ZAŠTO NOVA TV VELIČA VLADU
Ofenziva nepoštenog novinarstva: Uz jednostrano informiranje i najvećeg zločinca moguće je prikazati kao simpatičnu osobu, primjećuje dr. Tomac o PR-u na hrvatskim televizijama
Datum objave: 09.02.2015 | 15:36 Autor: Damir Kramarić
Hrvatski model oprosta dugova toliko je dobar, da su se i mnoge druge zemlje u Europi pomamile za patentom Milanke Opačić, otprilike tako je o hrvatskom modelu pomaganja dužnicima izvijestio Dnevnik Nove TV u nedjelju navečer.
Isti medij potom nas je iznenadio viješću da se izuzetno uspješnom (a da mi to nismo ni znali) pokazala i Mrsićeva mjera zapošljavanja mladih za 1600 kuna mjesečno. Pojedinci, kaže Nova TV, rade godinu dana za 1600 kuna mjesečno, a nakon toga neki od njih dobiju čak i stalni posao za ‘normalnu’ plaću.
Sve sami genijalni potezi Milanovićeve Vlade
A da su sve mjere Milanovićeve Vlade u zadnje vrijeme doista ‘genijalne’ i ‘odlično pogođene’, uvjerio nas je prilog o državnom iznajmljivanju stanova na najatraktivnijim lokacijama u Zagrebu za samo 15 kuna po kvadratu.
”Zvuči nevjerojatno, ali to ipak postoji”, ističu novinari Nove TV, odnosno njihovog portala Dnevnik.hr, ne otkrivajući pravu pozadinu priče, odnosno mnoge loše strane spomenutih mjera i modela, u sva tri navedena priloga.
Gledajući opisani Dnevnik neupućeni gledatelj mogao je tako pomisliti da živi u najsavršenijoj državi na svijetu, u zemlji u kojoj je Vlada kao krpom izbrisala sve probleme svojih građana, vratila osmijeh na lice blokiranima, nezaposlenima, osiromašenima, potaknula rast gospodarstva i vratila opći optimizam…
Prešutjeli drugu stranu priče
Pripremajući spomenute priloge novinari i urednici nisu, naime, ni dotaknuli činjenicu da u udruzi Blokirani ističu da zbog mjere oprosta dugova niti jedna od 320.000 blokiranih osoba do sada nije deblokirana, Nova TV nije izvijestila da se, onima kojima oprašta dugova, država uknjižuje na nekretnine, da su stanovi za 15 kuna po kvadratu u stvari ruševine u koje treba puno uložiti zbog čega mnogi odustaju od unajmljivanja tako ‘savršenih stanova’, a da su zbog volontiranja za 1600 kuna posao izgubili mnogi drugi zaposlenici, na čije mjesto su poslodavci doveli Mrsićeve volontere te da su vrlo rijetki slučajevi da volonteri nakon godinu dana ostaju raditi za pristojnu plaću…
Nova TV nije, dakle, oslikala drugu stranu medalje niti u jednoj od spomenute tri priče, što znači da su urednici Dnevnik skrojili, čini se, kao da za Milanovića rade plaćeni PR, a ne – nepristranu informativnu emisiju.
Sličnu neskrivenu pristranost možemo lako vidjeti i na drugim televizijama, ali i u hrvatskim tiskanim medijima glavne struje.
Pristranost najvidljivija u prilozima sa suđenja Perkoviću
Najbolji primjer za to je izvještavanje sa suđenja Perkoviću i Mustaču u Muenchenu. Jer kada događaji na sudu idu u prilog obrani bivših udbaša, hrvatski mediji ih prenose.
No, kada svjedoci ili odvjetnici na sudu u Muenchenu donose važne dokumente koji ne idu u prilog Perkoviću i njegovom odvjetniku Nobilu ili kada svjedoci tvrde da su im djelatnici DORH-a prijetili da ne smiju na sudu ništa govoriti (na štetu Perkovića), hrvatski mediji u pravilu zašute.
”Naši mediji sve do zadnjeg dana nisu se akreditirali za veliki medijski događaj kakav je suđenje bivšim udbašima za sudjelovanje u političkom ubojstvu. Tek kada je u javnost procurila informacija da se na sudu u Muenchenu akreditiralo više od sto pedeset njemačkih i europskih novinara, onda su, navrat nanos, i hrvatski mediji zatražili akreditaciju”, primjećuje Željko Peratović, nezavisni novinar specijaliziran za slučajeve udbaških ubojstava i mogući svjedok na suđenju u Muenchenu, koji je nedavno doznao za prijetnju koja je stigla iz krugova oko Ive Josipovića, a prema kojoj bi njega, kao mogućeg svjedoka na suđenju, ‘trebalo baciti u Savu’.
Informaciju o toj prijetnji nije, dakako, prenio niti jedan ‘veliki’ hrvatski medij.
Tomac: Komercijalne televizije nekad su i gore od HTV-a
Zašto javni, ali i privatni mediji u Hrvatskoj, tako očigledno iskrivljavaju stvarnost i posve očito već godinama rade u korist lijevo-totalitarne opcije, gotovo uvijek za UDBU, a nikada u prilog žrtava udbinih ubojstava te jesu li ‘privatni’ mediji (poput Večernjeg, Novog lista, Slobodne…) doista prodani najpovoljnijem ponuđaču, odnosno jesu li koncesije za nacionalnu televiziju dodijeljene onima koji su dali najbolju ponudu, ili su tu presudili neki drugi kriteriji, upitali smo političke i medijske analitičare.
