‘MESIĆEVCI’ STREPE OD LUSTRACIJE
Od gorljivog ustaše do partizana – na štetu Hrvatske, a za čiju korist?
Je li Mesić tek slučajno predstavljao Hrvatsku u svijetu na isti način kao i Slobodan Milošević, odnosno je li ‘ustašovao’ po nečijem nalogu, nikada nije istraženo
Nakon što je prije nekoliko dana u Australiji umro legendarni nogometaš Hajduka i nositelj zlatne olimpijske i europske srebrne medalje Ante Žanetić, njegova životna priča (zabilježena u dokumentarnom filmu Jakova Sedlara) osvanula je i u jednim dnevnim novinama.
Nekada slavni nogometaš je, između ostalog, sa zgražanjem govorio o hrvatskim političarima koji su nakon 1990. dolazili u Australiju, a koji su svojim javnim istupima (namjerno?) činili štetu Hrvatskoj.
Hrvatskoj štetio na isti način kao i Slobodan Milošević
Posebno se osvrnuo na posjet Stjepana Mesića. Istaknuo je da je Mesić pred australskim političarima slavio NDH i ustaše te je primijetio da je iste poruke zapadnim političarima o Hrvatskoj prenosio i Slobodan Milošević. Žanetić je primijetio da je Mesić, zajedno sa Sanaderom, uništio temelje države Hrvatske.
Je li Mesić tek slučajno predstavljao Hrvatsku u svijetu na isti način kao i Slobodan Milošević (i jedan i drugi su nanosili štetu državi Hrvatskoj), odnosno je li slavio ustaše u Australiji po nečijem nalogu, nikada nije istraženo. Lustracija u Hrvatskoj, da podsjetimo, nikada nije provedena, čemu se nikako ne mogu načuditi mnogi europski politički analitičari, u što se hrvatska javnost mogla najbolje uvjeriti u nedavno emitiranom njemačkom dokumentarcu ”Ubojstvo u Titovo ime”.
No, zanimljivo je da Tomislav Jakić, bivši savjetnik Stjepana Mesića, unatoč činjenicama koje govore u prilog nužnosti lustracije, u najnovijoj kolumni u srpskim Novostima sa zgražanjem piše o onima koji bi u Hrvatskoj htjeli provoditi lustraciju.
Zašto Jakić zazire od lustracije?
”Od priče o lustraciji do odbora koji će ispitivati “protuhrvatsko djelovanje” mali je korak, piše između ostalog Tomislav Jakić, bivši Mesićev savjetnik.
”Najnoviji je primjer postupak što se vodi protiv urednice javne televizije zato što je navodno (tako su procijenile dvije uzdanice HDZ na HTV i još 69 njihovih istomišljenika) prenosila inauguraciju aktualne Predsjednice na (sebi svojstven) način koji “nije bio primjeren takvom događaju od nacionalnog značenja”. Samo usput: zbog toga se uzbudila i Biskupska konferencija, kao da je na nekim izborima dobila mandat govoriti na javnoj, odnosno političkoj sceni u ime građana ove zemlje. Kako bilo da bilo, nepobitno je da se provodi naka vrsta linča, kako unutar HTV, tako i javno – uz pomoć politike i Crkve, protiv novinarke koja je radila svoj posao, onako kako to i inače radi”, piše između ostalog bivši vanjskopolitički novinar Tomislav Jakić i bivši savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika koji nikada javno nije objasnio svoju čudnovatu transformaciju od gorljivog ustaše (u Australiji) do gorljivog partizana – nekoliko godina kasnije.
Ono što svakako upada u oči jest činjenica da protiv lustracije progovara bliski suradnik čovjeka zbog čijeg ‘antiprotivnog’ političkog djelovanja bi, po svim zdravorazumskim i sigurnosnim kriterijima, itekako trebalo provesti lustraciju. Ovdje valja još jednom istaknuti da pojam lustracija ne podrazumijeva lov na vještice i progon političkih neistomišljenika, već da je to svojevrsno pročišćavanje institucija od osoba koje su (nekada i protiv svoje volje – ucijenjeni, prisiljeni), radile ili bile prisiljene raditi za tajnu službu komunističkog režima. Lustracija je, da podsjetimo, provedena i u istočnoj Njemačkoj (dakle u zemlji s danas daleko višim stupnjem demokracije od Hrvatske), u Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj i drugim bivšim komunističkim zemljama.
