ANTUN BUDIMIR: O GOO-u na pola njegove prve školske godine
Suočen s argumentima o katastrofalnosti Jovanovićeva „plana“ „Građanskoga odgoja i obrazovanja“, ministar Mornar u većini razreda nije uveo poseban predmet nego „međupredmetni sadržaj“, ali njegov GOO nije napisan iz početka.
Građanski odgoj i obrazovanje u hrvatske škole uveden je na-vrat-na-nos, bez namjere da razvija građanske kompetencije učenika.
Preporuke Agencije za odgoj i obrazovanje o praćenju i vrjednovanju učenika u GOO-u su besmislene, a dvostruko ocjenjivanje (za pojedini predmet i GOO) istoga sadržaja neopravdano.
Namjesto Građanskoga odgoja i obrazovanja u osnovne škole treba uvesti nastavni izborni predmet Etika u dijelu razlikovnoga kurikula kao alternativu konfesionalnim vjeronaucima.
1. Člankom 48. stavkom 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano je: „Školska godina počinje 1. rujna, a završava 31. kolovoza i ima dva polugodišta.“ Pet dana nakon početka školske godine 2014./2015., 5. rujna 2014., na snagu je stupila Odluka ministra Vedrana Mornara o donošenju programa GOO-a. Sa stajališta predvidljivosti i legitimnih očekivanja nastavnika, roditelja i učenika to je nedopustivo. Elementi svega onoga što je obvezatno, na što država sili svoje podložnike, moraju biti unaprijed poznati. Zakašnjelost za sobom povlači jednostavan zaključak: Odluka nije bila na snazi prije početka školske godine, pa se u njoj ne može i ne mora primjenjivati.
2. Ministrovom Odlukom o GOO-u nigdje nije određeno da se u škole uvodi bilo kakav predmet, međupredmetni ili interdisciplinarni sadržaj, nego samo da se donosi program. Dakle, tom odlukom GOO nije uveden kao dio nastavnoga uputnika, ni sadržaj odgojno-naobrazbena rada. Je li tomu kriva uobičajena šlampavost MZOŠ-a? Je li to samo usputni plod potpune neprimljenosti Ministarstva? IlI se prepuštanjem svakoj školi da donese svoj izvedbeni program GOO-a odgovornost zakonodavca kao i teret i trošak toga posla prebacuju svakoj pojedinoj školi, da tako u nekim sredinama agresivni agitatori dženderizma, apatriotizma i anarhizma pod krinkom GOO-a zapravo ubace svoje sadržaje?
3. U Preporuci za uvođenje programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskoga odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole u školskoj godini 2014./2015. godini, odaslanoj iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa 28. listopada 2014., daju se naputci nastavnicima kako provoditi GOO od elementarnih uputa kako voditi evidenciju fantomskoga predmeta do stvaranja učeničke mape Građanskoga odgoja koja mora biti čuvana tijekom cijeloga učenikova školovanja. Dakle, gotovo dva mjeseca nakon što je nastava započela nastavnicima stižu opće upute o uvođenju novih imaginarnih sadržaja što znači da o posebnoj i prethodnoj osposobljenosti odgojno-naobrazbenih djelatnika za izvođenje te nastave ne može biti govora.
4. Ishodi i vrjednote Građanskoga odgoja nisu ničija posebna struka, oni su ukupnost kućnoga odgoja i odgoja za poštovanje ljudskih prava i demokraciju. Zbog toga moraju slijediti kao plod ukupnih napora roditelja, učitelja i učenika, a ne biti neki klin zabijen u sustav, a zapravo ometalo redovite nastave.
5. Učitelji i nastavnici, ako su sami zrele osobe, ako vole druge ljude, tj. djecu s kojom rade, a posebno ako u vlastitom životu teže pravednosti, samoodgoju i usavršavanju u društvenim vrlinama, u odgojno-naobrazbenom radu itekako su osposobljeni osposobljavati učenike da budu građanski osposobljeni. No, ako program GOO-a ne predviđa profil, model ili tip predavača, ako on ne mora imati nikakvu posebnu stručnost, znanja, odlike, navike – onda to nije ni odgojni ni naobrazbeni program, a najmanje uputnik (kurikul) koji bi trebao biti sveobuhvatniji i od nastavnoga plana i programa, upućivati na iskustvo poučavanja i učenja u školi, donositi sadržaj poučavanja i slijed nastave koju učenici prate, tvoriti učenikovo naobrazbeno iskustvo.
