FRA JOSIP MARCELIĆ – Intervju za Radio Split
Objavljujemo intervju koji je fra Josip Marcelić, član Hrvatske udruge Benedikt, dao Radio Splitu
Koji je smisao i cilj korizme?
Sama riječ KORIZMA označuje vremenski period od 40 dana – quaresima!
Dakle, to je jedan vremenski isječak, koji treba sagledavati u njegovom
širem kontekstu vremena, cjelini i konačnom cilju.
Nadalje, radi se o KRŠĆANSKOJ korizmi – koja se povezuje s ISUSOVOM
KORIZMOM; a koja se na svoj način veže s Izraelskom korizmom; koja seže
u same početke ljudskoga roda i povijesti ljudske te postavlja temeljna
pitanja ljudske egzistencije i životnog hoda!
U čemu je dakle ta kršćanska korizma, odnosno Isusova Korizma koju
kršćani žele slijediti, usvojiti, ostvariti?
Isusova KORIZMA, to jest Četrdesetica – samo je istaknuti period na
početku njegova javnoga života. Pri Isusovu rođenju anđeli su
navijestili – da On dolazi kao Spasitelj!
Dakle, po korizmi Isus ulazi u javni život – da ostvari na društvenoj
razini svoje otkupiteljsko poslanje – cilj svojega utjelovljenja –
dolaska na svijet.
Time se ujedno uočavaju dimenzije – vremena i nadvremena, zemlje i neba.
Bez tih obzora nemoguće je pravo shvatiti Isusovu i kršćansku korizmu.
Nadalje, Isus tada ulazi u PUSTINJU. Pustinjsko tlo – je teren na
kojemu se igra ta utakmica: možemo slikovito reći: bez gledatelja – na
pustinsjkom terenu. Međutim imamo dva igrača: s jedne strane Isus – koji
se obraća Bogu, svome Ocu u molitvi, i s druge strane se susreće s
protivnikom – đavlom koji mu pristupa – i želi s njim trgovati,
pregovarati.
Koja je dakle temeljna dimenzija Isusove korizme?
Svakako – Povezanost s Bogom, s Ocem, s vječnošću, s nadzemaljskim! Ali
sve se odigrava na zemaljskom igralištu, makar izgleda da je bez
gledatelja!
Isus se dan i noć moli – razgovara s Ocem. O čemu? Pa o cilju njegova
dolaska na svijet! To je temeljna molitvena aorta Isusova života i
djelovanja.
Što je Isus s Ocem razgovarao i molio – teško možemo formulirati. Radije
bih zapitao: O čemu nije razgovarao, molio, uranjao u odnos s Ocem, s
Nebom, s Vječnošću. Radilo se da se uspostavi sigurna molitvena veza –
superkabelska s vječnošću, s Nebom. Možda nam nešto o tome otkriva
molitva koju nas je Isus naučio, a to je najobičniji OČENAŠ – o kojemu
malo rzamišljamo, makar ga svaki dan više puta molimo.
To je dakle, neka priprema za borbu – koju ste spomenuli ranije –
za utakmicu, ili bolje rečeno DVOBOJ između Isusu i Sotone?
Smatram da je to veoma zgodna uspredba… To je neke vrsti dvoboj! Sotona
je izazivač, Isus je došao da se s njim obračuna.
Evanđelje nam spominje tri područja tog obračuna:
Pitanje kruha – života i zdravlja, čudesnih Božjih zahvata – vlasti!
U kojem je smislu tu borba – dvoboj za KRUH?
Ti si gladan, svakako. Ali, ako si Sin Božji – pretvori ovo kamenejuje u
kruh! Najedi se… Živi!
Ovdje je KRUH simbol hrane i svega što našem organizmu treba za život: i
jelo, i piće, i mnoštvo drugih elemenata; trebalo bi tu uključiti i duševne potrebe, i duhovne – dakako na ovoj prvotnoj – prizemnoj razini, budući da postoji i viša, nadzemaljska razina.
Isus pobjeđuje Sotonu pozivom na višu biblijsku razinu: Ne živi čovjek
samo o kruhu, nego od svake Rječi Božje. Ta Bog je svojom riječi stvorio
svijet i sve što postoji! Sjetimo se izvještaja o stvaranju.
Dakako, ovu bitku može razumijeti samo biblijski vjernik.
Kako je dalje tekla borba, utakmica?
Sotona je napao s drugog ugla na Isusa: Uze ga na vrh Hrama i reče mu i
izazva ga: Ako si Sin Božji – baci se dolje, jer je rečeno –u Svetom
pismu: Poslat ću anđela svoga i čuvati će te!
Isus odgovara drugom Božjom Riječi: Ali je također rečeno – Ne iskušavaj
Gospodina Boga svoga! Dakle, Bog ti je dao pamet i druge darove – pa se
znaj čuvati, a ne izazivati i izrugivati Boga!
Kakav je treći napad Sotone?
Sotona upotrebljava, možemo slikovito reći, već tada Internetsku mrežu i
pokazuje mu čitav svijet – mnoštvo ljudi, kraljevstava, bogatstava, –
i obećava mu sve to pokloniti, uz uvjet da mu se Isus pokloni!
Tko ne bi prihvatio takvu velikodušnu ponudu?!
