Narod je zviždao osumnjičenicima u aferama ZAMP i Patria
Haranga i medijski linč. Tako bi se mogao opisati bijes lijevih komentatora i ideologa razvaline potaknut inauguracijom prve hrvatske predsjednice. Kad već nisu mogli naći ništa sporno u samoj ceremoniji i govoru nove predsjednice, pronašli su vještice u publici.
Taman kao da su u publici bili nacisti sa strojnicama koji su odgovorni za, brat bratu, milijune pobijenih. Druga stvar koja je naizgled uzrujala brižne medijske čuvare čistoće nacije jest zviždanje dvojici bivših, Josipoviću i Mesiću. E, to je ključno. Zviždanje ovoj dvojici generatora svih hrvatskih zala u posljednjih 15 godina.
Vrlo vješto i manipulativno, medijski su čistunci izvukli ova dva momenta samo zbog jednog razloga. Ublažiti medijsku bombu koja je odjeknula Hrvatskom i čula se sve do Moskve. Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić osnovano se sumnjiči za primanje mita u aferi Patria. Već sam pisao kako bi Mesiću najbolje bilo da se polako počne pripremati za mogući kazneni progon i da bi mu mogla presuditi upravo Patria. No nisam očekivao da će to ići tako brzo.
Mediji su, istina, dosta pisali o Mesićevoj ulozi u toj aferi kojom je uzdrmano ne samo povjerenje u politiku i političare, već i nacionalna i vojna sigurnost. Za istu priču u Sloveniji su osuđeni najviši državni dužnosnici, na čelu s bivšim premijerom Janšom. Ne ulazim u sadržaj optužbe i presude i je li taj proces bio politički motiviran. Činjenica je da su presude donijete, i u Sloveniji i u Finskoj, a glavni igrači te priče bili su menadžeri koji su se u jednom trenutku sastajali i s Mesićem. U sve je bio upleten i Walter Wolf, koji se također sastajao s Mesićem a upravo njega sada traže slovenska pravosudna tijela i zahtijevaju od Kanade da ga izruči. Simptomatično?
Klupko se polako počinje razmotavati. Još su živa sjećanja na Mesićevu „posudbu“ od par milijuna kuna kako bi si kupio dva stana u elitnom dijelu Zagreba. Afera je završena riječima: posudio mi je prijatelj. Mnogi su se pitali tko to, pa bio to i bivši predsjednik Republike, može računati na takvog prijatelja s tako izdašnim iznosima za posudbu? I još k tome, u jeku krize koja je upravo počela nagrizati Europu i Hrvatsku. Kasnije se ispostavilo kako je taj prijatelj bio Božo Dimnik, Slovenac. Ostala dvojica prijatelja koji su uz Dimnika posudili novac, ostali su nepoznanica. Simptomatično?
Odgovor Mesića nije trebalo dugo čekati. Javio se iz Moskve. U svom odgovoru bio je i više nego eksplicitan. Rekao je, citiram: „…ali ima gadova u Hrvatskoj koji bi htjeli mene umočiti, samo moraju znati da do njihove i do moje smrti to neće dočekati.“ Mesić u posljednjih tjedan dana dva puta spominje svoju smrt. Možda je se boji. Ali spominjati smrt „gadova“, u prijevodu svih onih koji propituju njegovu ulogu u aferi Patria, neodoljivo implicira prijetnju, a i podsjeća na smrt Milana Levara. Nakon što je Levar ubijen, Stjepan Mesić gorljivo se založio da se ubojice pronađu. Do dana današnjeg taj slučaj nije riješen. Simptomatično?
Još jedan slučaj ovih je dana predimenzioniran do svemirskih kategorija. Spočitava se novoj predsjednici imenovanje Josipa Buljevića za savjetnika zbog, kako se navodi u medijskom spletkarenju, njegove uloge u maltretiranju novinarke Helene Puljiz. Iako ne postoji niti jedan dokaz da je osobno Buljević naložio prisilno zadržavanje spomenute novinarke, ipak se s time želi stvoriti dojam kako predsjednica etablira totalitarne strukture u svoj tim. Međutim, u vrijeme dok je Buljević bio šef obavještajne zajednice, Mesić je bio predsjednik Republike. Buljević je bio i njegov izbor, jer predsjednik s premijerom supotpisuje odluku o imenovanju. Iz Mesićevog ureda prosuta je priča kako tajne službe pokušavaju raditi protiv predsjednika. Stvarnost je ipak bila malo drugačija. Mesić se tada osjetio uzdrman zbog Račanova poraza, a već sljedeće godine trebalo je ići na nove predsjedničke izbore. Napraviti žrtvu od sebe uvijek pali kod birača. Simptomatično?
Predviđam da će Mesić, koji se upravo nalazi u Rusiji, od Moskve zatražiti politički azil i da se neće vratiti u Hrvatsku. Kao i nekoć njegov suvremenik Veljko Kadijević s kojim je Mesić rogoborio protiv Tuđmana 1991. i predlagao Kadijeviću da Tuđmana uhiti. S takvim razvojem situacije Rusija bi puno izgubila, a Hrvatska puno dobila.
Nedvojbeno, na potezu su DORH i USKOK. Ako strana tužiteljstva, finsko u slučaju Patria, a njemačko u slučaju Perković, Hrvatskoj moraju otvarati oči u procesuiranju svojih kriminalaca, onda to znači da ti slučajevi postoje duboko zakopani negdje u ladicama Mladena Bajića. S njih treba skinuti prašinu, a s Hrvatske stigmu kriminalne države.
Uostalom, i sam narod je pozvao DORH da djeluje. Kada? Pa onog trenutka kada je spontano počeo zviždati Mesiću i Josipoviću na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Nije se, dakle, zviždalo bivšim predsjednicima već potencijalnim kriminalcima. Dovoljno je samo reći ZAMP i Patria. I sve su opcije otvorene.
Tomislav Stipić/hrsvijet.net
