Kuljiš: Holy ima feminističko orgazmički pristup i obraća se deklasiranoj urbanoj generaciji, koja se ne nalazi i ne snalazi u modernom svijetu

Više od sto stranaka na hrvatskoj političkoj sceni čine ponudu sve većom, no je li ona i kvalitetna? Politički monopoli nisu upitni, ali je upitno postoji li u Lijepoj našoj Treći put te može li on ugroziti monopol dvije političke opcije. Ovo je bila tema u emisiji Svjedok Gordana Malića na Osječkoj televiziji.

Šalaj: Milanović se kasno sjetio da imamo hrvatsku, a ne pakistansku banku

Izvanredni prof.dr.sc. Berto Šalaj sa Fakulteta političkih znanosti objasnio je kako je sintagma Treći put došla prije svega u britanskoj politici gdje su je promovirali sociolog Anthony Giddens, a onda ju je politički preuzeo tadašnji premijer i vođa laburista Tony Blair. Ona je pokušaj pronalaženja, navodi Šalaj, između s jedne strane tržišnog fundamentalizma i s druge strane komandne ekonomije.

“Vrlo brzo se pokazalo da je to zapravo izdaja i lijevi teoretičari govore da je to izdaja socijademokracije – to uvođenje tih principa deregulacije, privatizacije, davanja većeg prostora tržištu, da zapravo, taj Treći put znači prihvaćanje neoliberalne sintagme. Milanović je na neki način to radio, u ove tri godine. Pokušavao je balansirati – mi smo socijalo osjetljivi, ali okolnosti su takve da moramo prihvaćati tržišne principe. Pa se on sjetio u zadnjih nekoliko tjedana da treba reći ne bankama, da imamo hrvatsku, a ne pakistansku banku. Čini mi se da je i on shvatio kasno, dugo nakon drugih socijaldemokrata da je taj Treći put propao i da on mora gledati kako će vratiti tu svoju socijalnu bazu birača. Doduše, ja nisam siguran da je to neki strateški zaokret mislim da je više razlog to da se bliže izbori u ovoj godini”, smatra Šalaj.

Galić: Podjela izbornih političkih karata odvijat će se između klasičnih tradicionalnih političkih stranaka, jedne lijeve i druge desne

Publicist Mirko Galić tvrdi kako europsko iskustvo ne daje neku veliku nadu za pojavu Trećeg puta kao spasonosnog rješenja ni za Europu ni za Francusku, a niti za druge manje zemlje kakva je Hrvatska.

“Uvijek je ta tradicija lijevo – desno oličena u pravilu u dvije dominantne stranke. Jedna je stranka ljevice – nekada su 70-ih godina to u Francuskoj pa i Italiji bili komunisti, danas su to socijalisti ili socijaldemokrati. U Engleskoj, također, postoji ta dvojnost ili podjela na dvije jake stranke. U Njemačkoj iskustvo nije bitno drugačije. Dakle, dominantna europska iskustva ne ostavljaju puno prostora za pojavu trećeg puta. Tamo gdje se on javlja, pokušava se, recimo, instalirati u Francuskoj u obliku Nacionalne fronte više jednog desničarskog nacionalističkog pokreta nego političke stranke s jasnim profiliranim programom, nema puno nade da će uspjeti, bez obzira na garniture koje mogu davati znakove opasnosti za jedne i znakove nade za druge. Tako da će se podjela izbornih političkih karata ili izbornog plijena uglavnom odvijati između onih klasičnih tradicionalnih političkih stranaka, jedne lijeve u ovom slučaju socijaldemokratske ili socijalističke i druge desne, nacionalne republikanske. To je tradicija i to je prošlost, sadašnjost, a vjerojatno i budućnost u ovim dominantnim europskim zemljama”, rekao je Galić.

Šalaj je podsjetio kako zadnjih 20-a godina u Hrvatskoj imamo politički sustav u kojem dominiraju dvije velike stranke: HDZ i SDP. Po tome, navodi Šalaj, se može postaviti pitanje koliko je to prvi i drugi put pa treba li nam onda treći.

