Tenisač Juan Martin Del Potro: „Ja sam katolik, i otvoreno to kažem. Bog zna i vidi sve.“
Poznati argentinski tenisač, koji je svjetsku slavu stekao osvajanjem Grand Slam naslova u New Yorku, US Opena, pobjedivši pritom neke od najboljih tenisača svih vremena, Rogera Federera i Rafaela Nadala, ne krije svoju vjeru i pripadnost katoličkoj vjeri: „Ja sam katolik, i otvoreno to kažem. Bog zna i vidi sve.“
Ovaj 26-godišnjak često zna nositi i krunicu oko vrata za vrijeme mečeva, a nakon svake se pobjede prekriži i pogleda u nebo. Za to postoji razlog: „Kad sam imao 6 godina, sestra mi je poginula u prometnoj nesreći. To je shrvalo cijelu moju obitelj, jer mi je sestra imala samo 9 godina. Vjerujem da je ona sada na nebu i da me gleda“, svjedoči.
Nakon najvećeg uspjeha u karijeri stvari su u Del Potrovom životu krenule silaznom putanjom. Uslijedila je ozljeda ručnog zgloba i operacija zbog koje je izbivao jako dugo s teniskih terena. Bilo je to 2009. godine. U pitanju je bila čak i njegova profesionalna karijera, no uz Božju pomoć, uspješno se vratio. Uspio je osvojiti i brončanu medalju na Olimpijskim Igrama u Londonu pretprošle godine. Juan Martin dolazi iz grada Tandilla, koji se nalazi u okolici glavnog grada Argentine, Buenos Airesa. Grad ima 100 tisuća stanovnika i po Del Potrovim riječima, pravo je rasadište sportskih talenata. Iz Tandilla su potekli i Juan Monaco, isto tenisač, te Mauro German Camoranesi, nogometaš koji je nekada igrao za talijanski Juventus. Grad odiše sportskim ozračjem, ima odlične trenere i teretane, te dobru hranu i ugodnu klimu. Nakon što je junak naše priče osvojio US Open, dočekao ga je cijeli grad, odnosno 100 tisuća stanovnika, no on sam ističe: „To je bilo zaista lijepo. Vidjeti toliko ljudi koji su te sa ponosom dočekali ispunja te krasnim emocijama. No ipak, mislim da je najvažnije u životu biti dobra osoba. Biti uspješan tenisač je manje važno.“ Napomenimo i da je Del Potro najviši igrač (1.98 cm) u povijeti tenisa koji je osvojio neki Grand Slam. Njegov put ka sportskom upsjehu olakšala mu je i činjenica da je njegov otac također bio sportaš, igrač ragbija, a poslije veterinar. Majka mu je učiteljica.
U mladosti je ovaj Argentinac trenirao i nogomet, a tenis je počeo igrati neplanirano, kad mu je jedan prijatelj ponudio da udara tenisku lopticu reketom u zid. Za svoj životni poziv profesionalnog tenisača odlučio se u 12. godini života. Nije promašio. Svijet je dobio iznimnog sportaša, skromnog i poštenog mladića, a mnogi katolički mladići i djevojke koje se bave sportom, krasnog uzora. Vjerujemo kako uz Božju pomoć, iznimni teniski rezultati koji će krasiti njegovu karijeru, neće izostati.
Izvor: Dnevno.hr/glasbrotnja.net
