Ljevičarske falange oglasom traže ljude za odrađivanje prosvjeda
Ljevičarskim falangama Occupy Croatia i Zoranu Ercegu-branitelju, koji se za sada okupio sam oko sebe, pridružila se i nepostojeća Radnička fronta. Možda se Ercegu-branitelju javi netko tko je bio na drugoj strani
‘Antibraniteljska revolucija’ traži revolucionare! Zoran Erceg-branitelj očajnički traži još jednog kao što je on. Toliko očajno da je stavio ovaj oglas na svoj facebook profil:
Ljevičarskim falangama Occupy Croatia i Zoranu Ercegu-branitelju, koji se za sada okupio sam oko sebe, pridružila se i nepostojeća Radnička fronta. Možda se Ercegu-branitelju javi netko tko je bio na drugoj strani, a koga će ministar Matić i pomoćnik Glavašević sukladno definiciji o građanskom ratu preparirati u hrvatskog branitelja.
Spomenuta Radnička fronta za sada nikog ne okuplja jer nitko ne zna tko su i gdje se nalaze zato jer se izgleda nigdje ne nalaze, budući su, očito, fikcija SDP-ovih spin doktora sa svrhom ‘raskrinkavanja opasne braniteljske urote’ kodnog imena Savska 66. Za Radničku frontu znamo samo iz napisa nekad slavnih dnevnih novina koje danas pišu kako im SDP-ove PR agencije diktiraju ucjenjujući ih udjelom u marketinškom kolaču.
Što reći osim da je evidentno kako je osnovni problem te ‘Antibraniteljske revolucije’ kronični manjak ljudi. Naime, ljudi su stvarnost, a ne ideološka fikcija, medijski spin ili lažljiva politička spletka. Jedno je pričati i prosipati mudrolije poput Freda Matića, Zorana Milanovića ili ostalih vremešnih SKOJ-evaca, a sasvim drugo kada se riječi trebaju pretočiti u dijela, u ljude. Lako je to primijetiti ako malo pažljivije usporedite njihovu retoriku s onim što čine. Jedno je s drugim u potpunoj suprotnosti.
Primjerice kada govore da su protiv mržnje, oni u stvari mrze. Kada se zalažu za toleranciju oni su ne tolerantni. Kada se nazivaju antifašistima, oni su fašisti. Kada zagovaraju dostojanstvo, oni ga gaze. Kada govore o borbi protiv kriminala, oni ga čine. Kada upozoravaju na pljačku u privatizaciji i pretvorbi, oni su je izveli. Kada zagovaraju ljudska prava, oni ih krše. Kada govore o ravnopravnosti ljudi bez obzira na vjersku, nacionalnu i političku pripadnost oni se ponašaju diskriminatorno. Kada govore o vladavini prava, oni je krše. Kada govore o gospodarskom oporavku, oni čine sve da se to ne dogodi. Kada govore o slobodi ili slobodama, oni ih žele suspendirati. Kada govore o demokraciji, oni se ponašaju totalitarno. Kada govore o naciji, oni su anacionalni. Kada govore o tradicijama, oni im se rugaju. Kada zagovaraju socijalna pravima, oni ih smanjuju. Kada govore o smanjenju poreza, oni ga povećavaju. Kada govore o natalitetnoj politici, oni smanjuju dječje doplatke. Kada govore o Domovinskom ratu, oni vide građanski rat. Kada govore o pobjedama, oni vide zločine. Kada govore o hrvatskim žrtvama, oni vide krivce. Kada govore o Hrvatskoj, oni vide Jugoslaviju. Kada uvode red, oni stvaraju nered. Kada govore o pravdi, oni stvaraju nepravdu.
Učinite mali test. Kada iz tih lijevih političkih i svjetonazorskih krugova začujete neki stav promotrite rezultat i vidjeti ćete kako je suprotan od namjere. Zanimljiv je to paradoks. Njihov je poriv mijenjati društvo uvijek drastično, potpuno, revolucionarno, a sadržajno tako da sebi priskrbe poziciju ‘eksploatatora’, kako oni to vole reći.
Kako bilo stvara se privid. Kao ljudima je tobože dosta nečega što su oni prozvali ‘teror šatoraša’. Tu njihovu virtualnu realnost odrađuje ljevičarska kuka i motika uprizorena od tri do pet lakrdijaša koja tipka po facebooku s više lažnih profila stvarajući privid spontanog bunta urbanog vox populija. Između gutljaja pive ti ostarjeli i pregladnjeli hipiji za parsto kuna grčevito pokušavaju oploditi zadnju etapu svojih proćerdanih života kukavnim nasrtajem na one kojima ljudski nisu dorasli – na branitelje. Ali ti profućkani likovi uz nečuvenu medijsku potporu zapravo samo potpisuju priopćenja SDP-ovih spin doktora kojim tobože raskrinkavaju braniteljske manipulacije iza kojih, gle čuda, stoji upravo politička konkurencija odnosno glavna oporbena stranka HDZ.
I onda se sve to ukrasi epitetima fašisti, ustaše itd., a oni napredni, kakvi već jesu, istinski politički pregaoci, redom uokvireni u antifašističke inicijative samo žele riješiti gorući hrvatski problem – šator u Savskoj 66. Panem et circenses je stara rimska prokušana formula vladanja gladnim i izrabljivanim narodom. Upravo je to načelo ‘kruha i igara’ razlog za novo okupljanje, za novi prosvjed, novi juriš na mrsku im adresu u Savskoj ulici. Dati ljudima novu kost oko koje će se glodati. Sociolozi bi rekli da je to jedan veliki društveni spin, preusmjeravanje pozornosti i ogorčenosti javnosti s izvorišta problema na posljedicu. Faktografski rečeno s Banskih dvora na Savsku 66.
Tako ćemo ponovo ćemo gledati kolonu mračnjaka koji će bez dozvole u pratnji policije biti dovedeni pred branitelje u Savskoj 66. Stari đankiji će s megafona vrištati kako su leba gladni, tri sumnjiva lika će se zaletjeti u kordon policije, a lijevi novinarski falangisti će tome posvetiti naslovne stranice. Naslovi će upućivati kako je u Hrvatskoj započela antifašistička revolucija, iako se zapravo radi o generiranju antibraniteljskog raspoloženja. Zvuči podlo, iracionalno, fantastično, ali nije ni najmanje jer je organizirano od vladajuće nomenklature. Cilj je stvoriti klimu za micanje šatora iz Savske. Nakon toga je na redu oporba. Predizborna je kampanja očito počela. Zoki i ekipa se neće tako lako predati. Igraju se s vatrom. Kad se ovako fabriciraju tenzije svašta se može dogoditi pa i krv pasti. Njih to, očito, nije briga jer će ionako sve gledati na televiziji.
Izvor: direktno.hr