“Te dvije stranke se sigurno razlikuju svjetonazorski u to ne moramo ulaziti, ali je pitanje koliko se razlikuju po ekonomskoj politici. Recimo imamo teoretičare, analitičare lijeve ekonomske koji kažu oni se ne razlikuju zato što i jedni i drugi provode neoliberalnu politiku. Desni ekonomski analitičari, npr. gospodin Šonje, kažu ne oni se ne razlikuju jer provode prosocijalističku ekonomsku politiku. Ja bih rekao da su oni slični po tome što nemaju sustavno strateški razvijene ekonomske politike. I jedni i drugi, i HDZ i SDP djeluju ad hoc, ne pripremaju se u ekonomskoj sferi tako da što se toga tiče ja mislim da su i HDZ i SDP isti put”, smatra Šalaj.

Raspudić: Ne bih o trećem putu govorio kroz reciklažu starih kadrova

Komentator Večernjeg lista Nino Raspudić, smatra kako ni HDZ ni SDP ne artikuliraju na pravi način opciju koju tobože predstavljaju.

“Ljevičari prigovaraju SDP-u da su izdali radnike, da oni u stvari nisu lijeva stranka da to tek treba artikulirati. S druge strane, čujemo prigovore HDZ-u da je to jedna pretočena frakcija Saveza komunista Hrvatske u koju su se kasnije kalemili mlađi poslušnici i klonovi, da to nikada nije artikuliralo kako treba – neku demokršćansku konzervativnu opciju. Ja ne bih govorio o trećem putu, nego o trećem, četvrtom, petom putu, jer nam doista fale neke profilirane političke opcije da vi kao pripadnik određene društvene skupine ili klase imate neke svoje interese i da prepoznate na paleti političke ponude stranku ili opciju za koju mislite da će te vaše interese ili vrijednosti zastupati, dati glas i onda to oni doista sutra i čine. Ovdje do toga još nije došlo. Ne bih o trećem putu govorio kroz reciklažu starih kadrova, jer što mogu ponuditi nekakvi otpadnici od jedne ili druge opcije, neki likovi koje gledamo već 20, čak i 30, 35 godina. Ako se govori o nekim putovima to mogu biti isključivo mladi ljudi, kad kažem mladi ne mislim balavi od 20 godina mislim na ljude koji imaju već neke karijere i biografije, dakle ljude od 30,35, 40, 45 godina koji nisu sudjelovali u izvršnoj vlasti ranije i koji se nisu kompromitirali kroz ranije sheme ili igre. Dakle, kada vidim tako nešto, povjerovat ću da su to neki novi putevi i nove opcije, zasada još ne vidim naznake toga”, navodi Raspudić.

Publicist Denis Kuljiš tvrdi kako su ove stranke ljevice i desnice bile podijeljene prema ekonomskoj poziciji subjekta te politike.

“Imali smo kao radnike, poslodavce, a to se sve izgubilo u modernoj postindustrijskoj državi. Sad postoje neke općeinteresne skupine koje agregiraju jedan opći politički interes, ali on više nije niti usko lijevi niti usko desni. Po čemu su recimo njemački socijaldemokrati ljeviji od njemačke desnice? Ako gledamo ekonomski kod Njemaca ekonomski program socijaldemokrata piše direktor Volkswagena. Nemamo više podjelu na radnike i kapitaliste”, kaže Kuljiš.

Galić: Ljevica je izgubila svoj identitet

Galić tvrdi kako se radnički stalež osjeća izdanim od ljevice. Podsjeća kako je u Francuskoj predsjednik Mitterrand bio 14 godina na vlasti, ali nije puno učinio za radnike.

