POZNATI OBRAĆENI NEPRIJATELJI CRKVE: Komunisti i masoni
Andre Frossard
Frossard je rođen 14.01.1915. Otac mu je bio jedan od utemeljitelja francuske komunističke partije, a bio je njen glavni tajnik 31 godinu. Očeva baka bila je Židovka i to iz mjesta Foussemagne, jedinog francuskog sela koje ima sinagogu a ne crkvu. Baka s majčine strane je bila protestant. Frossard je odgojen kao ateist. Vrlo rano se počeo baviti novinarstvom, pisanjem i esejima. Njegovo obraćenje na katolicizam se dogodilo 1935. kad je imao samo 20 godina. Tražio je prijatelja, Andrea Willemina te je ušao u kapelicu, misleći da će ga tamo naći. Međutim, kako sam kaže, tamo je susreo Boga čiju je neizmjernu ljubav osjetio tako snažno i intenzivno da više nije imao nikakvih dvojbi oko Njegovog postojanja. 1936. Frossard se priključio francuskoj mornarici a kasnije i Francuskom otporu. Gestapo ga je uhitio 1943. a samo je Božjom intervencijom preživio pokolj jer od 79 zatvorenika sedamdesetdvojica su bila pogubljena. Poslije rata je radio za francuske novine L’Aurore, prije nego je prešao na BBC. Do 1990. je napisao 15.000 novinarskih članaka. Njegov najpoznatiji roman, ujedno i bestseler, je: „Bog postoji, ja sam ga susreo!“ Frossard je u svojim nastupima često govorio kako je Isus utemeljio jednu svetu i apostolsku Katoličku crkvu, i kako ona ima puninu istine. Upozoravao je svoje čitatelje da ne nasjedaju na zamke ateista jer po njegovom mišljenju ateizam nastoji izgraditi svijet bez ljubavi, vjere i nade. Bio je uvjeren kako Bog najviše cijeni krepost vjere. Svaki slobodni trenutak posvećivao bi razmatranju o Euharistiji a sam čin pričesti smatrao je ponovnom proslavom otajstva našega otkupljenja koje postaje jasno vidljivo očima duše. Često je govorio i o postojanju nadnaravnog svijeta, koji postoji, i koji je toliko stvaran da je ovaj naš svijet samo blijeda kopija i sjena onog svijeta koji čeka Isusove vjerne. Sveto Pismo je držao za Božju ljubavnu objavu svakom čovjeku gdje je sadržano Božje uputstvo čovjeku kako biti sretan, ispunjen i u harmoniji sa svojim Stvoriteljem. Držao je Bibliju za autentičnu Riječ Božju. Skandale u crkvi nije htio komentirati jer je i sam bio uvjeren u svoju slabost i grešnost i nipošto nije htio biti jedan od onih koji prvi bacaju kamenje. Radije je molio za svećenike i crkvu a poznato je da je bio osobni prijatelj pape Ivana Pavla II. Za đavla je rekao: „Naravno da on postoji. Kako ne vjerovati u njegovo postojanje kad ga Biblija spominje 147 puta?“ Umro je 1995., u Versaillesu u Francuskoj.
