Kako se Radman uvrijedio, a majka četvero djece završila na ulici…
Sretan sam što sam ponovno u domovini i počeo sam listati naše istinoljubljive dnevnike te tjednike… Od slučaja Vidović-Krišto, lente za Predsjednicu, rukometa…
Nakon dva tjedna mentalnog odmora u SAD od hrvatske političke zbilje evo me opet u zemaljskom raju za zajedljive, zlobne, cinične i frustrirane kolumniste. Bože, kako je Amerika dosadna! Obama je dva sata u Kongresu nabrajao dosadne činjenice: porast proizvodnje, povećanje zaposlenosti, povećanje plaća, porast investicija, porast izvoza i izvozni suficit, nove pogodnosti za one koji ne mogu plaćati svoje školovanje i da ne nabrajam dalje. Svakih desetak minuta Zastupnički dom skočio bi na noge i ovacijama pozdravljao izlaganje Predsjednika. Usput rečeno, Predsjednika koji je po anketama već dugo krajnje nepopularan i čiji je rejting najniži od početka njegovog mandata do danas. Možda su te ankete o popularnosti Obame radile čuvene hrvatske agencije. Recesija je davno prošla, uspjeha k’o u priči, a popularnost Predsjednika u neprekidnom padu. U Lijepoj našoj je, kako kažu Zagorci, “nekaj čist’ drugega!” u sferi gospodarstva, zaposlenosti nikad gore. Do nedavno su nas uvjeravali da je naš Predsjednik na oko 80% popularnosti. Kad bi nam bar bilo moguće nekako natjerati broj nezaposlenih na 500-600.000, tad bi nam Predsjednik odjurio odmah na 120% kao što je i red u demokratskim režimima. Recimo onima na Korejskom poluotoku.
No, kao što rekoh, sretan sam što sam ponovno u domovini i počeo sam listati naše istinoljubljive dnevnike te tjednike. Recimo, slučaj Karoline Vidović-Krišto. Novinarke HRT-a koja je poslala notifikaciju glavnom ravnatelju HRT-a protestirajući zbog neustavnosti i nezakonitosti Etičkog kodeksa kuće u kojoj radi. Radman se uvrijedio i, dok si rekao keks, majka četvero djece našla se na ulici. Izvanredni otkaz! Pa ti sad piši kući propalo je! Znajući nabrijanost naših kolumnista kad je pravda (u ovom slučaju nepravda) u pitanju, zanimalo me kako su jadnog Radmana sasjekli na sitne komadiće. Listam… Nino Raspudić ni slova. Ivkošić, Despot vjerojatno nisu ni čuli za taj kripto komunistički recidiv. Šola se bavi crkvenim temama. A ovaj otkaz je tipična vjerska tema. Naime, svatko tko je čuo zašto je Karolina dobila otkaz odmah bi se prekrižio! Crkva šuti! Digli se na noge protiv otkaza samo sindikati “Katedrale duha”. A tko još vjeruje u duhove?
Srećom da je suspendiran novi Obiteljski zakon jer bi nadležni Centar za socijalni rad vjerojatno pokrenuo postupak protiv Vidovićke za oduzimanje četvero djece jer je svojim kontrarevolucionarnim djelovanjem dovela egzistenciju svoje djece u pitanje. No, ja sam optimist iz kategorije loše obaviješetenih pesimista pa vjerujem da će se javiti građanske udruge za ljudska prava kao Teršelička, B.A.B.E., drugarica Rada, Ivana Milas, pravobraniteljica za djecu i druge. Javio bi se sigurno i Davor Butković, ali on trenutno nema gdje pisati. Tipična hrvatska priča. Zineš i odmah demokratski dobiješ nogom u tur. Odletiš sa djecom na cestu i postaneš socijalni problem. I to je hrvatska socijal-demokracija. Sad novinarka čeka pravdu na sudu.
Definicija pravde u Hrvatskoj: to je odluka suda u tvoju korist.