6. Program GOO-a ističe da je njegov sadržaj već sadržan u postojećim programima. Stoga sama ta činjenica GOO čini suvišnim i promašenim. Za donošenja propisa – a Odluka o donošenju Programa GOO-a je propis – vrijedi načelo Duplicationem possibilitatis lex non patitur, da pravo ne trpi podvostručavanje, dupliranje. Ako je program već sadržan u postojećima, onda je novi program suvišan. Odnosno, ako se zbog nekih razloga sad nešto prelijeva iz jednoga u drugo, onda ne može ostati i tamo i amo.
7. Tek su dva mjeseca nakon početka školske godine prosvjetni djelatnici mogli pristupiti sastavljanju Izvedbenoga školskoga programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskoga odgoja i obrazovanja, što dovoljno govori o neozbiljnosti i traljavosti. Da se u ministarstvu radi promišljeno, odgovorno i pravodobno takvi bi planovi i programi bili zgotovljeni najmanje cijelu školsku godinu prije uvođenja. Budući da je nastavnicima ta dodatna obveza određena usred polugodišta, u nekim su školama stvaranje Školskoga izvedbenoga programa ostavili za početak drugoga polugodišta.
8. Sve to svjedoči da je tzv. Građanski odgoj i obrazovanje u hrvatske škole uveden na-vrat-na-nos, bez namjere da razvija građanske kompetencije učenika. Svrha odgoja i naobrazbe u potpunosti se ostvaruje i dosadašnjim nastavnim programom postojećih predmeta. Drugim riječima, čini se da je GOO uveden s ciljem stvaranja okvira za uštrcavanje liberalističke ideologije u školski sustav. Suočen s argumentirano katastrofalnim ocjenama prethodnoga Jovanovićeva „plana“ „Građanskoga odgoja i obrazovanja“, ministar Mornar htio je djelovati pomirljivo, ublažujuće, pa je taj plan samo razvodnio; u većini razreda nije uveo poseban predmet nego „međupredmetni sadržaj“, ali GOO tijekom ljeta 2014. zapravo nije napisan iz početka, niti je lišen nametanja svjetonazorskih sklonosti njegovih autora, niti je neutralan u odnosu na zahtjeve hrvatske ustavne države.
9. Premda se u Programu međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja GOO-a i u Preporuci o uvođenju u škole višekratno ponavlja kako su načela njegova uvođenja racionalnost, integriranje i koreliranje, istina je upravo suprotna. Nikakve razumnosti nema uz postojeće programe i planove, kojima se u potpunosti mogu postići svi ciljevi odgoja i naobrazbe, uvoditi fantomski predmet na međupredmetnoj razini jer se sadržaji nastavnih predmeta njime razbijaju podjelom na matični predmet i GOO. Zdravoj je pameti nepojmljivo stvarati kopiju pripreme matičnoga nastavnoga sata kako bi se istaknuo dio sadržaja kao građanski. Razum tu ne može razabrati smisao. Umom se u tom ne može uvidjeti opravdana svrha. To jednostavno narušava unutarnju povezanost i cjelovitost svakoga pojedinoga predmeta. Krajnje je dezintegrirajuće i iracionalno voditi dvostruko praćenje učenika u svladavanju istoga sadržaja pod vidom uspjeha u građanskom i matičnom predmeta. Trajna izloženost takvom stanju može uzrokovati podvojenost osobnosti i učenika i učitelja.
10. Naputci o praćenju i vrjednovanju učenika su besmisleni. Naime, nemoguće je i u neskladu je s logikom da učenik postiže različite uspjehe u istoj stvari. Ocjenjivanje međupredmetnoga sadržaja i toga istoga sadržaja kao predmetnoga sadržaja predstavlja i kršenje temeljne formalne ravnopravnosti odgojno-naobrazbenih sadržaja, jer se za jednostruki trud učeniku ovdje daju dvije ocjene, nasuprot svim ostalim predmetima gdje se za jedan sadržaj dobiva samo jedna ocjena.