“Ljevica je još bila na vlasti krajem prošlog i početkom ovog stoljeća. Ponovno je sad na vlasti. Opet nije puno učinila za radnike. Zapravo, ljevica je izgubila svoj identitet i svoju specifičnu razliku spram desnice i danas je mala, gotovo nikakva razlika osim možda u jednom postotku nacionalnog dohotka koje bi ljevica dala više u socijalu, a desnica više u poduzetništvo. To je sva razlika. Razlike su izbrisane padom komunizma, rušenjem Berlinskog zida, slomom ideoloških monolitnih blokova. Razlika ljevica i desnica se izgubila. Radnici su postali svjesni da te razlike nema i sad su se umjesto ranijih političkih pokrovitelja, koji su bili jedno vrijeme komunisti pa nakon toga socijalisti, razočarani okrenuli krajnjoj desnici, koja braneći princip Francuska najprije daje radnicima nadu i iluziju da će oni brinuti o svojim francuskim radnicima i da se neće otvoriti za strane radnike koji ugrožavaju njihov posao, više od tri milijuna nezaposlenih, koji ugrožavaju njihove plaće, koji ugrožavaju njihov standard i konačno njihovu sigurnost. Sve je svaljeno na leđa stranih radnika, a „pravi“ francuski radnici su prihvatili tu novu situaciju i traže novog pokrovitelja u onima koji misle da će im on osigurati protekcionizmom, zatvaranjem granica, izlaskom iz Europe bolji standard i veće blagostanje od ovoga kojeg uživaju”, rekao je Galić.

Šalaj je istaknuo kako se za sada niti jedna politička opcija nije uspjela profilirati kao neki novi Treći put. Napominje kako se jedno vrijeme govorilo o laburistima, a potom o ORaH-u Mirele Holy.

“Mislim da za sada mi nemamo takvu jednu snagu koja bi nudila nešto potpuno novo. Osim toga neće im biti jednostavno, jer HDZ i SDP ako su nešto „dobro“ napravili u ovih dvadesetak godina dobro su rasporedili svoje klijentelističke mreže. Ja mislim da su upravo te dvije stranke uspostavile vladavinu klijentelizma u Hrvatskoj, počevši od razine općina, gradova, županija pa sve do nacionalne razine. To je druga karakteristika po kojoj su slični i zašto odbijaju stvarnu reformu bilo javne uprave bilo reformu teritorijalnog ustrojstva”, tvrdi Šalaj.

Kuljiš: Pristup Mirele Holy je postfeministički i obraća se uskim društvenim slojevima

Kuljiš smatra kako se kod nas na tradicionalne pozicije nakalemile neke nove političke strategije. Za prvi slučaj navodi stranku ORaH, Mirele Holy.

“Tu smo imali jednu klasičnu frakciju SDP-a, koja se odvojila nezadovoljna rukovodstvom. To je bio jedan sukob između Mirele Holy i samog Zorana Milanovića. Znači, početak je čista frakcijska borba unutar SDP-a. Kada se Mirela Holy našla na političkom tržištu, kod nje nisu prevladali ti idejni elementi nego stilski. Mislim da je to jako zanimljivo. Njena glavna komunikacija nije bila zapravo u onome što ona govori toliko koliko u njenom nastupu. Ona je od te njene modne pojave, koja je gotičarska. Ona se obraća toj deklasiranoj urbanoj generaciji, koja se ne nalazi i ne snalazi u modernom svijetu, europskom, nego pripada jednoj subkulturi. Ovaj njezin cijeli feminističko organičko orgonski orgazmički pristup, ne znam kako bih ga nazvao to je jedno takozvano postfeminističko usmjerenje, ali kad pogledam sve poruke koje se šalju, one su za razliku od poruka koje šalju političke stranke, koje se obraćaju širokim društvenim slojevima sa nekim projektom za promjenu društva u željenom smjeru, ona umjesto toga adresira samo neke točke. Ona govori o uzgoju konoplje i ja u tome vidim jednu fetišističku strategiju”, rekao je Kuljiš.

Raspudić podsjeća kako su se neki baloni oko takozvanog Trećeg puta puštali ranije. Kao prvi slučaj on navodi avanturu s Nikicom Gabrićem.

“Da vi kao Treći put, kao nešto novo što bi nas trebalo sve skupa izvući iz ove situacije nudite rashodovanog funkcionera socijalističke omladine i sličnu ekipu. Pomalo iz istog inkubatora mi se čini da je išla priča o ORaH-u Mirele Holy koje su iste agencije koje su nabildavale Josipovićevu popularnost napumpale do nekih 18 posto što mislim da je potpuno nerealno. Dakle, ti neki baloni tog tobožnjeg trećeg puta su već puštani”, rekao je Raspudić.