Da je danas živ Eric Arthur Blair, poznatiji pod imenom George Orwell, mogao je obogatiti svoje čuvene političke romane “Životinjska farma” i “1984” sa takovim pravosudnim i političkim pikanterijama iz RH da bi mu se vjerojatno i samom činilo da debelo pretjeruje. Krenimo redom. Općinski sud u Puli zabranio psu mješancu Medi da laje od 8h navečer do 8h ujutro. Ako bi Medo, po ugledu na neke Hrvate, pomislio k’o j… sud to bi njegovog vlasnika koštalo 20.000 kuna. Znatno više nego li što sam lajavi Medo vrijedi. Možda i vrijedi više, ali samo afekciono vlasniku. Sad se očekuju privremene mjere zabrane vike i cike djece koja se igraju po dvorištima. Opasni su i pjetlovi koji negdje oko 4h počnu kukurikati. No dobro! Oni prije ili kasnije završe u loncu ili se njihovoj koaliciji s guskama približe parlamentarni izbori pa više ne kukuriču tako glasno. Zanimljivo da to ipak nije specifikum hrvatskog zakonodavstva. Recimo u Francuskoj postoji zakon da iz povijesno sentimentalnih razloga vlasnici svinja kao kućnih ljubimaca ne smiju pajcekima dati ime Napoleon. Iz poštovanja prema povijesnom vojskovođi. Za današnje francuske političare taj zakon ne vrijedi. U američkoj državi Ohio policajac po zakonu smije ugristi psa ako je to potrebno da ga utiša. U Fergusonu bijeli policajac ne smije ugristi psa, ali može … kao što znamo svašta. U illionisu pas ne smije lajati 15min. bez prestanka. Tamošnji inteligentni mješanci obično umuknu u 14-toj minuti da napakoste onima sa štopericom u ruci. No, imam informaciju da se je Medo žalio na riješenje suda. Čeka se odluka višeg suda!
Kineska posovica glasi: “Pas koji laje obično nije dobro skuhan.”
Članak 26. Zakona o grbu, zastavi, himni RH i lenti predsjednika države pobliže govori kad se ti simboli naše državnosti upotrebljavaju. Između ostalog, navodi da predsjednik lentu nosi u svečanim okolnostima. Josipović očito nije smatrao da je neka baš svečana okolnost polaganje zakletve prilikom stupanja na dužnost. Za razliku od Tuđmana. Briljantni Nenad Stazić puknuo je od smjeha kad je Kolinda izrazila želju da na svečanosti prisege nosi lentu. Suze su mu navrle od smijeha kad je zamislio Kolindu na bjelom konju, u bijeloj uniformi s lentom preko prsa. Kaže naš Nenad da bi to sve upotpunilo sliku osebujnog kiča. Nenad je uvjeren kako je ova država puna kiča. Kič-država! Gdje su ona krasna konceptualna vremena kad bi se drug Tito pojavio u bijeloj maršalskoj uniformi na bijelom konju. Opće oduševljenje! Osobito među onima koje su OZNA-ši Bude Lončara prethodno diskretno s pendrecima strpali u buksu da ne dižu tlak Starom. Da slučajno ne padne s konja! Neki iz krda lijevih novinara tvrde da se lenta nigdje u Europi ne nosi. To je točno ako Austrija i Finska nisu u Europi.
Velikodušna hrvatska Vlada prepustila preko noći vilu u Visokoj ulici Kolindi za njene predsjedničke dvore. Kolinda ženski neodlučna tiho prošapta: “Zašto niste pričekali da preuzmem dužnost?” To je diglo tlak Jaci. I ona je svojevremeno mogla postati prva predsjednica RH. Samo da ju je Sanader u Areni proglasio i predsjednicom Vlade i predsjednicom Republike. Mogao je to napraviti zbog načela ekonomičnosti i manjih troškova. Kaže naša Jadranka: “Bila je jasna u kampanji, obećanja se moraju ispunjavati. To joj je ionako bilo jedno od lakših obećanja.” Ah, ta predizborna obećanja! Da je recimo Jaca, kad ju je dragi Ivo kandidirao za predsjednicu, obećala da će se odmah nakon pobjede povući iz politike, dobila bi minimalno 98% glasova. Ali tko bi se tada sjetio tako genijalnog poteza.
Winston Churchill je navodno rekao: “Najviše se laže u sexu, lovu i u predizbornoj kampanji.” Ja bih dodao: I nakon poraza kriptokomunista na izborima!