Ali Sotona se uvelike prevario. Podmetnuo je na prodaju TUĐU ROBU, Božje
stvorenje – i tada traži od Isusa da njega prizna kao Gospodara svega,
kao Boga!
Isus ga tada pogodi plamenom strijelom Božje riječi: Rečeno je: Samo
Bogu svome ćeš se klanjati… Nosi se, Sotono od mene i od svih ljudi!
Varalico, lopove! Nasilniče!
I tako je završilo prvo poluvrijeme: tri prema nula!
Sotona je otišao s pustinjskog igrališta – i počeo planirati novi napad
– za drugo – završno poluvrijeme, nakon TRI GODINE, u Velikom ili Svetome
Tjednu.
U čemu je dakle naša kršćanska korizma – sada – u ovo naše vrijeme?
Mi bsimo trebali s Isusom i pomognuti od Isusa:
a) najprije se povezati s Bogom, s vječnošću; uprijeti pogled u završnicu
našega putovanja, naše životne utakmice. Temeljno je : jasno uočiti cilj
našega životnog putovanja, a to je NEBO – VJEČNOST; i osigurati sigurni
spoj s NJIM – po molitvi, po sakramentima, po trajnom nadziranju tog
mosta – da neprijatelj ne prekine tu KOMUNIKACIJU : molitvenu –
društvenu – s prirodom i svim darovima koji su nam dani na upravljanje
i korištenje.
MOLITVA pak ima mnoštvo stupnjeva i oblika: malo dijete se veže na svoj
način, mladić-djevojka na svoj, žena muškarac na svoj, zdrav-bolesnik na
svoj, seljak i znanstvenik na svoj. Treba kroz molitvu Očenaša naći
svoje niti koje nas vežu s Bogom; to će biti i u osobnoj molitvi, i u
obiteljskoj, i u zajedničarskoj, i u liturgijskoj; po osobnim vapajima i
po sakramentima;
Pa taj program je prevelik.
Svakako. Ali, ostvari ove korizme ono što ti je najpotrebnije, drugo ćeš
tijekom godine i sljedećeih godina. Zato ti je i darovan tijek života u
različitom vremenskom trajanju. Iskoristi ga.
Kakav je drugi korak tog korizmenog kršćanskog puta?
Iskorisititi darove Božje – da pribaviš KRUH , da uzgojiš potrebne
žitarice za kruh i sve ostalo potrebno za život, a ne da stojiš
skrštenih ruku. Ne čekaj da ti Bog pretvara kamenje u kruh, i da
izvodi čudesa koja ti zaželiš.
Iskoristi sve sposobnosti i talente koje si dobio na dar – da se možeš
brinuti o sebi i o drugima, da može igrati utakmicu života bilo gdje i
sa svakim – poštenu utakmicu, radosnu, koja čini da rasteš i da se poput
natjecatelja veseliš svojim i tuđim uspjesima.
Malo pjesnički rečeno, ali zanimljivo. A koji bi bio slijedeći
korak u toj korizmenoj utakmici?
Makar taj korak spominjemo na kraju, kako je to bilo i pri napastovanju
Isusovu u pustinji, on ipak stoji na početku i prati sav tijek korizmene
životne utakmice.
I taj bi korak bio: ADAME – EVO biraj : između Božje i sotonske riječi;
biraj između upozorenja Božjeg o stablu života te spoznaje dobra i zla –
i zavodnih đavolskih riječi; biraj između Boga i Sotone; biraj između
Boga i Sebe; biraj između Života i Smrti!
Nije baš jasno što govorite i što mislite?
Čovjek TREBA spoznati svoju istinu i prihvatiti je ili odbaciti;
priznati i prihvatiti Boga koji je Stvoritelj i Začetnik čovjeka i svega
stvorenoga. Treba izabrati između Boga Stvoritelja i Otkupitelja,
njegove Ljubavi i Milosrđa koje sve dovodi u bitak i obnavlja, ili –
izbrati sebe i svoje NIŠTA: Prah si i u prah ćeš se obratitit!
I to izgleda previše teoretski rečeno. Kako to ostvariti?
Veoma kratko to je Bog izrazio u svojih Deset Zapovijedi na Sinaju.
Slično je to Isus izrazio u svojim Blaženstvima u Galileji.
Veoma konkretno to nam je pokazao svojim životom – kako nam ga Evanđelja
opisuju. Vrhunac tog darivanja, ljubavi i otkupljenja najkonkretnije je
ostvario u završetku drugog poluvremena utakmice – u Velikom ili Svetom
tjednu – po svojoj Muci, Smti i Uskrsnuću.
Krist je pobijedio Zlo, Smrt, – uskrsnuo je i za nas Živi! I nama pruža
Život i Uskrsnuće!
Na nama je: biraj Život ili Smrt! Boga ili Paklenog zavodnika! Uskrsnuće
ili uništenje!
Došao sam da vam dadem Život, u izobilju da vam dadem!
Dakako, nije to dovoljno samo znati, nego trebaš dnevno uvježbavati.
Mnogo više i zdušnije negoli bilo koji natjecatelji – jer se ovdje
radi o ŽIVOTNOJ UTAKMICI – na kojoj visi smisao mojega vremenitog života
i MOJE VJEČNOSTI !
To je naša kršćanska korizma! Velebna, zahtjevna, predivna!
Split, 21. veljače 2015.
Hrvatska udruga Benedikt