Emile Zola
Zola je bio poznati francuski pisac i mason, rođen 1840. godine. Pripadao je školi naturalizma. Bio je ključna figura u političkoj liberalizaciji Francuske. Otac mu je bio talijanski inženjer koji je njegovu majku ostavio s bijednom mirovinom kad je imao samo 7 godina. Neko vrijeme Emile je bio radnik u tvrtci za utovar. Pisao je i kazališne i kulturne kritike za novine. U svojim kasnijim djelima bio je zaluđen idealističkim socijalizmom. Ipak, najpoznatiji je po aferi Dreyfus. Da se podsjetimo, časnik za artiljeriju u francuskoj vojsci, inače židovskog podrijetla, Alfred Dreyfus, bio je optužen da je odavao tajne informacije njemačkim obavještajcima. Vrlo brzo je bio optužen i poslan na Vražji otok u Francuskoj Gvajani, gdje su mu noge okovane željeznim verigama. Međutim, poručnik Georges Picquart je pronašao informacije kako je za odavanje podataka kriv drugi časnik, nežidov, Ferdinand Esterhazy. Međutim, tada njegova opaska nije bila prihvaćena. Kada je jednom Dreyfus bio okrivljen, val antisemitizma je preplavio Francusku. Tako se je izvšio pritisak na javno mnijenje kako bi Židovima bilo bolje da su u svojoj vlastitoj državi a ne raštrkani po cijelom svijetu. Vratimo se na Esterhazya. Znate čiji je on bio školski kolega? Velikog masona tadašnjeg doba Edmunda de Rotschilda. Izgleda da su iza cijele Dreyfus afere stajali Rotschildi kako bi pokrenuli antisemitizam te pokrenuli preseljenje Židova u Izrael gdje jednoga dana namjeravaju stvoriti jednu svjetsku vladu. Zola je 1898. u novinama „L’Aurore“, objavio članak „J’accuse“ gdje je javno prokazao cijeli slučaj i utjecao na Dreyfusovo dokazivanje nevinosti. Cijeli članak zamislio je kao otvoreno pismo francuskom predsjedniku, Felixu Faureu. Međutim, Zola je kažnjen s 3.000 franaka i osuđen na zatvor. Pobjegao je u Englesku, gdje je 1902. umro od gušenja ugljičnim monoksidom. Navodno je dimnjak bio neispravan. Kasnije je održavač krova priznao kako je zatvorio njegov dimnjak zbog političkih razloga. Slučajnost? U međuvremenu se obratio i postao katolik. O masonima je rekao: ”Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto te svijet uvjeriti u idolopoklonstvo. Danas se iskreno kajem zbog toga što sam 30 godina živio u zabludi ali priznajem u čemu sistem cijelog slobodnog zidarstva počiva i da sam šireći tu nauku zavodio ljude koji su me masovno slijedili.”
Harmon R. Taylor
Harmon R. Taylor bio je veliki meštar Slobodnih i Pihvaćenih masona države New York. Kako sam kaže, dok je bio u masonskoj religiji, počeo je proučavati Bibliju i kršćanstvo. Malo po malo, shvatio je da je masonska religija lažna. Postavio je tri ključna pitanja po kojima je došao do tog zaključka. Prvo je pitanje bilo, kakav je odnos masona prema Bibliji? Najpoznatiji masoni, poput Alberta Pikea držali su Bibliju kao samo jednu od knjiga preko kojih se dolazi do ‘poboljšavanja čovjeka’. Ono što je Biblija nama, to je Kuran muslimanima ili neka sveta hinduska knjiga Hindusima. Nema razlike, sve religije su jednako vrijedne, i preko svih njih se dolazi do poboljšanja čovjeka. Drugo pitanje je bilo kakav je odnos masona prema Isusu Kristu? Taylor ističe da masoni smatraju Isusa Krista za sina božanstva Ialdabaoatha, koji je inače otac i sotoni. Smatraju da su Isus i sotona rođaci. Također, smatraju da je Isus samo iluzija, koji je živio, uskrsnuo kao iluzija, da nije uopće došao u tijelu, nego samo kao ideja. Znamo što evanđelist Ivan kaže za one koji niječu Isusovo čovještvo: „Svaki onaj koji negira da je Isus došao u tijelu, je Antikrist!“ Treće pitanje jest odnos prema prolijevanju Isusove Krvi na križu. Masoni ne priznaju doktrinu spasenja po Krvi Isusa Krista te je smatraju iskrivljenom devijacijom originalnih tumačenja. Kada je Taylor vidio da je masonerija pala na sva tri testa, shvatio je kako su njihova učenja zapravo luciferijanska pa je napustio veliku Ložu New Yorka i postao kršćanin.
Autor: D. Bilić/dnevno.hr
