OLUJIĆ: Josipović, Pusić i Milanović počinili su izdaju i krivi su za promašaj
Vesna Crnić-Grotić je upropastila hrvatski novac čistim lažima te je sa svojom ekipom upropastila naše interese u postupku pred Međunarodnim sudom pravde, kaže odvjetnik Željko Olujić
Vladajućima je u cilju bila propast tužbe protiv Srbije, a Josipović, Milanović i njihovi protuhrvatski nastrojeni drugovi počinili su izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, ocijenio je za direktno.hr odvjetnik Željko Olujić.
Međunarodna konvencija, a temeljem koje Konvencije je Republika Hrvatska tužila Republiku Srbiju pred Međunarodnim sudom pravde pod genocidom podrazumijeva ova navedena djela koja su počinjena u namjeri da se potpuno ili djelomično uništi kao takva neka nacionalna, etnička, rasna ili religijska skupina:
Ubojstvo članova skupine, teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova skupine, namjerno podvrgavanje skupine takvim životnim uvjetima koji trebaju dovesti do njenog potpunog ili djelomičnog uništaja. Potom tu su i mjere usmjerene ka spriječavanju rađanja u okviru skupine, prinudno premještanje djece iz jedne skupine u drugu
Član 3. spomenute Konvencije predviđa kaznu za ova djela: genocid, sporazum o izvršenju genocida, neposredno i javno poticanje na izvršenje genocida, pokušaj genocida, suučesništvo u genocidu
Ovdje uvodno navodim da nas srpska tužba odnosno protutužba protiv Republike Hrvatske za genocid ne zanima. Mi naime znamo da tog genocida koji se pripisuje srpskom protutužbom nije bilo, da nije bilo nikakvog povijesnog nacrta za genocid nad Srbima u Hrvatskoj.
Tu je oslobađajuću presudu Međunarodnog suda pravde, trebalo po mom mišljenju bolje poduprijeti obranom. Trebalo je svakako osporiti laži Save Štrbca protiv Hrvata u ovom ratu. A voditeljica, i šefica i navodna odvjetnica hrvatske strane u tom postupku pred Međunarodnim sudom pravde, gospođa Vesna Crnić – Grotić, nije uopće htjela osporavati srbijansku optužnicu, niti je htjela iznijeti istinu o povijesnim odnosima Hrvata i Srba. Čak štoviše, u samom dokaznom postupku pred sudom odrekla se prava unakrsnog ispitivanja svjedoka – Save Štrbca, pa se time i odrekla mogućnosti da ga pred tim visokim sudom kompromitira. Dakle, pitanje srpske tužbe protiv Republike Hrvatske zbog genocida ilustrativan je i zanimljiv kao dokaz izdaje Ive Josipovića, Vesne Pusić i njihovih pijuna koji su sudjelovali pred sudom kao branitelji interesa Republike Hrvatske.
O očekivanosti presude kojom se naša tužba odbija
Još mi se jednom događa to da sa žalošću utvrđujem kako sam bio u pravu. Mislim da sam jedino ja uz gospođu Višnju Starešinu prije kakvih godinu dana predviđao neuspjeh naše tužbe protiv Republike Srbije za genocid. Tada su vladajući u Hrvatskoj takvu procjenu ocjenjivali skoro izdajom. A sebe su gurali u prvi plan kao tobožnje zaštitnike hrvatskih nacionalnih interesa. Sada vidimo, koliko su bili iskreni, a ne to koliko su bili uspješni. Njima je propast te tužbe bila ciljem. To se vidjelo iz javnih istupa Ive Josipovića i Vesne Pusić. Pogledajmo sada zbog čega sam sa žaljenjem nagovještavao neuspjeh te hrvatske tužbe pred Međunarodnim sudom pravde: Prvo, zbog nečiste savjesti takozvane međunarodne zajednice u pitanju ratova na području bivše SFRJ.
Ujedinjene nacije nisu poduzele ništa da bi spriječile genocid velikosrba nad potlačenim narodima i time su zapravo priznale svoju vlastitu nemoć i kriminalnost. A sami sudovi (međudržavni) pod njihovim su zapovjedništvom! Osuditi Srbiju značilo bi priznati krivnju UN-a. Da će odluka Međunarodnog suda pravde u ovakvim okolnostima za hrvatsku tužbu protiv Srbije zbog genocida biti negativna, moglo se naslutiti već i time što je srpska tužba prihvaćena, premda je podnijeta bez ikakve veze s logikom 11 godina nakon hrvatske tužbe, a da sud o obje tužbe presudu izriče istovremeno. Svjetskoj je zajednici u interesu europski mir, dakle i politika ”samo ne talasaj”.