Predsjednica hrvatskih laburista Nansi Tireli kao treću opciju vidi nekoga tko bi se suprostavio SDP-u i HDZ-u te koja bi se odmaknula od ekonomske politike koju vode ove dvije stranke.

“Treća jaka opcija očito je da mora imati koaliciju na ljevici, ali smo svi svjesni toga da će to biti izuzetno težak posao. Lijeva koalicija u kojoj bi bili laburisti sigurno bi značila promjenu u jednom dobrom smjeru. Realno mi smo socijalno osjetljiva i demokratska stranka, koja je u sve ovo vrijeme svog parlamentarnog djelovanja pokazala da nam uistinu nije cilj da nešto rušimo nego da nešto stvaramo i da to u svakom trenutku bude nešto što je dobro za većinu ljudi u Hrvatskoj. S kolegama s kojima sam se razišla jer su napustili stranku mogu samo reći da ima puno mistifikacija. Osnovna razlika između mene i njih je da bih ja uvijek nešto gradila, a oni su u svojim istupima pokazali da su spremni za rušenje. Oni malo govore o rušenju kapitalizma pa malo govore o socijalizmu pa onda o demokratskom socijalizmu, a kada ih pitate hoće li izaći na cestu i povesti ljude u borbu protiv kapitalizma, onda u većini slučajeva kažu da su oni za to prestari i da nikada nisu bili osobe koje bi nešto rušila. Jedan je kolega ozbiljno zagovarao institucije Europske unije, drugi je žestoko protiv tih europskih institucija, ali bi rado u te europske institucije ušao na prošlim izborima za Europski parlament. Upravo zato, da ih, kako on kaže iznutra ruši i to je najveća razlika između njih i mene. Zbog takvih izjava mislim da smo na izborima za europski parlament kao stranka prošli kako smo prošli”, rekla je Tireli.

Spominje kako se Laburistima često spočitava to da se nisu svjetonazorski definirani.

“Kada smo prije pet godina osnovani koruptivna hobotnica je bila toliko jaka, bili smo svjesni da je upravo to jedan od razloga zašto je Hrvatska u problemu u kojem jeste i kada je bilo jasno da idemo u smjeru koji će nas unazaditi i ne samo zbog toga što taj smjer razara tržište rada, nego i bitne društvene vrijednosti mi u laburistima odlučili smo da se nećemo baviti uvijek vječitim temama partizana i ustaša, da ćemo svoju energiju, znanje i sposobnosti pokušati usmjeriti na konkretne akcije i izmjene postojećih zakona. Građani to očito nisu prepoznali. Htjeli smo se odmaknuti od tog folklora koji su nametali i SDP i HDZ i to u onom trenutku kada je u većini slučajeva trebalo donijeti brze i odlučne odgovore na konkretna pitanja. To se nije pokazalo dobrim, priznajem ne možemo govoriti samo o jednoj dimenziji društva, nije socijalni status ljudi jedino što ljude zanima. Ljudi imaju neke druge potrebe i o njima treba jednako voditi računa”, tvrdi Tireli.

Šalaj smatra kako je Treći put Hrvatskoj itekako potreban, međutim navodi kako to ne može biti povratak socijaldemokracije s početka 20. stoljeća.

“Ono što se treba tražiti je ta nova ravnoteža, novi balans rada i kapitala. To neće biti jednostavno, jer je Hrvatska jedna mala periferna država i uvelike ovisi o tome što se događa u Europskoj uniji i što se događa na globalnim tržištima, ali treba o tome početi razmišljati na strateški način. Socijaldemokratska stranka, Zoran Milanović, druge lijeve opcije, moraju osvijestiti da je potreban, ako žele osvijestiti socijalnu stabilnost, da nam treba novi kompromis rada i kapitala. Kako će ga ostvariti nije lako odgovoriti. Gledamo što se događa u Grčkoj, gdje s jedne strane imamo pokušaje da se pomogne socijalno građanima, a s druge strane imamo diktat tržišta koji kaže morate vraćati svoje dugove. Hrvatska još nije u tako teškoj situaciji, ali se suočava sa sličnim problemima”, smatra Šalaj.