U Splitu orjunašima nikako san na oči. U spomen poginulim pripadnicima HOS-a, pripadnici te postrojbe digli su spomenik. Na spomenik uklesaše, na užas poštovatelja Miljenka Smoje,Tita Kirigina i Prve Dalmatinske brigade, grozni ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Sad je na redu Ikea na čijoj zgradi stoji provokativni fašistički naslov “Sve za dom”. Tako noću, uz asistenciju specijalaca, hrabri drugovi dovedoše klesara Matu koji svojim vrijednim rukama uljepša spomenik, ali bez fašističko-nacističkog-ustašoidnog “Za dom spremni”. Progresivni Split napokon mirno spava. Sad nezadovoljni HOS-ovci traže dlaku u jajetu. Tko je donio riješenje da se spomenik najprije zalije crvenom bojom, pa se onda izbriše grozni pozdrav i na kraju tko je naredio specijanoj policiji da čuva hrabre antifašiste u njihovom herojskom podvigu.
Kad je ovo junačko djelo tako glatko prošlo našim dragim orjunašima odmah su porasli apetiti. Kažu Smojini sljedbenici: “Koja je valuta bila u takozvanoj NDH? Kuna! Pa sada, drugovi, mi moramo svaki dan ići na Pazar s ustaškom lovom u borši. Što mi nemamo lijepe naše nazive rublja, dinar ili antifašistička marka. K’o u BiH. Koju su himnu slušali u NDH-takozvanoj. Kažeš Lijepa naša!? Nit’ je lijepa nit’ je naša! Triba tražit’ “Hej Sloveni” ili “Od Triglava pa do Đevđelije”. Ili obratno.” A HOS-ovci neka se češkaju iz uha. Okolo pričaju da je za dom spremni stari hrvatski pozdrav. Da se on nalazi na njihovoj službeno priznatoj zastavi kao dijelu regularne Hrvatske vojske. Mi koji smo se borili za Tita, partiju i Jugoslaviju sad moramo uzeti stvar u svoje ruke i pokazati karakter. K’o što smo ga mi pokazali nakon 8. maja 1945.g. Srećom još imamo svijetlih primjera onog zašto su se borili naši orjunaši. Nažalost ne kod nas, ali u Lepoj njihovoj demokratska pastorala. Vladika Milaševski Filaret dodijelio je nadvojvodi Vojislavu Šešelju orden “Bijelog anđela”. Bijeli anđeo je čuvena freska u manastiru Mileševa. I dok kod nas crnokošuljaši postavljaju spomenike bez socijalističkih oznaka, pametni Srbi odlikuju svog Voju i od danas imaju jednog anđela više. Još kad bi im mogli trajno poslati Zorana Pusića, Borisa Dežulovića, Antu Tomića, Juricu Pavičića i Branislava Pofuka kao anđela sa harfom te Jelenu Lovrić, Silvanu Pericu, Predraga Matvejevića, Miljenka Jergovića, Milnku Opačić itd., pa da ih vladika sve proglasi anđelima. Zamislite na nekoj budućoj freski u manastiru Mileševa anđele Antu Tomića, Miljenka Jergović i druge. A iznad njihovih glava po harfi prebire anđeo Branislav Pofuk dok u pozadini obrisi beogradske filharmonije. Prelepo! A nama ostaju naši vragovi HOS-ovci. I svi sretni i zadovoljni!
Premijer Milanović podsjeća na nestašnog pacijentića s ugrađenom umjetnom pužnicom. Jako dobro čuje, ali ne sluša.
Superbowl. Finale američkog nogometa definitivno je najveći spektakl svjetskog športa. 2.veljče kad se igra superbowl američki predsjednik otkazuje sve aktivnosti. Ameri su majstori spektakla i u tome im nema premca na svijetu. 30 sekundi reklame na superbowlu košta 4,5 milijuna dolara. TV kuća NBC rasproda u pravilu sve vrijeme predviđeno za tu svrhu. Ovogodišnja zanimljivost je da su treneri New England Patriotsa I Seatttle Seahawksa obadva hrvatskog porijekla. Tko god pobijedi, Hrvatska će imati prvaka. Na zadnjoj konferenciji za tisak nadobudni američki novinar rekao je da “već sad ljudi u Zagrebu plešu na ulicama od sreće jer su oba dva trenera Hrvati”. Moš’ mislit’!
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