11. Slično je nerazložan naputak o stvaranju razredne mape, učeničkih bilježnica, svitaka, fascikla za GOO. Upravo bi takva praksa za učenike bila katastrofalna, jer bi njihova nezrelost sve sadržaje disocirala i izolirala na pojedine predmete i međupredmete bez integriranja i korelacije sadržaja u jednu cjelinu u svojoj osobnosti što su do sada sa svojim učiteljima racionalnošću uspijevali.
12. Namjesto nametnutoga GOO-a treba raditi na uvođenju i u osnovne škole uvesti nastavni predmet Etika u dijelu razlikovnoga kurikula što i predviđa Nacionalni okvirni kurikul (NOK, str. 20-22). Etika bi kao izborni predmet bila alternativa konfesionalnim vjeronaucima za učenike koji ne žele pohađati niti jedan između dvadeset vjeronauka[1] ili za učenike čiji se konfesionalni vjeronauk ne organizira u pojedinoj školi zbog neispunjavanja zakonskih odredaba. Etika bi kao izborni predmet bila izjednačena bilo kojem vjeronauku, te bi bila obvezatan i redovit nastavni predmet što ulazi u naobrazbeni standard učenika. Kroz predmet Etika takvi bi učenici uz mogućnost razvoja svojih etično-moralnih kompetencija imali mogućnost i za postizanje ishoda građanskoga odgoja.
Uvođenjem predmeta Etike za one koji ne izabiru Vjeronauk dokinula bi se dvostruka diskriminacija učenika u hrvatskim školama. Naime, ujednačilo bi se opterećenje učenika, koje bi po svakoj osnovi i moralo biti u općoj obvezatnoj školi. Također bi nastavnim predmetom Etika svi učenici dobili mogućnost razvoja moralno-etičkih kompetencija i upoznavanja svjetskih religija što sada nije slučaj i teški je nedostatak hrvatskoga školstva. Eventualni program GOO-a može se uvesti kao fakultativni nastavni predmet ili modul u okviru školskoga kurikula kako i predviđa Nacionalni okvirni kurikul (NOK, str. 22-27).
[1] Vlada RH sklopila je četiri međunarodna ugovora sa Svetom Stolicom (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 2/97, 3/97 i 18/98), a jedan od njih je i o suradnji na području odgoja i kulture. Osim toga, Vlada RH sklopila je još i osam ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa s crkvama, crkvenim zajednicama i drugim vjerskim zajednicama, te na taj način regulirala odnose s još 19 Crkava, crkvenih zajednica i vjerskih zajednica (Narodne novine , br. 196/03 i 4/12): 20. prosinca 2002. godine potpisan je ugovor sa: Srpskom Pravoslavnom Crkvom u Hrvatskoj i Islamskom zajednicom u Hrvatskoj. 4. srpnja 2003. godine potpisan je ugovor s Evangeličkom crkvom u RH, Reformiranom Kršćanskom Crkvom u Hrvatskoj, Evanđeoskom Pentekostnom Crkvom u RH, koja zastupa još dvije crkve: Crkvom Božjom u RH, Savezom Kristovih Pentekostnih Crkava u RH, Kršćanskom adventističkom crkvom u RH koja zastupa i Reformni pokret adventista sedmog dana te Savezom baptističkih Crkava u RH, koji zastupa i Kristovu Crkvu. 29. listopada 2003. godine potpisan je ugovor s: Bugarskom Pravoslavnom Crkvom u Hrvatskoj, Hrvatskom Starokatoličkom Crkvom i Makedonskom Pravoslavnom Crkvom u Hrvatskoj. 24. listopada 2008. i ponovno 27. listopada 2011. potpisan je ugovor sa Židovskom vjerskom zajednicom Bet Israel u Hrvatskoj. 6. listopada 2010. godine potpisan je ugovor s Koordinacijom židovskih općina u RH. 12. rujna 2014. potpisan je ugovor sa Savezom Crkava »Riječ života«, Crkvom Cjelovitoga Evanđelja i Protestantskom reformiranom kršćanskom Crkvom u RH. Dakle, temeljem ugovora s Vladom RH, konfesionalni vjeronauk u hrvatskim školama ima pravo držati ukupno 20 Crkava, crkvenih zajednica i vjerskih zajednica.
Autor: Antun Budimir/vjeraidjela.com