Galić je naveo podatak kako više od 70 posto radnika, koji su nekad bili glasači Komunističke partije danas glasuju za Nacionalnu frontu, a radništvo je osnovna socijalna baza Nacionalne fronte.

“Uz radništvo dio srednjeg sloja, dijela državnih činovnika, malih poduzetnika,obrtnika koji uvijek idu za tim zovom sigurnosti koja im dolazi sa krajnje desnice. To je nova obmana, kao što sve ideologije obmanjuju ljude, tako i ova, ali dok ljudi shvate da su obmanuti oni postaju žrtve. To će se dogoditi i s ovim radnicima koji su se okrenuli Nacionalnoj fronti oni nemaju nikakvom zaštitnika na tom tržištu na kojem su oni nemilosrdno prepušteni oni više nemaju zaštite. Sindikati štite više sebe, svoju elitu, svoje vladare, Političke stranke prepoznaju više svoje interese uske klijentelističke nego li šire opće javne interese . Država je najmanje država nemoćnih, tako da su radnici žrtve te promjene, osobito krize u posljednjih nekoliko godina. Nitko danas o radnicima ne govori. Za ljevicu je to istočni grijeh, komunizma, staljinizma, i boljševizma, desnica ima još uvijek neke socijalne reflekse, ali nedovoljne da bi se stavila u zaštitu najslabijih, dakle, radnika i događa se ono što je Thomas Piketty dobro opisao u svojoj knjizi Kapital u 21. stoljeću da se bogati bogate, a siromašni siromaše”, naveo je Galić.

Kuljiš: U idejnom spektru ljevih i desnih, u sredini nema ničega

“ORaH reducira politiku na pojedinačna pitanja, a Sinčić sa racionalne razine seli na emotivnu na pred ili post racionalnu. Ako gledamo idejni spektar, a koji uključuje podjelu na ljevicu i desnicu u sredini nema ničega. Sad to objašnjava poraz svih eksperimenata tzv. Trećeg puta, jer Treći put ne postoji”, tvrdi Kuljiš.

Galić je slikovito opisao kako rogove u vreći još nitko nije uspio spojiti, a ako je i ubacio sve rogove u istu vreću onda se raspala vreća, a uništeni su i rogovi. Na taj način, htio je objasniti kako se to može dogoditi i u Hrvatskoj bude li Treći put shvaćen kao mehaničko ljepljenje različitih interesnih i političkih skupina, od ultra ljevih do ultra desnih.

“Hrvati imaju problema sa svojim putevima, oni su dugo živjeli uvjerenju i stvarali svijest po dojmu tog uvjerenja da postoji samo jedan put, jednopartijski sustav. Onda je došlo vrijeme kada je taj formalno rečeno jedan put doveden u pitanje, uništen, izbrisan, s povijesne scene, ali je stvoren pluraritet puteva, zapravo samo dva puta i dvije magistrale, a usput više putića. Mi imamo više od sto različitih stranaka. To vam je kao kada se uz magistralu javljaju različiti moteli koji imaju interesa da žive od toga prometa, a sami u tome ne sudjeluju. Hrvatima kao da u svijesti još uvijek odzvanja nekadašnja Hadrijanova izreka. Puno puteva ne vodi nikamo”, objašnjava Galić.

Šalaj za mlade puritance iz Metkovića kaže kako je to pristup koji on uvjetno zove tehnokratskim – u smislu, nije me briga jeste li ljevica ili desnica bitno je da ste vi bili korumpirani, napravili ste dugove, a ja znam kako treba upravljati; Neću se toliko izjašnjavati o svjetonazoru, iako ga imam, ali primarno, odnosno ono na čemu želim dobiti izbore je to što sam pošten i što znam kako se upravlja, zasada na lokalnoj razini, a jednog dana možda i na državnoj.

