Božidar Ručević: Najstariji rodoslov u Hrvata

Subota, 14 veljača 2015 17:00
Written by: milanN
1 Reply

Uvodno pitanje: ‘Je li na karti, možda, prikaz putovanja iz biblijskog raja?!’

Uz danas sasvim dokazive genetičke postavke i asocijativno promišljanje moguće je objasniti genealošku povezanost sadašnjih ljudi sa samim iskonom čovjeka. Pisac ove crtice na temelju genetičkog puta svojih predaka pretpostavlja mogući iskonski rodoslov većeg dijela hrvatskog naroda, a pogotovo zato što mu je utvrđena haploskupina Eu7 (I, I2 i kako sve ne nazvana do danas), koja je zbog najvećeg postotnog udjela u Hrvata vrlo brzo nazvana hrvatskom (I. Jurić, 2003.), što ne znači da ju i današnji Bošnjaci ne bi smjeli nazvati svojom, jer ju kao i Hrvati imaju u većem postotku u odnosu na sve ostale narode u svijetu.

Osam haploskupina čine osam hrvatskih loza koje od pradavna doba potvrđuju autohtonost (I. Jurić, 2011.) stanovništva na našem domovinskom prostoru, a to su prema jednom mjerenju gdje žive Hrvati: Eu7 51%, Eu19 22%, Eu18 11%, Eu4 8,5%, Eu9 5%, Eu11 1,5%, Eu16 0,5%, Eu15 0,5%. U svemu je najvažnije da je EU7 u Hrvata uvijek veći od oko 50%.

Genetički markeri koji definiraju pretke Hrvata sežu u povijest do više od 60.000 godina unatrag, i to do M168, koji je, zapravo, i prvi zajednički znamen svih neafričkih ljudi. Dakle, prvotno genealoško stablo u više od 50% Hrvata možemo utemeljiti na uvjetno rečeno ‘pretcima’ označenim markerima M i P u haploskupini Eu7, i to:M168 > P143 > M89 > L15 > P123 > M170 > P215 > P37.2 —> Eu7 ili I i kako već ne.

Niz markera, metaforički rečeno predaka, za Eu7 daje različite podatke u odnosu na druge haploskupine, koji mogu poslužiti za usporedbe pra i nekih Hrvata s drugim pra i nekim etnijama?!

M168:zasigurno je najstariji ‘predak’ Hrvata;vrijeme:prije više od 60.000 godina prije Krista;iskon:sjeverno-istočno područje Afrike, poznato kao rog Afrike;klima:pokazuje privremeno povlačenje ledenog doba;seoba:bježi se od suše prema toplijim i vlažnijim krajevima;brojnost:čovjek (Homo sapiens) dosiže tek oko 10.000 jedinki;alati i vještine:kameno oruđe, lov i branje plodova,najstariji dokazi umjetnosti– skulpture, crteži.
M89: sljedeći dokazivi prapreci dolaze i prolaze arapskim poluotokom;vrijeme:oko 45.000 godina prije Krista;iskon:sjeverna Afrika i Bliski Istok, priobalje;klima:pogodna za travnjake u ravnicama;seoba:za plodovima, lovištima i ribolovom;brojnost:ljudi ima nekoliko desetaka tisuća jedinki;alati i vještine:osim kamena ljudi uporabljaju bjelokost i drvo.
M170:naši preci preplavljuju Balkan i dotiču Srednju Europu;vrijeme:oko 30.000 godina prije Krista;iskon:Bliski Istok, zapadna Azija;klima:ledeno doba u Europi u punoj snazi;seoba:sve do u Srednju Europu;brojnost:ljudi ima više od stotinu tisuća jedinki;alati i vještine:donositelji su kulture Gravettian u europske prostore, koja od 28-tisućite do 21-tisućite godine prije Krista dosiže i Sjevernu Europu, izrada figurica nezgrapnih ‘venera’ kao oznaka plodnosti, prve naznake tkanja platna.

