnih pariških putešestvija premijera Milanovića, ministrice vanjskih poslova Pusić i ministra policije Ostojića, koji su se odazivali pozivu francuskih vlasti i licemjerno, s državnicima zemalja Zapadne demokracije, prodefilirali središtem Pariza u znak svoje potpore novinarskoj slobodi izražavanja. U Francuskoj se radi o karikaturama, a u Hrvatskoj ipak “samo” o progovaranju protiv korupcije i pranja novca!?
Provjera Linićevog tajnog računa traje godinama
Prema svjedočenju gđe. Hudike, tuženi je portal 15. listopada 2014. poslao upit Dorhu tražeći informaciju, je li konačno uspio utvrditi postojanje Linićevog spornog računa. Dobili su odgovor kako izvidi još uvijek traju.
Vaš je novinar razgovarao s osobom koja je nazočila ročištu u petak, u svojstvu običnog građanina-promatrača i koja mu je izjavila kako osobno zna broj inozemnog Linićevog računa na koji mu je i sama uplatila određeni iznos novca. Ta je osoba spremna i pred sudom sve to posvjedočiti, ukoliko bi dobila poziv. Ona, pak, tvrdi da je samo malo više političke volje, provjera tog računa obavila bi se u roku od jednoga dana, pa bi napokon prestalo to neobjašnjivo odugovlačenje već godinama.
Zbog toga u Rijeci već dulje vrijeme kruže glasine kako se u čitavoj ovoj priči s tajnim inozemnim računima, ne radi samo o Slavku Liniću, već i o nekim drugim osobama iz miljea SDP-a. To znači da bi rasvjetljavanje ove priče bilo i od interesa i za sam SDP (ukoliko, naravno, on s tim nema nikakve veze), jer mu ona postaje sve snažnija omča oko vrata, upravo u sredini kojom se ponosi kao svojom političkom utvrdom. Tim prije, što je Linić u travnju prošle godine i izbačen iz vlade Zorana Milanovića, nakon njegove afere s predstečajnim nagodbama.
Bilo kako bilo, priča je stigla i do pojedinih uglednih europarlamentaraca (o čemu također ovaj tjednik ima presliku originalne dokumentacije, op.a.), te se čini da pokušaj pravljenja ozbiljnoj javnosti negledljive TV sapunice od ovog, po neke igrače SDP-a ipak vrućeg kestena, neće tako lako proći.
Sada je naprosto neshvatljivo s koliko se energije čitav slučaj nastoji udaljiti od javnosti kako bi ga ona što prije zaboravila. Umjesto fokusiranja na meritum problema iz same prijave gđe. Mirje Tomas koji ukazuje na možebitnu korupciju i pranje novca, priča se nastoji svesti isključivo na povrijeđenu taštinu “narodnog tribuna” Slavka Linića. Na njegovu povrijeđenu taštinu, ali i pokazivanje mišića, kao svojevrsnu opomenu što će se sve dogoditi bilo kojem novinaru koji se usudi argumentirano progovoriti o nezakonitim radnjama naših moćnika.
O Linićevom karakteru najbolje svjedoči njegova poznata izjava objavljena svojedobno u Jutarnjem listu: “Često sam si postavljao pitanje, da nema kontrole bih li ukrao? Bih. Čovjek nije mehanizam koji nije kvarljiv, neovisno o odgoju i svemu, ako smo izloženi porocima bez kontrole, popustit ćemo. Ne sramim se. Da, ukrao bih! Ali osnovna je pretpostavka: mora biti mnogo novca, sam moram u tome sudjelovati i moram poduzeti sve da me nitko ne otkrije.”
Izjava je to nakon koje se samo u Hrvatskoj može postati ministar financija.
Autor: 7Dnevno/ Zoran Meter