Ta zajednica želi primamiti Srbiju od Rusije prema Europi. Svjetska je zajednica i danas gorljivo okrenula glavu od istine, da bi postigla svoje ciljeve. Ona je na čelo Srbije postavila četnike koji glume demokrate i sada želi uživati u plodovima svoga rada.
Ja sam nažalost među rijetkima kojima sam upozoravao na namjernu sabotažu vlasti Ive Josipovića, Zorana Milanovića i one profesorice iz Rijeke, Vesna Crnić-Grotić, koja je upropastila toliki hrvatski narodni novac čistim lažima da se zalaže za hrvatske interese pred Sudištem. I još mnogo gore: ona je sa svojom ekipom upropastila naše interese u tom postupku pred Međunarodnim sudom pravde.
Je li uopće trebalo pokretnuti tužbu?
Neki sada zbrajaju i troškove cijelog ovog postupka, dolazeći do desetaka milijuna kuna. Kao da je novac u pitanju, kada je riječ o nacionalnoj slobodi i časti, kao da je novac u pitanju kada je riječ o svim onim patnicima što su stradali ili izgubili u toj genocidnoj agresiji. Istina jest, da sam uvijek bio skeptičan prema svjetskim moćnicima i njihovim nepravdama što se provode putem raznih međudržavnih sudova i drugih prosudbenih vijeća. No, isto tako i vrijeme kad moramo uočiti da su svjetski sudovi osudili neke velikosrbe za genocid u Bosni i Hercegovini, da su oslobodili hrvatske branitelje Antu Gotovinu i Markača i povukli druge poteze što nisu usmjereni nepravednom ravnovjesju krivnje, već nastoje ipak pronaći i utvrditi prave i konkretne počinitelje za prava kaznena djela a osloboditi nevine i branitelje.
Znači, nepravda koja se Republici Hrvatskoj i hrvatskome narodu ovom odbijajućom presudom Međunarodnog suda pravde nanosi nije u svojoj većini prouzročena nepravednošću međunarodne pravde. Moglo se dokazati istinu. Veća je krivnja za neuspjeh u izdaji onih koji su bili zaduženi zastupati naše narodne probitke i prava do svršetka postupka pred Međunarodnim sudom pravde.
Nama nije u interesu svaditi se sa svjetskim moćnicima. Nama jest u interesu da upravo svijet shvati u kakvoj smo mi to nevolji bili. Nama jest u interesu svima pokazati u kakvoj smo nepravdi bili izloženi.
Trebalo je i razotkrivati protuhrvatske laži. Svi su se velikosrpski zločinci nad Hrvatima opravdavali 99 posto izmišljenim ustaškim zločinima nad velikosrbima iz Drugog svjetskog rata. I tu su i Josipović i Milanović protuhrvatski nastrojeni, isto kao i profesorica Vesna Crnić-Grotić. Pred tim sudom u dokaznom postupku valjalo je ispraviti laži o hrvatskome narodu. A Josipović i Milanović i dalje hvale Tita, koji je masovno ubijao i pljačkao Hrvate, a poslije ih progonio iz njihovih domova.
Tužiti je trebalo, no Josipović i drugovi počinili su izdaju
Dakle tužiti je itekako trebalo, dobiti se je taj predmet itekako moglo a Josipović, Milanović i njihovi protuhrvatski nastrojeni drugovi počinili su izdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
I da zaključim, tužbu je svakako valjalo podnijeti i prof. dr. Zvonimir Šeparović i njegova ekipa sjajno su je sastavili.
Onaj tko je najviše kriv za ovaj totalni promašaj pred Međunarodnim sudom pravde je svakako Ivo Josipović, Zoran Milanović, totalno pasivna ekipa koja nas je zastupala pred sudom koji su okljaštrili i promijenili povjesnicu našeg tužbenog zahtjeva i prema tome na samom sudu posve pogrešno zastupali stvar hrvatskoga naroda.
Izvor: direktno.hr