P37.2:naš najmlađi predak, u pretpostavljenom genealoškom smislu, je i definirajući marker haploskupine I2, odnosno, kako je već objašnjeno, haploskupine Eu7 i to stanje bez novih mutacija traje i danas te većinski karakterizira i sve sadašnje Hrvate;vrijeme:na današnje domovinske prostore stiže u dobu mijene paleolitika u mezolitik, dakle, od oko 25.000 do oko 15.000 godina prije Krista;iskon:Balkan i Srednja

Europa;klima:preživljavanje posljednjeg ledenog doba u najsigurnijim utočištima u Europi, koja su se prostirala na širem području srednjeg i južnog Jadrana;seoba:značajno je zabilježiti rekolonizaciju istočne Europe;brojnost:oko jedan milijun jedinki;alati i vještine:izrađuje se bolje oruđe i odjeća, nazire se suživot čovjeka i životinja (prvotno psa), rezbare se prvi nakiti. (The Genographic project, 2011.)

Dakle, M168 dokazivi je najstariji predak Hrvata te, naravno, i svih ljudi euroazijske skupine, ‘Euroazijski Adam’, a različitosti se očituju tek u bilježenjima niza sljedećih ‘predaka’, to jest, markera. Je li i u tome moguća diferencijacija, ako pretpostavimo mogućnost istovremenog nastanka višestrukih, a istih M168 predaka?!

Vrijeme dolaska naših predaka na sadašnje domovinske prostore jasno govori o paleolitskom podrijetlu haploskupine Eu7 te time i preživljavanje posljednjeg ledenog doba, to jest, njegovog završnog dijela nazvanog pleistocen – od oko 125-tisućite do oko 8-tisućite godine prije Krista – u jednom od jadranskih utočišta.
Naslovna karta u cijelosti odgovara namjeri ovog štiva da prikaže prvotno kretanje pra i nekih predaka Hrvata, i to na putu do današnjih europskih domaja, a sami pretci su označeni nizankom, markera M i P, iako vremenski silno razdvojenih.

Ispravnost ovog štiva potvrđuje se i u uratku sveučilišnog profesora Dragana Primorca i suradnika iz 2011. iz kojeg djelomice bilježim: ‘… ekstremno visoka učestalost Eu7 u sve tri glavne etničke skupine u Bosni i Hercegovini, i to u bosanskih Hrvata 71,1%, Bošnjaka 43,5% i bosanskih Srba 30,9%, kao i Hrvata iz države Hrvatske više od 50% , očito proizlazi iz utjecaja srednje-jadranskih utočišta u posljednjim tisućljećima zadnjeg ledenog doba …’ te ukazuje na zajedničke praočeve, a osobito kod Hrvata i Bošnjaka. Na svršetku treba reći da je nužda ovaj rad proširiti i rodoslovnim stablima od preostalih 7 hrvatskih loza te dosegnuti cjelovitu autohtonu potku stanovništva i citirati: ‘… da je ta autohtonost Hrvata na hrvatskom povijesnom području dokazana…” i na temelju koje je, prema knjizi sveučilišnog profesora Ivana Jurića iz 2011. u danim povijesno-političkim uvjetima i iznjedren hrvatski narod.

Ovo štivo može se koristiti kao neka vrsta predloška koji se promjenom imena naroda i nekih genetičkih izričaja može jednakovrijedno uporabiti kao potka za pretpostavku najstarijeg rodoslova bilo koje etnije zapisane u povjesnici čovječanstva.

Prema svemu sudeći, ovdje opisana zasigurno originalna ‘pretpostavka najstarijeg rodoslova u Hrvata’ pokazala se točnom i stvarnom te je prigoda pretpostaviti da bi bilo dobro u svaki obiteljski rodoslov uvodno zabilježiti i iskon najstarijeg vlastitog pretka na isti način i to bez obzira koliki vremenski skok time u rodoslovnom stablu učinili.
Završno pitanje: ‘Je li predpostavka ovog štiva prihvatljiva?!

Autor: Božidar Ručević/hrsvijet.net