Jurčević: Svi su proveli lustraciju, osim Hrvatske
Progovaraju li ljudi bliski Stjepanu Mesiću protiv lustracije jer znaju da bi kroz taj proces i sami bili razotkriveni i potom zamoljeni da se maknu s javne i političke scene? I kakve bi koristi od lustracije Hrvatska mogla imati, odnosno kakve štete trpi zbog izostanka lustracije, upitali smo dr. Josipa Jurčevića, povjesničara i znanstvenika koji je godinama istraživao uzroke i posljedice (ne)raščišćavanja totalitarnog naslijeđa.
”Lustracija je riječ koja podrazumijeva čišćenje od grijeha kad se radi o bilo kojim totalitarnim sistemima. U Njemačkoj je, primjerice, nakon Drugog svjetskog rata provedena denacifikacija koja je trajala čak deset godina. Nakon toga, nigdje u javnom sektoru se nije mogla pojaviti osoba iz nacionalno socijalističkog miljea. U bivšim komunističkim zemljama u Europi sve zemlje, osim Hrvatske, su provele određeni stupanj lustracije, odnosno suočavanja sa zločinačkim komunističkim sustavom. U Hrvatskoj su se dogodila masovna politička ubojstva, masovna zatvaranja u logore te pojedinačne likvidacije, kao i teška kršenja ljudskih prava. Unatoč tome, lustracija nije provedena, premda u dokumentima Vijeća Europe te u dokumentima drugih međunarodnih institucija piše da je lustraciju nužno provesti. Jer totalitarni sustav nedjelotvoran je i neuskladiv sa sustavima koji postoje u EU. Hrvatska je zbog izostanka lustracije ostala nejnekompatibilnija zemlja u Europi. Ne samo što nije imala nikakvu lustraciju, već se država Hrvatska vraća totalitarizmu. Klasičan primjer svega ovoga upravo je Stjepan Mesić, čovjek koji je obavljao najviše visokih funkcija u posljednjih pedesetak godina na prostoru Hrvatske, ali i šire. On je doista prošao čudnovati put od pjevanja ustaških pjesama u Australiji, Švicarskoj i Švedskoj do pjevanja partizanskih pjesama svega nekoliko godina kasnije. U vrlo kratko vrijeme skočio je s jednog totalitarizma na drugi. Očigledno je to činio po zadatku jer se ne može tek tako skakati s jedne na drugu stranu”, primjećuje dr. Josip Jurčević.
Oni koji brane Mesića, znaju zašto ga štite
Dodaje potom da je jasno da su svi oni koji se identificiraju s njim, isti kao i on.
”Hrvatska se jedina nije obračunala s komunizmom. Problem je što su nasljednici osoba koje su bile istaknute u komunizmu naslijedile njihov položaj. Jer oni koji su devedesetih vladali Hrvatskom, a bili su dio bivšeg sustava, pomalo silaze sa scene. Zabrinjava što ih nasljeđuju njihovi biološki nasljednici ili ideološki klonovi”, dodaje dr. Jurčević.
Znanstvenik koji je godinama istraživao UDBU i komunističke zločine vratio se potom na ulogu Stjepana Mesića u bivšem sustavu te je podsjetio na činjenicu da je bivši hrvatski predsjednik 1967. godine bio u Hrvatskom saboru najžešći protivnik Deklaracije o Hrvatskom književnom jeziku.
”Mesić je tu akademsku deklaraciju proglasio najgorim terorističkim činom. Nakon toga, bio je na najviše visokih funkcija u povijesti Hrvatske, ali ne samo Hrvatske. Bio je posljednji predsjednik Jugoslavije, predsjednik Hrvatskog sabora, prvi hrvatski premijer, predsjednik države Hrvatske u dva mandata, saborski zastupnik u socijalističkoj Hrvatskoj… Činjenica je, dakle, da nitko nije obavljao toliko visokih funkcija kao on. Zato slobodno možemo zaključiti da oni koji ga štite itekako znaju zašto ga štite, znakovito podvlači dr. Josip Jurčević.
Izvor: direktno.hr