”Primijetio sam da je u zadnje vrijeme pristrano informiranje izuzetno naglašeno na svim našim ‘velikim’ televizijama. Nekad su komercijalne televizije još i gore od HRT-a, što znači da je nastupila neviđena promidžba u korist Milanovića i njegove Vlade. Očito je, dakle, da se tu radi o nepoštenom i neobjektivnom novinarstvu. Nepoštenom zato što je prvo pravilo poštenog novinarstva da se čuje obje strane kada se govori o nekakvom sporu. Ako je u novinarskom prilogu prisutna samo jedna strana, radi se o promidžbi, odnosno o nepoštenom novinarstvu”, ističe dr. Zdravko Tomac, politolog, politički analitičar te umirovljeni profesor Fakulteta novinarstva.
Televizijama odgovara lijevo liberalna opcija
Profesor Tomac potom dodaje da je uz tako jednostrano informiranje, kakvo je prisutno u Hrvatskoj, i najvećeg zločinca moguće prikazati kao simpatičnu i dragu osobu.
”Prikažete li da je Hitler jako volio pse i mačke, a ne navedete sve ostalo, ispast će daje on bio pozitivna osoba. Mediji u Hrvatskoj na sličan način u zadnje vrijeme izvještavaju o aktualnoj Vladi. Ne izvještavaju o cjelini, odnosno o katastrofalno lošoj politici Vlade, već navode samo tobože pozitivne primjere.
Zašto je tako?
Pa zbog interesa vlasnika tih televizija. Njima odgovara lijevo liberalna, a ne nacionalno konzervativna opcija. Zna se koji su ciljevi Nove TV, kao i N1 televizije. To su stvaranje zajedničke regije. Isti cilj imao je i Soros. On je velik novac ulagao u sličnu politiku, odnosno u proregionalne medije i nevladine udruge. To je išlo toliko daleko da bi pojedine nevladine udruge trebale odgovarati za štetu koju su nanijele Hrvatskoj zastupajući teze britanske i prosrpske politike”, dodaje profesor Tomac.
U zaključku napominje da u Hrvatskoj nema objektivnih medija, kao što nema niti objektivnog istraživanja javnog mnijenja.
Gjenero: Novinari Nove TV izostavili su ključne činjenice
”Svim agencijama bi trebalo zabraniti rad jer su navijali, a ne objektivno istraživali. Znamo da bez slobode medija nema ni demokracije. Kako onda riješiti problem, odnosno što učiniti da se čuje ipak i druga strana? Tako što opozicija treba tražiti druge načine informiranja, jer je jasno da Nova TV i RTL neće mijenjati svoju politiku. Da nema news portala, pojedinih tjednika i lokalnih televizija, gdje se čuje i druga strana priče, Kolinda ne bi mogla pobijediti na izborima”, podvlači na kraju dr. Tomac.
Sličnu analizu ponudio nam je i politolog Davor Gjenero.
”Osim što u prilogu Nove TV nije rečeno da su stanovi za 15 kuna po kvadratu derutni i neuseljivi, novinari nisu istaknuli ni činjenicu da država krši Zakon o obaveznim odnosima, iznajmljivanjem tih stanova. Država, naime, ne priznaje ulaganje najmoprimaca u stan, što bi po zakonu morala činiti. Nevjerojatna je, osim toga, činjenica da kroz mjere rada za 1600 kuna mjesečno, lijeva opcija potplaćenost i nesigurnost nudi kao svoj jedini socijalni model. No, mediji o tome ne izvještavaju, iz čega se može zaključiti da su mediji u Hrvatskoj neuravnoteženi ne samo politički, već i komercijalno. Podložni su, naime, utjecaju PR menadžera i PR agencija. To je tako i zbog ideološkog stava osoba na čelu tih medija, ali i zbog činjenice da su medijski profesionalci potplaćeni, zbog čega je sve manje profesionalnog novinarstva i zbog čega prodavatelji imaju puno veći utjecaj na medije od profesionalaca. Medijske kuće tako sve češće preuzimaju priče servirane od PR-a, bez provjere informacija i bez prikazivanja druge strane priče”, primjećuje Gjenero.
Dodaje da postoji vrlo čudna sprega dijela medija sa strukturama bivšeg sistema.
”Ta sprega ide preko ideoloških linija i podzemnim vezama, a najbolje se može prepoznati u slučaju u kojem mediji zastupaju stavove u korist Ante Nobila i njegovog klijenta u Muenchenu. Nije logično da mediji antiliberalno štite krvnika, a ne žrtvu. Mislim da se prvenstveno radi o mreži koja djeluje na srednjoj razini te da nije toliko ‘polinkana’ s vlasnicima medija. No, posve je očito da su interesi struktura iz bivšeg sistema puno snažnije zastupani u javnosti nego interesi ljudi koji štite ljudska prava. Vidimo stravičnu razliku između malog utjecaja advokata gospođe Đureković, koji uvijek briljantno i profesionalno govori, nasuprot velikog medijskog utjecaja zastupnika druge strane, koji klijente brani pred javnošću, a ne pred sudom. To se radi djelovanjem mreže utjecaja na hrvatske medije, koji onda posve neobjektivno informiraju hrvatsku javnost”, zaključuje Davor Gjenero.
Izvor: direktno.hr