“To je jedna tehnokratska priča koju je pokušao prodati Nikica Gabrić. Međutim, on se zbog svoje političke povijesti građanima pokazao kao nevjerodostojan. Gospodina Petrova i njegovu ekipu građani su prepoznali u Metkoviću. Zasada ono što ja znam je da to funkcionira relativno dobro i sada oni osnaženi pokušavaju osmisliti kako se dići na nacionalnu razinu.To im, naravno neće biti lako, jer tu je monopol HDZ-a i SDP-a”, rekao je Šalaj.

Kuljiš u Hrvatskoj ne vidi mogućnost da se stvori nešto treće.

“Sve što je dosad bilo su bile neke špekulantske kombinacije u kojima zapravo netko sa desnog pola prenese neke glasove u lijevi. Tipa HSS se prebacuje kod SDP-a, a zapravo su ukrali s desna svoje glasove, dobili zastupnička mjesta i onda ih prodali na drugu stranu. Ali birači to odmah osjećaju i kažnjavaju”, smatra Kuljiš.

Galić je drugog mišljenja te smatra kako za Treći put postoje uvjeti, a jedan od njih je kriza.

“Ljudi traže rješenje, jer dosadašnje stranke nisu bile uspješne u traženju rješenja. To je jedna potreba. Druga je potreba što ove stranke u svojim programima nisu uvjerljive – da bi ljudi sada na izbore išli s uvjerenjem, glasovat ću za za stranku A ili za stranku B i oni će riješiti moje probleme. Tog povjerenja nema. Danas prevladava nepovjerenje u političare, politiku, institucije, u državu. Dakle, postoje uvjeti da bi se sada mogao instalirat treći put, ali za pojavu Trećeg puta osim krize i nepovjerenja koje danas postoji, potrebno je imati ličnosti koje bi to provele, elaborirale, osmislile, predložile taj svoj treći put i na njemu dobili povjere je građana, ljudi. Ja to ne vidim. I potreban je taj jedan program promjena u koji će ljudi moći vjerovati. Sve te ad hoc, instant strančice koje dobiju na brzinu 10,15,12 posto povjerenja, ali kako ga brzo dobiju, brzo ga i izgube. Zbog čega? Zbog toga što nisu uvjerljive. Nije dovoljno postavljati se fizički pred neki problem koji tišti nekoga tko mora izgubiti stan ili koji se našao u neprilikama zbog krivo potpisanog kreditnog ugovora. Potrebno je da osmisli barem nekoliko stupnjeva ili faza unaprijed. Dobar šahista ne vidi samo prvi potez. Dobar šahista se od lošeg razlikuje po tome što vidi deset poteza unaprijed. Nama u politici nedostaje dobrih šahista, koji će ovu krizu vidjeti 10, 15, 20 godina unaprijed, koji će razvoj Hrvatske dati sa jednom dugoročnom perspektivom. Što će biti s Hrvatskom ne što će biti samnom za mog života, ja bi volio vidjeti što će biti sa Hrvatskom sa mojom djecom i sa mojom unučadi”, naveo je Galić.

Raspudić: Izlaskom iz SDP-a, Josipović je bacio ljagu na samog sebe

Raspudića je iznenadila brzina i način na koji je Josipović zatvorio vrata sadašnjeg SDP-a.

“SDP ga je instalirao na predsjedničko mjesto, dosta je uložio u njegovu kampanju i to da on sada nakon gubitka izbora kaže da politika SDP-a nije dobra i da zato ne želi ući mislim da baca ljagu na njega. Ne čini mi se to pametnim, jer što možemo misliti o predsjedniku koji cijeli mandat nije koristio svoju funkciju, ono što je trebao i morao raditi, a to je da bude korektiv u javnosti te politike za koju smatra da nije dobra, da je sada naglo progledao”, kaže Raspudić.

Galić u kontekstu bivšeg predsjednika s nekom novom političkom opcijom ne vjeruje kako je moguće tako brzo izgraditi program i infrastrukturu, jer bez toga na izborima ne može napraviti ništa, a pogotovo izbrisati neke negativne posljedice ili sliku koju je ostavio u pet godina svoje vlasti.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save